Mailovi o Agrokoru pokazuju koliko je Hrvatska dubinski i nastrano ovisna o državi
Telegramov redakcijski komentar najveće afere koja upravo potresa Vladu premijera Plenkovića
“Uvijek je dobro, u državama kao Hrvatska”, stoji u mailu potpredsjednice Vlade Martine Dalić, objavljenom danas na Indexu, “biti u nekom kontaktu s državom. Nije to USA”, piše Dalić, dajući upute jednom od odvjetnika da “baci bubu u uho” stranim investitorima o skoroj državnoj intervenciji. Buba u uho baca se 7. ožujka, mjesec dana prije instaliranja izvanrednog povjerenika na čelo Agrokora.
Da ovo nije USA, odnosno da Hrvatska nije Amerika, prilično je jasno iz ostatka dopisivanja. Jedan od najviših predstavnika izvršne vlasti s odvjetnicima i konzultantima dogovara preuzimanje posrnule privatne kompanije; detalje zakonskog okvira za to prilagođavaju svojim kadrovima; pokazuju izostanak interesa za potencijalne ustavno-pravne probleme; neslužbenim kanalima i dojavljivačima nabavljaju insajderske podatke o poslovanju; i, najvažnije, unaprijed šalju poruke stranim ulagačima.
Ako se Agrokor, kao što je sada znamo, u proljeće 2017. nalazio u neodrživoj financijskoj situaciji, u kojoj vlastite obveze nije mogao servisirati iz novčanog tijeka, pravni okvir Republike Hrvatske nudi dvije opcije – stečaj ili predstečaj kompanije. U redu, kao što smo više puta pisali, oni su u hrvatskoj praksi krajnje nesavršeni, spori i podložni pritiscima, ali barem ne ulaze u sferu grube državne intervencije i preuzimanja.
Agrokor nisu ni Hrvatske vode ni šume ni željeznice
Ukoliko je Uprava Agrokora donosila krive odluke, loše investirala i nagomilala dugovanja koja više nije mogla servisirati, što je rizik djelovanja svake uprave na svijetu, za to je morala snositi tržišne posljedice.
Ukoliko je, pak, Vlada premijera Plenkovića smatrala da bi eventualni stečaj ili predstečaj tako velike i razgranate kompanije bio problematičan za njene dobavljače i ostatak ekonomije, postojao je niz manje agresivnih mehanizama kojima su, ako su baš htjeli, mogli intervenirati. Slanje signala londonskim investitorima o skorom državnom preuzimanju ne spada u njih.
Međutim, potpredsjednica Vlade Martine Dalić prema privatnoj se kompaniji odnosi kao da su u pitanju Hrvatske šume, vode ili željeznice (što bi također, u normalnoj ekonomiji, bilo sporno).
Temeljem insajderskih informacija stvarala zakonski okvir
Iako propala, Agrokor je u tom trenutku kompanija u privatnom vlasništvu. Posve je nevjerojatno da je potpredsjednica Vlade iz jedne privatne kompanije dobivala insajderske podatke o poslovanju, na temelju njih stvarala novi zakonski okvir za preuzimanje te kompanije, i još u isto vrijeme slala izaslanike stranim investitorima, kako bi im sve to najavila.
Menadžment kompanije, za pretpostaviti je, u isto je vrijeme vodio razgovore s vjerovnicima, dobavljačima i ulagačima. Signali potpredsjednice Vlade, bube u uho o skorom državnom preuzimanju, na njih vjerojatno ne bi imali blagotvoran utjecaj.
Razina lakoće državnog uplitanja kristalizira se na temi ustavno-pravnih problema novog zakona. Kada dobiju mišljenje profesora Miladina s pravnog fakulteta, koji piše o izuzetno spornom zakonskom okviru i mogućoj šteti za dioničare i dobavljače, odvjetnik radne skupine gospođe Dalić doslovno piše: “Izuzetno je sporno ????? Pa što sad, neka odmah počnu pisati ustavnu tužbu”.
Zašto Dalić nije Thatcher kako joj je Ramljak tepao
U drugom dijelu objavljene korespondencije, bivši povjerenik Ante Ramljak potpredsjednici Vlade tepa kako je ona “naša Thatcherica”, hvaleći njenu odlučnost i efikasnost; Margaret Thatcher bila je jedna od poznatijih zagovornica slobodnog tržišta, deregulacije i manjeg uplitanja države u privatne tokove. Paralela između gospođe Dalić i gospođe Thatcher krajnje je nejasna.
Nešto prije prvog sastanka radne skupine Martine Dalić, Telegramov kolumnist Goranko Fižulić početkom veljače 2017. napisao je: “Hrvatske vlasti i politika u cjelini ne mogu imati nikakvu ulogu u vlasničkom, financijskom i poslovnom preslagivanju najveće regionalne korporacije… Sve ostalo bilo bi neprimjereno i suvišno, a zbog pravila Europske unije i neizvedivo”. Danas objavljeni mailovi demonstriraju da arhitekti Lex Agrokora nisu dijelili takve brige.