Nekad je nužno odabrati stranu

Malo što je preuranjeno i nepotrebno kao SDP-ovo srljanje s podrškom Milanoviću za novi mandat

Do predsjedničkih izbora su još dvije godine. U međuvremenu će se održati europski i ključni izbori za hrvatski parlament

Pitanje je i tko će odlučivati o tome koga će SDP podržati na predsjedničkim izborima - zadnji put kad se išlo na parlamentarne izbore, tinta na rezultatima se nije ni osušila, a tadašnji predsjednik SDP-a, Davor Bernardić, već je davao ostavku

Nije to ništa novo, Zoran Milanović se kao predsjednik Republike odavno afirmirao kao političar značajno bliži desnoj strani spektra od onog Zorana Milanovića koji je, u prvoj polovici prošlog desetljeća, vodio SDP i Vladu. Nije ništa novo ni da taj predsjednički zaokret može biti veliki politički problem za današnji SDP.

Milanovićev skepticizam prema aktualnim naporima Zapada na suzbijanju ruske agresije (tu osnovnu karakterizaciju rata u Ukrajini predsjednik RH nikad nije sporio) doveo je priču o predsjednikovim “skretanjima” u prvi plan sve zahuktalije pripreme za pripremu sulude serije predizbornih kampanja koje nas čekaju sljedeće godine. No, rat u Ukrajini je tu samo jedan detalj.

Bizarni euroskepticizam

Predsjednik Republike je, s desnih pozicija, znao ratovati s nevladinim udrugama ili nekim od institucija i pojedinaca koji su ga javno kritizirali. Napadao je i (krajnje liberalne) epidemiološke mjere u vrijeme najžešće pandemije kao pretjerane. U posljednje vrijeme ističe se skeptičnim stavovima prema vodstvu EU, europskim vrijednostima i idejama o bližim EU integracijama, odlazeći povremeno u čiste bizarnosti, kao kad je istragu protiv nekoliko europarlamentaraca koju provodi belgijska policija pod sumnjom za korupciju nazvao – fašizmom.

Sve su to, dakako, legitimni politički stavovi i ne bi smio postojati nikakav problem s tim da ih netko javno iznosi. No, kad o tome priča predsjednik Republike koji je potekao iz SDP-a i kojem predsjednik SDP-a Peđa Grbin već sad obećava podršku za drugi mandat, e onda to – potencijalno – može biti problem. Za SDP.

Pretenciozna ucjena

Analize posljednjih dana po kojima bi podrška Milanoviću značila kraj ideje o stvaranju oporbenog bloka kontra HDZ-a vjerojatno su pretjerane. Čak i da SDP nije najjača stranka u potencijalnom koalicijskom savezu, bilo kakvo i bilo čije uvjetovanje suradnje na parlamentarnim izborima podrškom ovom ili onom predsjedničkom kandidatu bila bi tek – pretenciozna ucjena.

Uostalom, potencijalni strateški partner u toj koaliciji, platforma Možemo!, Milanovića nije podržala ni na posljednjim izborima. A za ove je Sandra Benčić već najavila da će Možemo! imati svoju kandidatkinju ili kandidata. Nikome dosad nije palo na pamet uvjetovati im eventualnu koaliciju na izborima za Sabor podrškom Milanoviću ili nekom trećem – bila bi to, uostalom, tek – pretenciozna ucjena.

Druga vrsta utakmice

Predsjednički i parlamentarni izbori, jednostavno, nisu ista vrsta utakmice. Drugačiji je teren, drugačija su pravila, drugačiji su igrači. Uostalom, i igra se za drugačiju nagradu – osvajanje Pantovčaka je lijep trofej, ali s vrlo ograničenom težinom u udjelu stvarne političke moći, što se dobro pokazuje aktualnom, vrlo rubno ustavnom (zapravo, vjerojatno neustavnom) Plenkovićevom blokadom Milanovića u svim mogućim zajedničkim odlukama.

Što je, naravno, loše i za te zajedničke odluke i za državu u cjelini, ali HDZ i njihov lider zasad u javnosti s tom blokadom Hrvatske zapravo prolaze uglavnom lagodno ispod radara. Te uz paradu uobičajenih, lišenih značenja, ali tako sigurnih floskula o “podijeljenoj krivnji” za sukob.

SDP-ov problem s drugim krugom

Činjenica je, međutim, bez obzira na sve, da politika, odnosno jedan njen solidan dio, kakvu vodi Zoran Milanović, u sebi sadržava opasnost otuđenja birača ljevice i lijevog centra. I to ne toliko za njega, koliko za SDP. Jer, Milanović bi mogao i privući dio desnih glasova na izborima. Pogotovo u drugom krugu.

Stranci koja mu je već obećala podršku, međutim, to će biti nemoguća misija. Pogotovo u drugom krugu. Jer ga nema na parlamentarnim izborima.

Zbrka s Milanovićem

Cijelu zbrku sa Zoranom Milanovićem, međutim, SDP je mogao dosta lagodno amortizirati. Predsjednički izbori se trebaju održati na samom kraju 2024. ili početkom 2025. godine. Dakle, u najmanju ruku nekoliko mjeseci nakon parlamentarnih izbora.

Milanović, pritom, ni sam još nije potvrdio da se namjerava kandidirati za još jedan mandat. Stoga je prilično izvjesno da bi, u ovakvoj situaciji, jedini pravi odgovor na pitanje s početka 2023. godine o tome hoće li SDP podržati Milanovića na izborima trebalo biti klasično izbjegavanje konkretnog odgovora.

Fokus na pogrešnoj temi

Jer, eto, do tih izbora je još jako dugo. Prije njih su europski izbori. Pa parlamentarni, koji su ključni za budućnost stranke. Uostalom, pitanje je i tko će odlučivati o tome koga će SDP podržati na predsjedničkim izborima – zadnji put kad se išlo na parlamentarne izbore, tinta na rezultatima se nije ni osušila, a tadašnji predsjednik SDP-a, Davor Bernardić, već je davao ostavku.

Peđa Grbin je, međutim, javnom i sad već više puta izraženom podrškom Zoranu Milanoviću, uspio priču o predsjedničkim izborima staviti u žižu javnosti. I tako, između ostalog, skrenuti pažnju s nastojanja cijele opozicije da se u javnosti predstavi kao zaštitnik plaža od HDZ-ove privatizacije ili SDP-a da stavi fokus na gorući problem stambenog pitanja u Hrvatskoj. Iz ove perspektive čini se da se radi o brzopletom i posve nepotrebnom otvaranju bokova.