Mađarska i Poljska zbilja su blokirale EU proračun i novac za oporavak. Što to znači za naše 22 milijarde eura
Ključno je pitanje koliko brzo će EU naći izlazak iz ove krize kako bi novac za oporavak, koji i RH nestrpljivo čeka, što prije stigao
Trebala je to biti još jedna videokonferencija o pandemiji, ali umjesto toga Andrej Plenković i njegovi europski kolege ovog će se četvrtka morati baviti novom potencijalnom krizom: vetom Mađarske i Poljske na europski proračun i plan oporavka.
Financijski paket vrijedan 1,8 bilijuna eura, u kojem su i 22 milijarde na raspolaganju Hrvatskoj, u ponedjeljak je doveden u pitanje, nakon što su Budimpešta i Varšava povukle dugo najavljivan potez. Mađarska i poljska vlada ne žele da se isplate iz europskog proračuna uvjetuju poštivanjem vladavine prava.
Izbjegavanje detalja
Četiri mjeseca nakon maratonskog summita, na kojem je postignut politički dogovor o sedmogodišnjem proračunu i fondu za oporavak, čelnici EU-a tako se opet vraćaju istoj temi, za što su, ustvari, sami odgovorni.
Na srpanjskom summitu dogovorili su, kao, uvjetovanje isplata iz zajedničkog proračuna, ali su namjerno detalje ostavili nedorečenima i otvorenima za tumačenje. U protivnom, summit bi možda bio završio bez suglasja o cjelokupnom financijskom paketu. Sada im se neprecizna srpanjska formulacija o vladavini prava, podložna različitim interpretacijama, vraća na naplatu.
Što se dogodilo
Formalna odluka o uvjetovanju isplata iz EU proračuna ovog je ponedjeljka, doduše, donesena. Za nju je bila dovoljna kvalificirana većina, pa su predstavnici zemalja članica – unatoč protivljenju Mađarske i Poljske – potvrdili kompromis, dogovoren ranije između pregovarača Europskog parlamenta i njemačkog predsjedništva EU-a.
Viktor Orban i njegovi saveznici u Varšavi stoga su odgovorili tamo gdje se odlučuje jednoglasno pa imaju mogućnost veta: blokirali su donošenje odluka koje su nužne da bi se EU financirala iz vlastitih sredstava, ne samo kroz zajednički proračun, nego i da bi se mogla zadužiti za 750 milijardi eura, predviđenih za oporavak od korona-krize.
U pitanju su milijarde
Milijarde iz proračuna EU-a za sedmogodišnje razdoblje plus milijarde kojima se europsko gospodarstvo treba izvući iz dubokog jaza u koji ga je gurnula pandemija sada su na čekanju. Za Hrvatsku, to znači više od 22 milijarde eura (ukupno, iz zajedničkog proračuna i fonda za oporavak).
Ali za Poljsku i Mađarsku, iznosi su još i veći. Ako se uzme u obzir samo fond za oporavak i to onaj njegov dio koji se odnosi na bespovratne grantove, Mađarska bi trebala dobiti 6,2 milijarde eura (Hrvatska, usporedbe radi, 5,9 milijardi), a Poljska čak 23 milijarde. To je, dakle, tek manji dio novca koji bi trebao biti na raspolaganju Mađarskoj i Poljskoj. Zašto onda ovako riskiraju?
Kako smo već pisali, ovo je jedini trenutak kada se Orban može nadati da će veto imati efekta. Pritom, očigledno procjenjuje da mu je u ovom trenutku ključno srušiti ovakav mehanizam vladavine prava – pa makar i pod cijenu da novac iz proračuna i fonda značajno kasni – jer se radi o dugoročnoj odluci, odnosno o mehanizmu koji će kroz dugi niz godina utjecati na isplate iz EU proračuna.
Ima li izlaska iz ove krize?
No, jednostavnog izlaska iz ove pat pozicije EU, čini se, trenutno nema. Teško je očekivati da će već ovoga tjedna biti dogovoreno neko provedivo rješenje, jer praktički svaka opcija, koja bi mogla izgledati kao put iz ove krize, otvara ustvari nova pitanja.
Nakon što je u ponedjeljak kvalificiranom većinom potvrđen mehanizam vladavine prava – koji, dakle, nije po volji Mađarskoj i Poljskoj – može li se ta odluka jednostavno povući i tako riješiti problem veta? Teško, radi se o mukotrpno ispregovaranom kompromisu između pregovarača EU parlamenta i njemačkog predsjedništva, uime država članica.
Ako bi države članice i popustile Budimpešti i Varšavi, bi li na to pristao Europski parlament? Kompromis oko vladavine prava već sad je jedva probavljiv za dio zastupnika, a ta institucija također treba na kraju potvrditi EU proračun.
Koliko će kasniti novac?
Ako bi eurozastupnici i pristali, bi li popuštanje Mađarskoj i Poljskoj bilo prihvatljivo državama poput Nizozemske ili Finske, u kojima inzistiraju na uvjetovanju isplata? Ili bi i one mogle, primjerice, zaprijetiti da će uskratiti pristanak na odluku o vlastitim sredstvima (onu istu koju su u ponedjeljak na EU razini blokirali mađarski i poljski predstavnik)?
U ranim jutarnjim satima zadnjeg dana srpanjskog summita, premijer Plenković se na Twitteru pohvalio da u Hrvatsku „donosimo 22 milijarde eura koje su jamstvo brzog gospodarskog oporavka i daljnjeg ravnomjernog razvoja zemlje“. Četiri mjeseca kasnije jedino što izgleda prilično izvjesno jest da će taj novac debelo kasniti.