Svoju priču ispričala je RTL televiziji jedna od žrtava svećenika i bivšeg rektora Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Rijeci Milana Špehara, seksualnog manijaka koji je psihički uništio tko zna koliko malih dječaka, a danas mirno živi u nekom talijanskom katoličkom samostanu.
Eto koliko je važno kad instance povuku nužni potez. Kad se prekine šutnja i kalkulacija službenih mjesta. Kad se ljudima pruži elementarna nada da ima smisla ustati i reći što znaš o prljavštinama i zločinima, da to svjedočenje neće pasti u crni mrak i samo se svjedoku obiti o glavu. U tome je značaj istupa riječkog nadbiskupa Mate Uzinića o prijavama protiv devet svećenika s njegovog područja za seksualno zlostavljanje djece.
Često se kaže da ljudi šute i u svoja četiri zida i iza spuštenih roleta čuvaju tajne koje bismo svi morali čuti. I to je točno. Ali šutiš onda kad je besmisleno govoriti, a svatko lako prepozna takve situacije i okolnosti u kojima ćeš se uzaludno izložiti i onda ćeš ti ostati bez posla, djeca će ti biti gladna, ti ćeš biti optužen da lažeš, ismijan, osramoćen i popljuvan. Uzinić je napravio taj odlučujući prvi korak za ljude koji šute o gadostima u Crkvi. Bivši nadbiskup Ivan Devčić nije iako je znao sve što i Uzinić.
Sad i drugi trebaju čistiti svoje smeće
Pa kad će Devčić progovoriti? Jer, koliko se do sada zna, cijeli fascikl s prijavama protiv svećenika s riječkog područja bio je složen i suučesnički spremljen u duboku ladicu. Onda ga je našao Uzinić i počeo nešto poduzimati. Čujemo od takvih novinara koji Crkvu ne prate kritički, kao novinari, nego kao crkvena PR služba, da je protiv Uzinića nastala pobuna među visokim klerom. Osuđuju to što je napravio. Nije ih konzultirao. Nije ispeglao svoj istup dvosmislicama i uvijenicama kojima se izražavaju crkveni velikodostojnici otkako im se uzelo iz ruku da narodu govore na latinskom.
A reklo bi se da je razlog taj što bi sada i drugi biskupi i nadbiskupi trebali počistiti smeće iz svoga dvorišta. Jer, ako je u riječkoj nadbiskupiji bilo devet prijava za seksualno zlostavljanje djece, djece od sedam godina pa nadalje, koliko je vjerojatno da drugdje nema ni jednog slučaja? Samo što se to očito skriva. A Franjo Tuđman je, ne pitajući nikoga, potpisao za ovu državu takozvane vatikanske ugovore i tako je Hrvatsku osudio na talačku situaciju. Crkva je u Hrvatskoj već 30 godina država u državi. Donedavno se čak ni kaznena djela koja su počinili svećenici nisu smjela prijavljivati civilnim vlastima nego samo crkvenima. Pa kud ćeš većeg poniženje za jednu državu.
Život žrtve sad je upropašten
Ali, evo, napokon smo čuli ispovijest prve žrtve, nadam se prvu u nizu. Mladi čovjek ispričao je pred RTL-ovim novinarima da ga je nastrani svećenik Milan Špehar uvukao u svoj brlog u drugom razredu osnovne škole, kad je jedva naučio zbrajati do 20. Taj je užas, kaže, trajao punih pet godina, uvijek u župnom dvoru, barem jedanput mjesečno. Svećenik je dječake skidao do gola. Izmislio je neku igru ”hrvanja”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Danas taj dječak ima 38 godina. Dugo se mučio i šutio u sramu i strahu, a onda je 2018. godina prijavio Špehara DORH-u. Otamo su – nakon tri godine razmatranja – konstatirali da je stvar pala u zastaru i da se kazneni progon ne može voditi. To ga je dodatno dokrajčilo. U SAD-u je Donald Trump prije dvadesetak dana osuđen da plati dva milijuna dolara žrtvi koju je seksualno napastovao prije 28 godina kao punoljetnu ženu. Ovdje čujemo da se tako pretpotopne stvari više ne daju dokazati. Ne daju se kad se neće.
Špeharov sedmogodišnji toy-boy, danas otac, svojoj djeci ne da ići u crkvu. Kaže da je njegov život upropašten, ali da mora govoriti zbog druge djece, sadašnjih i budućih žrtava poremećenih svećenika. Poziva sve druge nekadašnje dječake koje su Špehar i još neki riječki klerici pretvorili u svoje seksualne igračke da i oni progovore i istresu iz sebe svoj jad i tako pomognu da se zlo u Crkvi istrijebi. U petak su zastupnici opozicije zahtijevali da se sa seksualnog zlostavljanja skine zastara. Na to je pozvao i Uzinić. ”Kao dijete, ne znaš što ti se događa”, rekao je RTL-u mladi čovjek. Hrvatska država više nije dijete i dužna je znati što se događa djeci i odraslima koje mora štititi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ljudima koji šute o gadostima u Crkvi pružila se nada da ima smisla ustati. U tome je značaj Uzinićevog istupa
Hrvatska država više nije dijete i dužna je znati što se događa djeci i odraslima koje mora štititi
Franjo Tuđman je, ne pitajući nikoga, potpisao za ovu državu takozvane vatikanske ugovore i tako je Hrvatsku osudio na talačku situaciju. Crkva je u Hrvatskoj već 30 godina država u državi. Donedavno se čak ni kaznena djela koja su počinili svećenici nisu smjela prijavljivati civilnim vlastima
Svoju priču ispričala je RTL televiziji jedna od žrtava svećenika i bivšeg rektora Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Rijeci Milana Špehara, seksualnog manijaka koji je psihički uništio tko zna koliko malih dječaka, a danas mirno živi u nekom talijanskom katoličkom samostanu.
Eto koliko je važno kad instance povuku nužni potez. Kad se prekine šutnja i kalkulacija službenih mjesta. Kad se ljudima pruži elementarna nada da ima smisla ustati i reći što znaš o prljavštinama i zločinima, da to svjedočenje neće pasti u crni mrak i samo se svjedoku obiti o glavu. U tome je značaj istupa riječkog nadbiskupa Mate Uzinića o prijavama protiv devet svećenika s njegovog područja za seksualno zlostavljanje djece.
Često se kaže da ljudi šute i u svoja četiri zida i iza spuštenih roleta čuvaju tajne koje bismo svi morali čuti. I to je točno. Ali šutiš onda kad je besmisleno govoriti, a svatko lako prepozna takve situacije i okolnosti u kojima ćeš se uzaludno izložiti i onda ćeš ti ostati bez posla, djeca će ti biti gladna, ti ćeš biti optužen da lažeš, ismijan, osramoćen i popljuvan. Uzinić je napravio taj odlučujući prvi korak za ljude koji šute o gadostima u Crkvi. Bivši nadbiskup Ivan Devčić nije iako je znao sve što i Uzinić.
Sad i drugi trebaju čistiti svoje smeće
Pa kad će Devčić progovoriti? Jer, koliko se do sada zna, cijeli fascikl s prijavama protiv svećenika s riječkog područja bio je složen i suučesnički spremljen u duboku ladicu. Onda ga je našao Uzinić i počeo nešto poduzimati. Čujemo od takvih novinara koji Crkvu ne prate kritički, kao novinari, nego kao crkvena PR služba, da je protiv Uzinića nastala pobuna među visokim klerom. Osuđuju to što je napravio. Nije ih konzultirao. Nije ispeglao svoj istup dvosmislicama i uvijenicama kojima se izražavaju crkveni velikodostojnici otkako im se uzelo iz ruku da narodu govore na latinskom.
A reklo bi se da je razlog taj što bi sada i drugi biskupi i nadbiskupi trebali počistiti smeće iz svoga dvorišta. Jer, ako je u riječkoj nadbiskupiji bilo devet prijava za seksualno zlostavljanje djece, djece od sedam godina pa nadalje, koliko je vjerojatno da drugdje nema ni jednog slučaja? Samo što se to očito skriva. A Franjo Tuđman je, ne pitajući nikoga, potpisao za ovu državu takozvane vatikanske ugovore i tako je Hrvatsku osudio na talačku situaciju. Crkva je u Hrvatskoj već 30 godina država u državi. Donedavno se čak ni kaznena djela koja su počinili svećenici nisu smjela prijavljivati civilnim vlastima nego samo crkvenima. Pa kud ćeš većeg poniženje za jednu državu.
Život žrtve sad je upropašten
Ali, evo, napokon smo čuli ispovijest prve žrtve, nadam se prvu u nizu. Mladi čovjek ispričao je pred RTL-ovim novinarima da ga je nastrani svećenik Milan Špehar uvukao u svoj brlog u drugom razredu osnovne škole, kad je jedva naučio zbrajati do 20. Taj je užas, kaže, trajao punih pet godina, uvijek u župnom dvoru, barem jedanput mjesečno. Svećenik je dječake skidao do gola. Izmislio je neku igru ”hrvanja”.
Danas taj dječak ima 38 godina. Dugo se mučio i šutio u sramu i strahu, a onda je 2018. godina prijavio Špehara DORH-u. Otamo su – nakon tri godine razmatranja – konstatirali da je stvar pala u zastaru i da se kazneni progon ne može voditi. To ga je dodatno dokrajčilo. U SAD-u je Donald Trump prije dvadesetak dana osuđen da plati dva milijuna dolara žrtvi koju je seksualno napastovao prije 28 godina kao punoljetnu ženu. Ovdje čujemo da se tako pretpotopne stvari više ne daju dokazati. Ne daju se kad se neće.
Špeharov sedmogodišnji toy-boy, danas otac, svojoj djeci ne da ići u crkvu. Kaže da je njegov život upropašten, ali da mora govoriti zbog druge djece, sadašnjih i budućih žrtava poremećenih svećenika. Poziva sve druge nekadašnje dječake koje su Špehar i još neki riječki klerici pretvorili u svoje seksualne igračke da i oni progovore i istresu iz sebe svoj jad i tako pomognu da se zlo u Crkvi istrijebi. U petak su zastupnici opozicije zahtijevali da se sa seksualnog zlostavljanja skine zastara. Na to je pozvao i Uzinić. ”Kao dijete, ne znaš što ti se događa”, rekao je RTL-u mladi čovjek. Hrvatska država više nije dijete i dužna je znati što se događa djeci i odraslima koje mora štititi.