Ljudi iz Lipika kojima su poplavljene kuće neće dobiti odštetu jer država, kaže sud, ne može ništa dabrovima
Hrvatske vode imale su bizarno opravdanje. Sud je to uvažio
Devet obitelji iz Lipika i Gornje Gračenice kojima je rijeka Pakra u velikoj poplavi u svibnju 2014. oštetila kuće neće od Hrvatskih voda dobiti odštetu jer je sud zaključio da njezini djelatnici nisu mogli kvalitetno održavati riječno korito zbog staništa dabrova, koji su zaštićena vrsta. Nesvakidašnja je to odluka suda u kojoj je interes zaštićenih životinja stavljen ispred interesa ljudi. Rekonstruirali smo taj događaj i obrazloženje suda koji je građanima kojima su kuće poplavljene 476 tisuća kuna odštete.
Radilo se o šteti između 23 i 166 tisuća kuna, a prema tužbi Hrvatske vode bile su odgovorne za izlijevanje rijeke Pakre budući da na njezinom lijevom zaobalju uopće nije bilo nasipa. Zbog toga se voda izlila u tzv. Parkačka polja i preko njih poplavila ove kuće. Osim toga, korito rijeke između Pakraca i Lipika bilo je potpuno neodržavano, obraslo drvećem i granjem, pa je i to dodatno spriječilo oticanje vode. I dabrovi su na tom istom dijelu riječkog korita imali svoje stanište zbog čega je normalan protok bio onemogućen.
Ljudi su tvrdili da je rijeka namjerno usmjerena
“Zbog višegodišnjeg neodržavanja, te opadanja granja i lišća, te njihovog taloženja smanjilo se korito rijeke Pakre, a neposredno prije izlijevanja voda je namjerno prokopavanjem usmjerena prema Pakračkim poljima zbog čega su nam kuće oštećene”, naveli su u tužbi građani koji su odlučili tužiti upravo Hrvatske vode jer je ta državna tvrtka dužna planirati, organizirati, financirati i provoditi obranu od poplava.
“Uoči poplave primjetio sam da je korito Pakre bilo pliće. Bilo je zamuljeno, uz njega su rasla stabla, a na dijelovima korita obitavali su dabrovi. Neki ljudi protivili su se čišćenju korita, no to je nakon ove poplave u kojoj su nam stradale kuće ipak učinjeno”, prisjetio se na sudu svjedok Antun Ljevaković dodajući da bi štete od poplava bile manje da je završen kanal prema rijeci Šeovici. Potvrdio je da je nakon poplave korito Pakre prošireno na otprilike pola širine, a stanište dabrova je očuvano. Da je tek nakon poplave 2014. godine sve uređeno potvrdio je i Stjepan Bazo, navodeći kako ove godine nije bilo poplava.
Gradonačelnik nije znao gdje se voda izlila
Gradonačelnik Lipika Vinko Kasan tijekom suđenja je izjavio da mu se nitko nije žalio na stanje korita rijeke Pakre, a čak nije znao ni gdje se rijeka u svibnju 2014. godine izlila u Pakračko polje. Tvrdit će ipak da je grad u suradnji s Hrvatskim vodama učinio sve da se spriječi veća šteta. Dabrove je u svom iskazu posebno spomenuo Davorin Novinc iz Hrvatskih voda, jer, rekao je, njegova tvrtka nije mogla raditi nikakve radove 200 metara ni uzvodno ni nizvodno od njihovog staništa.
Opisao je kako dabrovi ruše stabla u korito, te naglasio kako je u svibnju 2014. do poplave došlo jer je pala iznimno velika količina oborina, pa je i Pakra dosegla najveći vodostaj ikada. Da je vodostaj bio ekstremno visok svjedoči, prema njegovim riječima, i podatak da je rijeka srušila pješački most kod bolnice u Pakracu, kao i jedan most nizvodno od Lipika. Srušeni su i mostovi između Brezina i Jenje Lipe koji su postojali 70 godina, i nikada do tada nisu bili preplavljeni ni ugorženi vodostajem.
Vode nisu tražile dozvolu za dabrove
“Zbog staništa dabrova nismo dobili suglasnost ‘zelenih’ za određene radove”, požalio se čak, no i jedan od lokalnih poljoprivrednika potvrdio je da se zbog dabrova korito rijeke nije čistilo u dužini od gotovo pola kilometra. Zanimljivo je i svjedočenje Srđana Buzdana kojem je u ovoj poplavi oštećena kuća. Prema procjeni Komisije za utvrđivanje štete tebao je dobiti oko 170 tisuća kuna, no Grad Lipik poslao mu je rješenje s iznosom od nula kuna. I nije jedini koji nikakvu odštetu nije dobio. Za vještaka Gorana Maziju nije bilo dvojbi oko odgovornosti Hrvatskih voda za poplavu, i to upravo zbog neodržavanja korita rijeke Pakre.
“Točno je da su dabrovi zaštićena vrsta, te su Hrvatske vode doista ograničene u nekim radovima, no to ne abolira nadležnu inspekcijsku službu da upozori na mogući problem i pravovremeno preventivno reagira. Još tijekom travnja 2014., dakle prije ove poplave, HŽ Infrastruktura izdala je upozorenje zbog visokih voda i obustavila željeznički promet, pa je to upozorenje moglo biti okidač Hrvatskim vodama da spriječe ovakav scenarij”, napisao je u svom vještačkom nalazu i zaključio kako je upravo angažman Hrvatskih voda nakon poplave na čišćenju korita rijeke i gradnji nasipa dokaz da je u svibnju 2014. došlo do izlijevanja vode zbog nemara i neodržavanja korita Pakre.
Mazija je uvjeren da su vodopravni inspektori na vrijeme mogli od Ministarstva zaštite okoliša dobiti odobrenje za radove uz istovremenu zaštitu kolonije dabrova. Takvih zahtjeva jasnostavno nije bilo, dodao je vještak.
Sud je uvažio mišljenje drugog vještaka
No, sudu to nije bilo dovoljno da donese presudu, pa je zatražio mišljenje još jednog vještaka. Vještak hidrotehničke struke Josip Petraš ocijenio je pak kako je isključivi krivac za poplavu ogromna količina bujične kiše što je pala 16. svibnja 2014. Ona je uzrokovala i maksimalni vodostaj, veći čak od stogodišnjeg razdoblja. To je jednostavno bila elementarna nepogoda i sve ono što Hrvatske vode nisu napravile, po njegovom mišljenju, ne bi spriječilo poplavu.
S obzirom na ovako različite zaključke vještaka oštećeni mještani tražili su da se vještake još jednom zajedno ispita, no kako nisu na vrijeme uplatili predujam sudskih troškova za to, sud ih je odbio.
“Dakle, plavljenje nekretnina građana i imovinske šteta što su ju pretrpili posljedica su ekstremnih i do tada nezabilježenih oborina. Propust Hrvatske vode nisu učinile ni neodržavanjem korita, jer to nije bilo moguće sve dok Ministarstvo zaštite okoliša, zbog nastambi dabrova, nije dopustilo te radove. Rješenje je donijeto tek u drugoj polovici 2014. godine. Zato Hrvatske vode nisu krive za ovu poplavu ni štetu”, zaključeno je u presudi Općinskog suda u Bjelovaru na koju se građani još mogu žaliti višem sudu.