Prije nego što će se jučer, u nedjelju, održati okupljanje novinara i građana zbog smrti Vladimira Matijanića – nepotrebne smrti za koju nikome u sustavu nije pala dlaka s glave, a kako vidimo ni neće – Vili Beroš šibnuo je javnosti to arogantno priopćenje.
Rijetko bi se gdje na bijelome svijetu našao takav samodopadni tikvan koji bi, na dan prosvjeda s ovakvim povodom, u zemlji u kojoj je upravo on ministar zdravstva, čitao lekciju novinarima da ne ”koriste smrt svoga kolege za ostvarivanje političkih ciljeva”. I da je ne koriste ”ponovo” jer su valjda već probali gaziti tim putem, ali su bili pročitani pa im podmukla diverzija nije uspjela.
Treba biti posebna nula i ništica pa optužiti cijelu jednu struku da joj je tragični kraj 50-godišnjeg kolege došao baš kao naručen kako bi se iz ideološke zasjede moglo napasti Beroša, Vladu, premijera, HDZ, a time, dakako, i ugroziti državu Hrvatsku.
Svaki bi HDZ-ov faktor skočio da izađe u susret poznatom novinaru
No, takvog ministra mi imamo. Nije on taj od koga bi se, jer sjedi na vrhu te piramide, smjelo tražiti da utvrdi zbog čega je Matijanić uzaludno molio da ga se vodi u splitsku bolnicu jer ne može disati, da bi ga oni svaki put otkačili kao kakvog ćaknutog hipohondra. Jer ako od ovog ministra zdravstva očekuješ da pokaže račun za ovu i bilo koju smrt pred zdravstvenim šalterom, on će ti prišiti ”političke ciljeve” i nazvati te lešinarom.
A paralelno će uhljebničke komisije i inspekcije njegovog ministarstva svaki zalom i svaku kobnu grešku u sustavu zagladiti peruškom kao što su zagladili i Matijanićev odlazak među pokojnike. Nikakva pogreška nije utvrđena. Nisu kršeni protokoli. Postupalo se u cijelosti po pravilima struke. Uvijek isto. Slučaj Čavajda pa redom. Isto. I opet isto. Zato građani više ne vjeruju da će dobiti pomoć ni kad im bude očajnički trebala ako nemaju vezu ili ako u muci ne smisle koju deseticu hiljada eura da se liječe kod privatnika.
Matijanić je mogao imati i vezu, svaki bi HDZ-ov faktor skočio da izađe u susret poznatom novinaru. Ali ovaj novinar nije htio okretati vip telefone i izdvajati se kao nešto posebno. Pa ga zato i eto tamo gdje jest. I to je na kraju izvrsno ispalo, Hrvatsko novinarsko društvo nije moglo zaspati od sreće kad je javljeno da je Matijanić izdahnuo. Jer se sada ”s političkim ciljevima” moglo odmah krenuti s napadima na ministra i na vlast.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Beroš je prošao istu školu kao bivši ministar Kujundžić
Sreća da je hrabri Beroš, koji ne preže od toga da kaže bobu bob i da raskrinka mrskog neprijatelja, imao od koga učiti. U istu školu išao je i bivši ministar Milan Kujundžić, nesposoban i bahat kao i ovaj sadašnji, te dvije osobine uvijek dolaze u paru, kao lijeva i desna čarapa.
A gledamo i silesiju drugih isto tako dobrih đaka, pa i tih koji su u financijskim aferama morali biti naprasno posmjenjivani, koji ne podnose da ih se išta pita o ne-temama, kao što to ne podnosi ni njihov poslodavac, glasoviti AP. Jer zna se što su teme, a što su eklatantne ne-teme koje novinari na silu guraju na dnevni red press konferencija.
Svaki ministar obnove, prije Horvat, pa onda Paladina, pa sad i Branko Bačić, spremno će se odazvati da govori o teškoćama koje mora rješavati i o nevjerojatnim izazovima koji su stavljeni pred njega, čak će s publikom podijeliti i pokoju zanimljivu zgodu iz svog plodnog života. Ali ako ga pitaš o sirotinji u kontejnerima, onda je to, naravno, iz političkih motiva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vulgarno otresanje na tuđu smrt i gomilu pitanja
Plenkovića utoliko ne maltretiraju po pitanju Gabrijele Žalac, ili Rimčeve, ili Marka Milića i njegovog prijatelja talentiranog agronoma, ni oko Zoltana, Katičića, inflacije. Ili građanskih udruga koje su se morale dići na noge zbog pomorskog dobra. Jer mediji su, čujte, tu da budu konstruktivni, a samo slijepac ne vidi koliko velikih uspjeha Vlada postiže svaki dan.
Evo Beroš će vrlo rado pred novinarima raspresti Ilijadu o reformi zdravstva usprkos zlobnicima koji tvrde da je ona veći fantom nego Nosferatu. Ali ako neka jedinka završi u mrtvačnici jer joj se u javnom zdravstvu nije pomoglo, ne poteži ministra za rukav kad je odmah kristalno jasno da ti je cilj udariti na HDZ.
Stvarno, dakle, ni taj Matijanić nije tema. Kakvi prosvjedi, kakvi bakrači. Naprosto je umro, a umire se stalno. Kao što nije tema ni to da smo svi mi budale kad trpimo da se jedan Beroš vulgarno otresa na tuđu smrt i na gomilu pitanja koja su iza nje ostala.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Malo gdje bi ministar optužio novinare da 'koriste smrt kolege za političke ciljeve'. Za to treba biti posebna nula
No, takvog ministra mi imamo
Matijanić je mogao imati i vezu, svaki bi HDZ-ov faktor skočio da izađe u susret poznatom novinaru. Ali ovaj novinar nije htio okretati vip telefone i izdvajati se kao nešto posebno. Pa ga zato i eto tamo gdje jest. I to je na kraju izvrsno ispalo, Hrvatsko novinarsko društvo nije moglo zaspati od sreće kad je javljeno da je Matijanić izdahnuo. Jer se sada 's političkim ciljevima' moglo odmah krenuti s napadima na ministra i na vlast
Prije nego što će se jučer, u nedjelju, održati okupljanje novinara i građana zbog smrti Vladimira Matijanića – nepotrebne smrti za koju nikome u sustavu nije pala dlaka s glave, a kako vidimo ni neće – Vili Beroš šibnuo je javnosti to arogantno priopćenje.
Rijetko bi se gdje na bijelome svijetu našao takav samodopadni tikvan koji bi, na dan prosvjeda s ovakvim povodom, u zemlji u kojoj je upravo on ministar zdravstva, čitao lekciju novinarima da ne ”koriste smrt svoga kolege za ostvarivanje političkih ciljeva”. I da je ne koriste ”ponovo” jer su valjda već probali gaziti tim putem, ali su bili pročitani pa im podmukla diverzija nije uspjela.
Treba biti posebna nula i ništica pa optužiti cijelu jednu struku da joj je tragični kraj 50-godišnjeg kolege došao baš kao naručen kako bi se iz ideološke zasjede moglo napasti Beroša, Vladu, premijera, HDZ, a time, dakako, i ugroziti državu Hrvatsku.
Svaki bi HDZ-ov faktor skočio da izađe u susret poznatom novinaru
No, takvog ministra mi imamo. Nije on taj od koga bi se, jer sjedi na vrhu te piramide, smjelo tražiti da utvrdi zbog čega je Matijanić uzaludno molio da ga se vodi u splitsku bolnicu jer ne može disati, da bi ga oni svaki put otkačili kao kakvog ćaknutog hipohondra. Jer ako od ovog ministra zdravstva očekuješ da pokaže račun za ovu i bilo koju smrt pred zdravstvenim šalterom, on će ti prišiti ”političke ciljeve” i nazvati te lešinarom.
A paralelno će uhljebničke komisije i inspekcije njegovog ministarstva svaki zalom i svaku kobnu grešku u sustavu zagladiti peruškom kao što su zagladili i Matijanićev odlazak među pokojnike. Nikakva pogreška nije utvrđena. Nisu kršeni protokoli. Postupalo se u cijelosti po pravilima struke. Uvijek isto. Slučaj Čavajda pa redom. Isto. I opet isto. Zato građani više ne vjeruju da će dobiti pomoć ni kad im bude očajnički trebala ako nemaju vezu ili ako u muci ne smisle koju deseticu hiljada eura da se liječe kod privatnika.
Matijanić je mogao imati i vezu, svaki bi HDZ-ov faktor skočio da izađe u susret poznatom novinaru. Ali ovaj novinar nije htio okretati vip telefone i izdvajati se kao nešto posebno. Pa ga zato i eto tamo gdje jest. I to je na kraju izvrsno ispalo, Hrvatsko novinarsko društvo nije moglo zaspati od sreće kad je javljeno da je Matijanić izdahnuo. Jer se sada ”s političkim ciljevima” moglo odmah krenuti s napadima na ministra i na vlast.
Beroš je prošao istu školu kao bivši ministar Kujundžić
Sreća da je hrabri Beroš, koji ne preže od toga da kaže bobu bob i da raskrinka mrskog neprijatelja, imao od koga učiti. U istu školu išao je i bivši ministar Milan Kujundžić, nesposoban i bahat kao i ovaj sadašnji, te dvije osobine uvijek dolaze u paru, kao lijeva i desna čarapa.
A gledamo i silesiju drugih isto tako dobrih đaka, pa i tih koji su u financijskim aferama morali biti naprasno posmjenjivani, koji ne podnose da ih se išta pita o ne-temama, kao što to ne podnosi ni njihov poslodavac, glasoviti AP. Jer zna se što su teme, a što su eklatantne ne-teme koje novinari na silu guraju na dnevni red press konferencija.
Svaki ministar obnove, prije Horvat, pa onda Paladina, pa sad i Branko Bačić, spremno će se odazvati da govori o teškoćama koje mora rješavati i o nevjerojatnim izazovima koji su stavljeni pred njega, čak će s publikom podijeliti i pokoju zanimljivu zgodu iz svog plodnog života. Ali ako ga pitaš o sirotinji u kontejnerima, onda je to, naravno, iz političkih motiva.
Vulgarno otresanje na tuđu smrt i gomilu pitanja
Plenkovića utoliko ne maltretiraju po pitanju Gabrijele Žalac, ili Rimčeve, ili Marka Milića i njegovog prijatelja talentiranog agronoma, ni oko Zoltana, Katičića, inflacije. Ili građanskih udruga koje su se morale dići na noge zbog pomorskog dobra. Jer mediji su, čujte, tu da budu konstruktivni, a samo slijepac ne vidi koliko velikih uspjeha Vlada postiže svaki dan.
Evo Beroš će vrlo rado pred novinarima raspresti Ilijadu o reformi zdravstva usprkos zlobnicima koji tvrde da je ona veći fantom nego Nosferatu. Ali ako neka jedinka završi u mrtvačnici jer joj se u javnom zdravstvu nije pomoglo, ne poteži ministra za rukav kad je odmah kristalno jasno da ti je cilj udariti na HDZ.
Stvarno, dakle, ni taj Matijanić nije tema. Kakvi prosvjedi, kakvi bakrači. Naprosto je umro, a umire se stalno. Kao što nije tema ni to da smo svi mi budale kad trpimo da se jedan Beroš vulgarno otresa na tuđu smrt i na gomilu pitanja koja su iza nje ostala.