Mala povijest Dana državnosti, dana koji je Hrvatska nekoliko puta mijenjala
Jedan od prvih sukoba između Milanovića i Plenkovića bila je upravo zbog promjena datuma ove obljetnice
Danas obilježavamo Dan državnosti, dan u spomen na konstituiranje prvog demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine. Od te godine na ovamo oko tog je praznika bilo dosta polemika povjesničara, politologa, ali i političara koji su ovisno o tome jesu li na desnom ili lijevom spektru političke scene imali različita mišljenja. Najviše se polemike vodilo nakon prvih izmjena kada je Dan državnosti postao 25. lipnja, ali i uoči ovih posljednjih 2019. kada se obilježavanje vraćalo na stari, današnji datum. Izmjene i stalne polemike izazvale su i nedoumice kod građana koji, kad bi ih mediji pitali što se slavi 30. svibnja, često nisu znali odgovor. Evo male povijesti tog praznika i datuma koji su se mijenjali.
Konstituiranje Sabora 30. svibnja
Godine 1990., 30. svibnja, na prvim višestranačkim izborima Socijalističke republike Hrvatske, tada još u sastavu bivše Jugoslavije izabrani su saborski zastupnici koji su 30. svibnja konstituirali Sabor. Na toj je sjednici za predsjednika Sabora izabran Žarko Domljan, te za potpredsjednike Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks. Za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora izabran je Stjepan Mesić, a za predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske Franjo Tuđman, koji je u svom prvom govoru rekao kako konstituiranje prvog višestranačkog Sabora predstavlja “prvi korak na povratku hrvatskoga naroda i njegove države europskoj civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji”.
Račan 2001. prebacuje praznik na 25. lipnja
Sve do 2001. taj 30. svibanj slavio se kao Dan državnosti, a onda je novoizabrana vlast tadašnjeg premijera Ivice Račana izmijenila Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima čime je obilježavanje Dana državnosti prebačeno na 25. lipnja, dok je 30. svibnja postao Dan Hrvatskog sabora. Odluka o tome da se Dan državnosti prebaci na lipanj, temeljila se na ustavnoj odluci Sabora od 25. lipnja 1991. o samostalnosti i suverenosti Hrvatske. Takvim izmjenama 25. lipnja postao je neradni, a 30. svibnja radni dan u kalendaru.
Istim tim izmjenama, a na prijedlog tadašnjeg zastupnika HSLS-a Ive Škrabala, uveden je Dan neovisnosti, koji se obilježava 8. listopada jer je na taj dan 1991. godine Sabor jednoglasno donio odluku o raskidu državnopravnih veza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ.
Novi obrat s dolaskom Plenkovića
Tijekom godina različiti politički akteri, pravni i povijesni stručnjaci vodili su polemike oko Dana državnosti, ponekad se svrstavajući politički lijevo ili desno, a onda je Plenkovićeva vlada 2019. odlučila da će stvari vratiti na staro. U studenom te godine donijela je novi Zakon o blagdanima, prema kojem se Dan državnosti ponovno, kako i prije 2001. godine, obilježava 30. svibnja. Time je 30. svibnja ponovno postao neradni dan, a 25. lipnja, kao i 8. listopad, postali su ponovno radni dani. Istom odlukom uveden je i Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje 18. studenog koji je otada također neradni dan.
Što su o posljednjim izmjenama govorili stručnjaci?
Promjene obilježavanja Dana državnosti i brojne polemike oko njih tijekom godina su izazivale i zbunjenost kod građana koji u raznim medijskim anketama na pitanje što se točno slavi 30. svibnja, a što 25. lipnja, nisu znali naći odgovor. Oko njega su prijepore imali i politolozi, pravnici i povjesničari pa je tako, primjerice, profesor Ustavnog prava Branko Smerdel uoči posljednjih izmjena za Jutarnji izjavio da on ne bi mijenjao Škrabalov poredak jer su se ljudi, neovisno o svemu, navikli na njega.
Neven Budak, profesor povijesti povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, tada se složio s tezom kako Dan državnosti treba komemorirati događaj koji ima veze s uspostavljanjem državnog suvereniteta, a ne s promjenom političkog sustava. “U svakom slučaju to bi trebao biti dan koji bi svi jasno prepoznavali kao takav, jer ova za većinu zbunjujuća situacija s raznim državnim blagdanima nema smisla”, rekao je.
Na pitanje je li onda 25. lipnja priklada, odnosno zašto nije prikladan datum za proslavu Dana državnosti, Budak je odgovorio: “Dan proglašenja neovisnosti svakako je prikladan dan, iako smo neki oblik vrlo reducirane državnosti imali i u prijašnjim državnim tvorbama. Ne mislim da je nužno odrediti novi datum za obilježavanje Dana državnosti, ali bi trebalo odabrati jedan datum umjesto sadašnjih triju srodnih blagdana. Konačno, proglašenje neovisnosti 8. listopada također je prikladan datum.”
Jedan od prvih sukoba između Milanovića i Plenkovića
No, politička neslaganja za razliku od onih stručnih uvijek su bila značajno žešća. Tako su posljednje izmjene 2019. izazvale jedan od prvih sukoba između premijera Andreja Plenkovića i tadašnjeg predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića u sad već povijesti njihovog ratovanja. Obrazlažući promjene, Plenković je kazao kako je to baš nešto što mu se čini da bi građani htjeli. „Identifikacija s 30. svibnja, simbolikom tada prvoga demokratski izabranog Sabora, govorom predsjednika Tuđmana, puno je jače ušla u emociju i sjećanje hrvatskih ljudi pa mi se čini da je to nešto što bi većina Hrvata htjela“, rekao je tada.
No, Milanović se s njim nije slagao. Kazao je kako HDZ “najavljenim zakonskim izmjenama pokušava naciji utjerati svoje blagdane”. Uputio im je zamolbu da ne dijele naciju takvim pitanjima. “Spomendan Sabora, 30. svibnja, namjeravaju opet uvaliti kao ‘dan državnosti’. To nikada i nije trebao biti dan državnosti, to je dan na koji je 1990. ustrojen demokratski višestranački hrvatski Sabor – s HDZ-ovom većinom. U tome je, ujedno, i sva ‘državnost’ toga datuma”, obrazložio je tada svoje stavove Milanović, koji je odluku o blagdanima opisao kao simbolički i emotivno nabijenu “petparačkom ‘žetončić’ većinom”. “Što ako prva sljedeća saborska većina sruši tu odluku i tako unedogled?”, upitao je Milanović.
Istaknuo je da je Dan državnosti, koji se sada obilježava 25. lipnja, nespretno i pogrešno nazvan i u zakonskim izmjenama iz 2001., s obzirom na to da hrvatska državnost nije započela u lipnju 1991., nego u ranom srednjem vijeku. “Tako piše u hrvatskom Ustavu i to s razlogom ističemo svaki puta kada se pozivamo na povijesno hrvatsko pravo na punu državnu suverenost. Ako ćemo biti dosljedni i tjerati mak na konac, Dan državnosti trebao bi biti 7. lipnja, na dan kada je 879. godine papa Ivan VIII. napisao sudbinsko pismo ‘Svom ljubljenom sinu Branimiru’. To tisućljetno pravo samo je još jednom potvrđeno referendumom 1991.”, istaknuo je Milanović.
Rat i nakon izbora za predsjednika
Prepirka oko Dana državnosti nastavila se i nakon što je Milanović izabran za predsjednika, pa je tako za obilježavanje Dana državnosti 2020. Milanović sudjelovao tek u polaganju vijenaca na Mirogoju, ali se nije pojavio na svečanosti ispred Sabora, niti je bio na koncertu u HNK. Tada ga je za nepoštivanje Sabora prozvao Plenković. “S jedne strane mi je žao, s druge jako čudno da predsjednik Republike ima jedan stav koji gotovo ne poštuje pozitivni zakonski okvir koji je donio Hrvatski sabor”, kazao je.
No, Milanović je ostao pri svom. Na pitanje bojkotira li proslavu Dana državnosti, na polaganju vijenaca odgovorio je: ‘Bojim li se? Ovo je predizborni skup i ovo je obećanje političke garniture koju oni sada ispunjavaju. Po mom mišljenju, takva odluka predstavlja bojkot većine. Pozivanje ovog Dana državnosti vrlo je pretenciozno. To su osjetljive, emocionalne stvari. Trebate pronaći nešto što nikome ne smeta. Dan pobjede važniji je od 30. svibnja i prihvatljiv je za većinu građana ‘, objasnio je.
Komentirao je tada i poziv Vladimira Šeksa da se opozove predsjednik zbog nepoštivanja Sabora. “Za gospodina Šeksa, kodno ime Sova, nitko nije glasao. Tko zna, možda netko pokrene i istragu o odgovornosti za zločine u Osijeku”, uzvratio je tada Milanović.