Malena enciklopedija navodnih žrtava medijskog linča; koje su zatim osramoćene ili smijenjene

Kad muljaju sa zemljištima i kućama, plagiraju, korumpiraju, prenamjenjuju i pogoduju, uvijek su im krivi mediji

Kao i mnogi drugi, i Andrej Plenković poznat je po tome da voli dijeliti lekcije novinarima i optuživati ih za neprofesionalnost, hajke i širenje lažnih vijesti. Te formulacije koristio je i u aktualnom slučaju župana Žinića kao nove kopije starog običaja. Do jučer. Kad muljaju sa zemljištima i kućama, plagiraju, korumpiraju, prenamjenjuju i pogoduju, uvijek su im krivi mediji. Sreća je za ovo društvo da novinari nisu uvredljiva vrsta pa se na ovakva jadna etiketiranja slabo obaziru.

Mogao bi se sastaviti cijeli registar obranaških kvalifikacija koje se lijepe na čelo medijima i novinarima kad otkriju svinjarije koje rade političari i kojekakve druge prominentne javne osobe. I župan Ivo Žinić izvadio je jučer nešto municije iz te masovno raubane i jezivo otrcane kolekcije.

”Ovaj medijski linč, koji se provodi iznošenjem čitavog niza neistina, krivih interpretacija i komentara, predstavlja grub nasrtaj na mene kao osobu i moju obitelj”, istresao je Žinić povodom svoje situacije u kojoj, kao iz potrgane vreće, danima ispadaju vijesti o kućama i imanjima u Glini, a na koncu i državnom stanu u Zagrebu za koji se, u svojoj nedodirljivosti, čak nije udostojio ni plaćati režije.

Kad god štogod nezakonito i prljavo izađe na vidjelo, kod prozvane se strane, kao na gumb, nagonski aktivira ista tipska reakcija u kojoj se iz korica isuču optužbe za manipulacije i klevete, gnusne insinuacije i laži, linč, harangu, medijsku histeriju, hajku, konstrukcije, podvale i spin, nastavi niz. Redovito se podmetne teza da su ”orkestrirani napadi” na određenu osobu zapravo motivirani nekim političkim ili financijskim interesima. I, dakako, uvijek se sućut javnosti pokušava zadobiti pričama o duševnim bolima ”obitelji”. Prozirno je to kao slaba juha.

Obrat od ponedjeljka do srijede

To se već pokazalo i u Žinićevom slučaju. I premijer Plenković branio je HDZ-ovog župana sumnjičeći medije da proizvode ”histeriju” i drukaju za opoziciju. Bilo je to prije samo nekoliko dana, u ponedjeljak. Danas se pjeva sasvim drugačije, obrat za 180. Žinić je već jučer podnio ostavku na mjesto predsjednika županijskog HDZ-a. Stranka ga više neće kandidirati za župana ni za bilo što drugo i s njim je nakon lokalnih izbora završeno.

I u nebrojenim dosadašnjim aferama, to je bio uobičajen hodogram. Ali što sve u međuvremenu izbroje novinarima osramoćeni i na kraju smijenjeni političari, to ne bi ni pas s maslom pojeo.

‘Pojmovi koji nisu istiniti’

I Lovro Kuščević izjavio je 23. lipnja 2019. kako on govori ”istinu, istinu i samo istinu”, dok mediji o njegovim nekretninama objavljuju ”hrpe konstrukcija, fabrikata, lažnih dokumenata i fotomontaža”. Za dva tjedna, 8. srpnja, Kuščević je smijenjen s mjesta ministra u Vladi tako što je ”podnio ostavku”, a Plenković ju je ”prihvatio”.

Ministar zdravstva Milan Kujundžić također je tvrdio da je protiv njega pokrenut javni linč. ”Ostavka mi ne pada na pamet”, junačio se Kujundžić 24. siječnja prošle godine prijeteći tužbama jer u medijima o njemu i njegovoj imovini navodno ”izlaze pojmovi koji nisu istiniti”. Već 28. siječnja, Plenković je razriješio Kujundžića uz opasku da će njegov bivši ministar ”imati prigodu objasniti sve detalje oko svoje imovine”.

U Dnevniku Nove TV, 6. svibnja 2019. prao se na taj isti uobičajeni način i tadašnji ministar Tomislav Tolušić nakon otkrića da je prijavio upola manju kvadraturu kuće u Virovitici koju je, pak, gradila firma kojoj je dao milijunske poslove. Mediji su zlonamjerni, a on naprosto nije znao, nije bio obaviješten, promaknulo mu je. Tolušić je smijenjen 17. srpnja.

A tek Zdravko Mamić

Na ”medijski linč” žalio se u lipnju 2019. i HDZ-ov gradonačelnik Virovitice Ivica Kirin nakon što mu je iz gradskog budžeta neopaženo nestalo 17,2 milijuna kuna, a pročelnik za financije Siniša Palm nađen mrtav u šumi.

Nije pristojno citirati kakve je sve gadosti i prostote upućivao novinarima Zdravko Mamić prije nego što je osuđen na zatvorsku kaznu za izvlačenje najmanje 115,8 milijuna kuna iz Dinama. Presuda je izrečena 6. lipnja 2018., a Mamić je dan ranije klisnuo u Hercegovinu.

I sutkinja Šupe obrušila se na novinare

Šibenska sutkinja koja je oslobodila Tomislava Horvatinčića ocijenivši da je gliserom usmrtio dvoje ljudi jer se baš u tom momentu obeznanio od sinkope, također se obrušila na novinare, jer su, kao i kompletna javnost, takvu presudu ocijenili apsurdnom.

”Raspravno vijeće i ja kao njegova predsjednica proživjeli smo medijski linč. Osobno sam izvrijeđana, oklevetana i teško osramoćena”, izjavila je 20. veljače 2017. Maja Šupe tvrdeći da mediji ”nisu educirani” da bi mogli izvještavati sa suđenja.

”Niste pozvani da ocjenjujete postupke, nego samo da vjerno prenosite što se događa na raspravi”, podučila je novinare ova sutkinja. U prosincu 2019., Horvatinčić je, nakon ponovljenog postupka, pravomoćno osuđen na četiri godine i 10 mjeseci zavora.

Kako je Crnoja branio Kuščevića

Mijo Crnoja, ministar branitelja u Vladi koju je sastavio Tomislav Karamarko, onaj koji je morao otići kad se otkrilo da je prijavljen u šupi u kojoj ne živi, proglasio je sebe 26. siječnja 2016. nevinom žrtvom ”medijskih insinuacija” kojima se, preko njega, zapravo udara na Vladu. Usred afere s Kuščevićem 2019. godine, Crnoja se javio iz mirovine da kaže kako ”sve zbog čega se napada ministra Kuščevića predstavlja pravi medijski linč s problematičnom pozadinom i namjerama”.

”Podmetanjima i lažima” proglasio je svoj slučaj i ministar Goran Marić u srpnju 2019. godine, kada su novinari otkrili njegov problem s nekretninama. Za nekoliko dana, 15. srpnja, navodno nevino ocrnjen Marić premijeru Plenkoviću podnio je neopozivu ostavku.

Sjetit ćemo se još milijun afera u kojima bi pred kamere hrabro stale osobe s nizom uvjerljivih optužbi za vratom, pa čak i one koji su već zaradili optužnice, da bi za svoju situaciju optužili medije.

Uvijek su krivi mediji

Jedan od njih bio je i Milijan Brkić, do lani visoki dužnosnik HDZ-a, koji je morao dva puta diplomirati jer je Feral otkrio da je prvi put prepisao 70 posto završnog rada. Kao gost Dnevnika HTV-a, Brkić je 27. ožujka 2014. izjavio kako je priča o plagijatu rezultat ”političkog podmetanja”. Branio ga je i Tomislav Karamarko nazvavši potpuno istinite tekstove ”stampedom režimskih novina na HDZ”. U listopadu 2017. godine, Milijan Brkić je konačno diplomirao s radom koji je morao napisati iznova.

Andrej Plenković poznat je po tome da voli dijeliti lekcije novinarima i optuživati ih za neprofesionalnost, hajke i širenje lažnih vijesti. Recimo, u svibnju prošle godine, premijer je vijesti o masovnom zapošljavanju u Državnom inspektoratu nazvao “namjernim, tendencioznim i orkestriranim spinom”. Dakle, slične formulacije u aktualnom slučaju župana Žinića samo su nove kopije starog običaja.

Kad muljaju sa zemljištima i kućama, plagiraju, korumpiraju, prenamjenjuju i pogoduju, uvijek su im krivi mediji. Sreća za ovo društvo da novinari nisu uvredljiva vrsta pa se na ovakva jadna etiketiranja slabo obaziru.