Mama s Lošinja, čiji je sin umro jer vojska nije poslala helikopter da ga spasi, govori za Telegram: 'Razmišljam o tužbi'
Katerina Dedić potresena je tragičnom smrću svog sina i želi da se takvi slučajevi više ne ponavljaju
Prošlo je nešto više od mjesec dana od tragične smrti 37-godišnjeg Edija Avdića iz Malog Lošinja. Edi je preminuo jer otok Lošinj te kobne noći, nakon što je ozlijedio nogu na staklena vrata, nije na raspolaganju imao vojni helikopter. Hitna pomoć pokušala ga je zato kolima prevesti do Kliničkog bolničkog centra u Rijeci, ali je teškim ozljedama Avdić podlegao negdje nasred Kvarnerskog zaljeva, na trajektu koji povezuje otoke Lošinj i Cres s Krkom. S Krka je Hitna pomoć trebala nastaviti dalje cestom prema Rijeci.
Edijeva majka, gospođa Katerina Dedić odlučila je javno istupiti kako bi još jednom ukazala na golemu tragediju koja se, zbog neorganiziranosti hitne pomoći za otoke, može dogoditi svakom žitelju nekog udaljenijeg hrvatskog otoka.
Pokvarena oba vojna helikoptera
Telegram je bio među medijima koji su prvi pisali da u noći 4. na 5. kolovoza za Lošinj nije mogao poletjeti niti jedan helikopter iz baze na otoku Krku. Jedna letjelica tjednima je bila prizemljena zbog kvara, potvrdit će tek par dana kasnije drugi čovjek Oružanih snaga, general Siniša Jurković. Drugi helikopter pokvario se nedugo prije nego što je iz Malog Lošinja stigao poziv ekipe Hitne pomoći.
Vojska se u prvi tren pokušala opravdati činjenicom da za intervenciju na Lošinju nisu dobili pisani zahtjev, no na kraju je general Jurković pred kamerama ipak potvrdio istinu. Ostalo je pomalo nedorečeno njegovo obrazloženje da umjesto drugog pokvarenog helikoptera nije osigurana zamjenska letjelica, tim više što se tjednima ranije znalo da je i prvi helikopter u kvaru.
Osim toga, general je samo preko medija izrazio sućut Edijevoj obitelji, a kako nam je potvrdila Katerina Dedić nitko iz vojske nije im osobno došao izraziti žaljenje zbog onoga što se dogodilo. Ova potresena majka zato sada želi ukazati kako smrt njezinog sina ne smije ostati uzaludna. Iako je svjesna da ništa neće vratiti njezinog Edija, pokušava upozoriti na propuste koji mogu biti kobni za žitelje otoka.
Kako je doznala za sinovu smrt?
Gospođa Dedić nije se nalazila na Lošinju kada je doznala za smrt svog sina. “Ujutro u osam sati nazvala me jedna prijateljica koja je u gradu čula da je moj sin preminuo. Nisam joj odmah povjerovala. Zvala sam rodbinu. Nećakinja mi je potvrdila da je Edi nastradao. Ispričala mi je što se točno dogodilo. Ostala sam u šoku. Nisam mogla vjerovati. Plakala sam. Sva sam se tresla. Jednostavno nisam vjerovala da je to istina”, priča nam Katerina Dedić.
“Zovem zatim supruga, no ni on nije znao što se dogodilo. Edi je preminuo tijekom noći pa dosta ljudi nije znalo što je bilo s njim”, prisjeća se. Potvrđuje kako se Edi te večeri zapravo zabavljao, jer je par dana ranije postao ujak.
“Kako živi u Zagrebu došao je na Lošinj da vidi nećakinju i da se malo odmori. I jedan rođak je imao rođendan, pa su svi zajedno slavili”, opisuje posljednje trenutke života svog sina. Kada se nesreća dogodila Edijev otac zvao je Hitnu pomoć. No, nisu se, kaže odmah javili. “Edijev tata krenuo je trčati prema Hitnoj, no na kraju je ekipa ipak došla. Do tada je Edi već izgubio dosta krvi”, govori nam.
Bezuspješno traženje helikoptera
“Kad je to vidjela, doktorica je odmah pokušala zvati MORH-ov helikopter, no nisu se javljali”, priča gospođa Dedić koja je naknadno doznala i ostale detalje. Saznala je da je MORH tvrdio da nije dobio pisani zahtjev za medicinskim letom.
“Pa zar je jedan papir vrijedan života? To nije samo moje mišljenje. I puno drugih ljudi vjeruje da se moglo naknadno priložiti taj papir. To je čisti formalizam na koji se vade”, govori nam dalje gospođa Dedić po čijem je mišljenju MORH napravio ogroman propust jer je dopustio da otok ostane bez helikoptera za hitni medicinski let.
Tko je ostavio otok bez pomoći?
“Nadam se da se to više neće ponoviti. Tu se radi o ljudskim životima na otoku i zato MORH ima veliku odgovornost. Otoku moraju biti osigurane hitne intervencije i od strane Hitne pomoći i od strane vojske. Ne smije se desiti da je jedan helikopter četiri tjedna u kvaru, a da drugog, pod navodnicima, nema”, ogorčena je gospođa Dedić.
Naknadno je doznala da na otoku nije bilo ni krvnih pripravaka, zbog čega Edi nije mogao dobiti ni transfuziju koja bi mu, možda, u onom trenutku spasila život.
“Čudi me i što policija nije intervenirala i prevezla Edija njihovim gliserom u Rijeku. Kada je na otoku potrebna hitna intervencija ne smije se razmišljati što bi moglo tamo postojati, već jednostavno sve to za otočane mora biti osigurano”, smatra gospođa Dedić koja je zbog svega što se dogodilo iznimno tužna.
Ogromna tuga za stradalim sinom
“Srce mi je slomljeno. Samo tako preko noći sam izgubila sina. Da i nije bilo šanse da preživi, mislim da je helikopter trebao doći. Sve je trebalo biti napravljeno da mu se pruži potrebna pomoć”, govori nam.
“Ogorčena sam i ljuta sam na cijeli sustav koji je dopustio da se to dogodi. Veliki dio moje obitelji živi na Lošinju i strahujem da bi se ovako nešto moglo ponoviti. Nikad se ne zna kada se nešto može dogoditi. Ne samo njima, nego bilo kome od otočana. Ovo što se dogodilo mom sinu se više nikada ne bi smjelo dogoditi”, ponavlja gospođa Dedić.
Tužba protiv države zbog smrti sina
Na pitanje hoće li tužiti državu zbog mogućeg propusta sustava, kaže nam da o tome još nije donijela odluku.
“Razmišljam da tužim državu jer ovo što se dogodilo po mom je mišljenju veliki propust. Moj sin nije bio bolestan, već zdrava i vesela osoba, puna života. Svi su ga cijenili i voljeli, pogotovo na poslu u konobi Didov san. Sada svi plaču za njim, svi… Svi smo još uvijek u šoku”, kroz suze nam govori majka preminulog mladića.
Potvrđuje nam na kraju kako ju nitko iz Hitne pomoći ni Oružanih snaga nije kontaktirao nakon što je vijest o slučaju njezinog sina objavljena u medijima. “Nitko me nije osobno kontaktirao. Samo sam pročitala da je onaj general izrazio sućut. Valjda mu je to bilo najlakše napraviti preko medija”, ogorčena je Edijeva mama.