Liječnik koji je imao 730 prekovremenih za Telegram opisuje kako mu izgleda radni dan: 'I sam strahujem od kobnih grešaka'

Animozitet između liječnika i pacijenata

“Posebno me, a vjerujem i većinu mojih kolega, pogađa animozitet koji se stvara u odnosu između liječnika i pacijenata, atmosfera u kojoj nas se potpuno neprirodno svrstava u dva suprotstavljena tabora, kao da nismo na istoj strani. Nažalost, zdravstveni sustav u Hrvatskoj nije se ovoliko dugo održao na životu zato što se njime dobro upravljalo, već unatoč tome što se njim upravljalo katastrofalno loše – bez ikakve vizije, bez dugoročnih ciljeva, beskrajnim pretakanjima iz šupljeg u prazno”, kaže Matijević.

Ističe da su vrhunski rezultati koji postižu hrvatski liječnici rezultat liječničke ambicije i motivacije, a ne nekakvog sustavnog promišljanja.

’15 dana u komadu nemate slobodan dan’

Pitamo Matijevića kako izgleda njegov radni dan, a on kaže kako postoje dvije osnovne vrsta radnih dana – dežurstva i klasični osmosatni radni dani.

“Dežurstvo počinje u 07:30, a kući odlazite sljedeći dan oko 08:30. U prosjeku ih je pet mjesečno. Dakle, nakon dežurstva koje traje 25 sati, imate manje od 24 sata za odmor i opet ste u pogonu, od 07:30 do 15:30. Ako ste, primjerice, dežurni subotom, to znači da 15 dana u komadu nemate slobodan dan”, opisuje Matijević.

‘Dnevno obradimo oko sto pacijenata’

Priča kako dežura na hitnom kirurškom prijemu u Splitu te da se radi o najopterećenijem kirurškom prijemu u državi. Kaže kako se na njemu prosječno obradi 50.000 pacijenata godišnje.

“U praksi to izgleda tako da dnevno obradimo oko sto pacijenata, ljeti i do 250 dnevno. U dežurstvu rade samo dva specijalizanta kirurgije, ali se često događa da jedan od njih asistira na hitnim operacijama”, govori Matijević koji pregledava sve pacijente koji zahtijevaju pregled kirurga.

‘Europski pravilnici su mrtvo slovo na papiru’

Kaže kako njegov klasičan radni dan podrazumijeva jutarnju vizitu, jutarnji sastanak Klinike za kirurgiju, operiranje i drugi rad u operacijskoj sali. “Odlazak kući ili na odjel, ovisi, među ostalim, i o vremenu završetka operacija. U međuvremenu još pišem otpusna pisma, tipkam uputnice, pružam informacije pacijentima, radim u ambulanti i obavljam konzilijarne preglede”, govori Matijević.

U svom istupu navodi da liječnici koji rade više od 24 sata pregledavaju pacijente koji zbog preopterećenosti mogu učiniti kobnu grešku. Te situacije, kaže Matijević, ne proživljavaju samo liječnici, već medicinske sestre i drugo osoblje.

“Greške su neminovne, ali temeljna postavka svakog ozbiljnog zdravstvenog sustava je prevencija, odnosno stvaranje strukture koja će omogućiti da te greške budu svedene na minimum. Ne postoji vitalnija struka od medicine, ljudi mogu otići u minuti i na to uvijek moramo biti spremni. Umjesto da se time bavimo, mi prepisujemo nepregledne količine europskih pravilnika i legislative koji su, u našem slučaju, na kraju samo mrtvo slovo na papiru”, ističe.

Ne stigne se kvalitetno posvetiti pacijentima

Kaže kako i sam strahuje zbog grešaka te da o tome razmišlja svaki savjesni liječnik koji ima vrhunske uvjete rada. “Zaista dajemo sve od sebe. Kada dolazeći k nama pacijenti shvate koliko i u kakvim uvjetima radimo, velika većina pokaže razumijevanje i podršku”, govori Matijević.

Na pitanje stigne li se kvalitetno posvetiti svojim pacijentima, Matijević kaže – ne onoliko koliko bi htio. “Mi za to nemamo ni osnovne prostorne uvjete. Naš odjel, kao ni većina drugih, nema čak ni sobu za sastanke u koju bi se moglo sjesti i prodiskutirati o pacijentima u ozbiljnom radnom okruženju, s medicinskim sestrama, tehničarima, fizioterapeutima i drugim osobljem. Bolnica Firule je izgrađena 1975. godine po projektu iz 60-ih, kada su doktori imali oči, uši, prste, stetoskop i RTG na raspolaganju. Punih 50 godina kasnije, medicina se značajno modernizirala i promijenila, no mi nikako da uhvatimo korak”, kaže Matijević.

Liječnici guraju granice do maksimuma

U svom istupu rekao je i da liječnici šute i rade te da ih nitko ne pita mogu li psihički i fizički izdržati svoj radni ritam. Kaže da se to događa jer liječnici nemaju vremena za ništa drugo.

“Kada neprestano imate ogroman broj pacijenata koji trebaju vašu pomoć, onda radite bez ikakve zadrške i gurate vlastite granice maksimalno, bez razmišljanja, naprosto zato što je sama srž vašeg poziva pomoći pacijentima. Svaki odgovoran liječnik uvijek će odraditi sve što je potrebno i tu spoznaju su oni koji su donosili najvažnije odluke do sada obilato iskorištavali”, govori Matijević.

S obzirom na opterećenje liječnika o kojem priča, pitamo Matijevića stvara li se situacija u kojoj cijelo načelo Hipokratove zakletve pada u vodu. “Načelo Hipokratove zakletve može pasti u vodu samo kod onih koji su nam omogućili ovakvo stanje, ne i kod liječnika koji svakodnevno rade na terenu”, govori Matijević.

Rješavanje problema nedostatka kadra

A liječnika i medicinskog osoblja, što na terenu, a što u bolnicama, sve je manje. Matijević kaže kako u svakoj bolnici na svijetu postoji manjak doktora i medicinskih sestara.

“Fond znanja u medicini toliko se povećava da je postalo nemoguće isporučiti toliko novih usluga na kvalitetan način. Svjetska populacija, s druge strane, nije nikada bila starija i još više će stariti pa po osobi ima više posla nego ikad. Nedostatak kadra može se riješiti odgovarajućim plaćama i dobrim uvjetima rada, koji uključuju i edukaciju”, kaže Matijević.

Berošu zamjera nepostojeću reformu

Ističe i da plaće zdravstvenih radnika nisu primjerene niti razini odgovornosti niti stresu kojeg nose. “Žalosno je da gotovo nijedna mlada osoba u Hrvatskoj više ne želi više biti medicinska sestra ili tehničar, jer iste novce može zaraditi na poslovnima s puno manje stresa. Jednako tako, vrhunskim mladim ljudima ne pada napamet studirati medicinu jer u drugim sektorima mogu ostvariti puno bolje plaće”, govori Matijević.

Pitamo ga što kao liječnik najviše zamjera glavnom i odgovornom za zdravstveni sustav, ministru Viliju Berošu. Matijević kaže – nepostojeću zdravstvenu reformu.

“Smatram nedopustivim da kao liječnik nije pokazao nimalo odvažnosti, empatije niti odgovornosti po pitanju zaštite zdravstvenih djelatnika. Između političara i liječnika odabrao je biti samo političar”, kaže Matijević.

‘Hrvatsko zdravstvo je u induciranoj komi’

Na pitanje je li hrvatsko zdravstvo na rubu kolapsa, odnosno treba li mu hitna pomoć, Matijević kaže kako je zdravstvo u induciranoj komi.

“Ta koma nije izazvana zato da bi mu spasili ‘život’, već su ga u takvo stanje lošim odlukama svjesno doveli nesposobni čelnici koji su njim upravljali. Problemi su vrlo ozbiljni, ali ne i nerješivi. Uz temeljitu analizu, angažman stručnjaka koji bi se vodili isključivo javnim interesom i odgovorno upravljanje, stanje u hrvatskom zdravstvu moglo bi se polako početi mijenjati nabolje”, smatra Matijević.