Mala analiza Trumpovih prvih 30 dana: Zašto bi se mogao naći pred impeachmentom, ili barem u izolaciji
Kontekst dosadašnjih pobjeda i posve očitih debakala
Na prvi se pogled prvih mjesec dana predsjedničkog mandata Donalda Trumpa može činiti katastrofalnim po samog Trumpa. Iznuđena ostavka njegova savjetnika za nacionalnu sigurnost, generala Michaela Flynna, svakako jest veliki Trumpov poraz. Flynnovi pregovori s ruskom diplomacijom oko ukidanja sankcija prilično su zorno pokazali cijeloj američkoj javnosti da je Obamin nasljednik u Bijeloj kući zapravo bliži ruskom, nego američkom političkom establišmentu.
Sama činjenica da se Flynn usudio lagati potpredsjedniku Penceu, učinila je Pencea žestoko smiješnim, te je pokazala njegovu nevažnost u Trumpovoj kadrovskoj hijerarhiji, što je, opet, razbjesnilo Republikansku stranku: Penceov je glavni zadatak, da u ime Republikanaca pokušava kontrolirati Trumpa.
Alternativne činjenice i diktatura
Drugi očigledni Trumpov debakl jest propast njegove uredbe o zabrani ulaska u Sjedinjene Države građanima sedam muslimanskih zemalja: američka je sudska vlast hladno poništila jednu od prvih Trumpovih odluka, i jedno od njegovih najglasnijih (i najskandaloznijih) predizbornih obećanja.
Treće, Donald Trump i njegovi bliski suradnici javno su potvrdili da pokušavaju uspostaviti javno mnijenje alternativnih činjenica: alternativne činjenice bile su omiljena metodologija oblikovanja lažne stvarnosti u vrijeme sovjetskog i najtvrđeg kineskog komunizma.
Protiv Trumpa se bore apsolutno svi
Četvrto, Donald Trump zasad, ipak, nije uspio pridobiti niti jednu važniju američku medijsku kuću: Trumpov rat s medijima, doveo je, među ostalim, i do izjave Johna McCaina, koji je u subotu Trumpa prilično otvoreno proglasio diktatorom, rekavši kako sve “diktature počinju gušenjem slobode tiska”.
Protiv Trumpa se, dakle, bore obavještajna zajednica, pravosuđe, velik dio Republikanske stranke, sve moguće udruge za ljudska prava, cijela Demokratska stranka, kompletna medijska industrija te globalni autoriteti poput Pape Franje.
Zauzimanje State Departmenta je pobjeda
Reklo bi se da je Trump upravo proživio najgori mjesec u svojoj političkoj karijeri. Međutim, dio Trumpove agende, usprkos svim ovim javnim porazima, prilično se brzo ostvaruje. Rex Tillerson jučer je, primjerice, de facto raspustio pola State Departmenta, riješivši se, prije svega, karijernih diplomata, koji su služili i pod republikanskim i pod demokratskim predsjednicima.
Zauzimanje State Departmenta velika je Trumpova pobjeda, izvedena pod vodstvom čovjeka koji je osobno blizak s ruskom vladajućom elitom. Nadalje, Kongres je u procedure stavio niz zakonskih tekstova, koji u kratkom roku poništavaju Obamino naslijeđe, ali i naslijeđe liberalnih zakonskih postignuća u Sjedinjenim Državama, poput ukidanja Obamacarea, o čemu bi se trebalo glasovati za mjesec ili dva.
Zajednički interes deliberalizacije Amerike
Kongresno imenovanje Scotta Pruitta šefom Agencije za zaštitu okoliša (EPA), čime je sama Agencija izgubila svoj dosadašnji smisao, budući da je Pruitt bio jedan od najagilnijih protivnika njenog dosadašnjeg djelovanja, još je jedan od snažnih udaraca američkoj liberalnoj politici.
Republikanska stranka i Donald Trump pronašli su, prirodno, zajednički interes u deliberalizaciji sadašnje Amerike. Taj je interes onaj ključni element koji Trumpu može osigurati kakvu-takvu potporu republikanaca. Međutim, republikanci su, načelno, najtvrđi protivnici suradnje s Rusima: dozna li se za još incidenata teških poput Flynnova, Donald Trump možda bi se uistinu mogao naći pred impeachmentom, ili, barem u potpunoj političkoj i javnoj izolaciji.