Iako je konkurencija golema, malo je otužnijih farsi u domaćoj politici poput stalno podgrijavane priče o zabrani pozdrava “Za dom spremni”. Prepliću se, tako, u njoj, gola politička kalkulacija, revizionizam, licemjerje i prikrivena prijetnja nasiljem, koje je, uostalom, i jedini način na koji je minorni ekstremistički pokret poput ustaškog i mogao doći na vlast i na njoj se održati prije osamdeset godina.
Dakle, osam desetljeća kasnije, aktualna hrvatska vlast nezgodno se meškolji, mulja i improvizira, poput srednjoškolca koji mora odgovarati gradivo kojeg nije ni dotaknuo. “Znate da postoje preporuke Vijeća za suočavanje s prošlosti, taj pozdrav je zabranjen, odnosno u iznimnim situacijama je dozvoljen jer su postojale udruge u Domovinskom ratu koje su branile i obranile Hrvatsku s tim imenom, ali Vlada je tu jasna”, kazao je, recimo, danas ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković. Zabranjen, dakle, ali dozvoljen.
Nije dopušteno, ali je li zabranjeno?
Mjesec dana ranije, sam premijer Andrej Plenković je slično manevrirao: “O zabrani ZDS-a ćemo razgovarati, sve je to ionako nedopušteno”. Nedopušten, dakle, ali o zabrani se tek ima razgovarati. Ukratko, klasično vrdanje na tragu zaključaka Vladinog vijeća za suočavanje s prošlošću koje je ustanovilo kako se ZDS iznimno može koristiti u kontekstu Domovinskog rata, kad su postrojbe HOS-a koristile taj pozdrav. “Ostajem pri tome da je upravo to usmjerenje koje je sadržano u tom zaključku dovoljno”, rekao je danas, uostalom, ministar branitelja Tomo Medved.
Po svemu što iz HDZ-a dolazi, a i po pukoj političkoj logici, prilično je jasno da vladajuća stranka ni u primisli nema namjeru doista zabraniti korištenje ustaškog pozdrava u Hrvatskoj, što je glavni smisao zakona kojeg već mjesecima pripremaju Židovska općina Zagreb i zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru.
Tolerancija i ignoriranje
Ovdje treba razgrnuti pseudologiku kojom se prekriva priča o ustaškom pozdravu – on u globalu, što potvrđuju i odluke Ustavnog suda, jest zabranjen, ali ne i u kontekstu HOS-a i Domovinskog rata. Zapravo, bilo bi preciznije reći da je, kao, zabranjen. Jer se u praksi i korištenje ZDS-a izvan bilo kakvog konteksta rata 1991.-1995. godine – tolerira, kako je to, primjerice, bivša Pučka pravobraniteljica Lora Vidović prije tri godine ustanovila u detaljnoj analizi. Koju je Vlada popratila ledenim ignoriranjem.
No, na papiru je ZDS ipak zabranjen i kad se govori o zakonskim izmjenama, onda se može govoriti samo o jednoj stvari – da se “Za dom spremni” zabrani i u kontekstu Domovinskog rata. Da postanu doista nelegalni svi grbovi vojnih postrojbi, majice, oznake, da se izvan zakona nedvosmisleno stavi i početak čuvene ratne budnice “Bojna Čavoglave” Marka Perkovića Thompsona.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Treptanje umjesto akcije
Na tako nešto HDZ gotovo sigurno neće pristati, a da priča dobije elemente farse, zastupnici manjina koji će predložiti zakon, na HDZ-ovo odbijanje neće ni trepnuti. Okej, možda izraz “trepnuti” nije najtočniji u ovom kontekstu, jer bit će treptanja, bit će gutanja suza kad se javno govori o obezvrjeđivanju žrtava ustaškog terora, bit će velikih riječi. Ali, akcije – e, nje će teško biti.
Jer, kad se radi o tako krupnoj i emocijama nabijenoj temi, akcija nije održavanje tiskovne konferencije u Saboru nakon koje će sve ostati isto. Akcija bi bila izlazak iz vladajuće većine, čime bi Vlada vjerojatno (nikad ne valja podcjenjivati snagu i brojnost potencijalnih “žetončića”!) postala manjinska i za svaki zakon u Saboru bi morala ulaziti u teške i neizvjesne pregovore. Pa bi se, u krajnjoj liniji, moglo i s većom uvjerljivošću iznova tražiti izmjene Kaznenog zakona.
Samo u tom slučaju se ne bi moglo govoriti o otužnoj farsi s ovim zakonskim izmjenama i zabrani ustaškog pozdrava. Jer, ovako kako se čini da će se priča rasplesti, sve će ostati na tome da, kao, manjinci nešto pokušavaju, a HDZ im, kao, to ne želi usvojiti. I većini birača jednih i drugih će to biti sasvim dovoljno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bonus za budućnost
Ima, međutim, kad je HDZ u pitanju i još jedan pogolemi bonus. Ako se, daleko bilo, dogodi da kojim nevjerojatnim slučajem nekad u budućnosti ta stranka izgubi vlast, baš će ZDS biti jedno od skrivenih, tajnih oružja masovne biračke mobilizacije za povratak na državnu blagajnu. Jer, ako se kao i dosad, lijeva Vlada ne bude usudila u potpunosti zabraniti ustaški pozdrav, razočarat će i gubiti vlastite birače.
Eventualna stvarna zabrana ustaškog pozdrava postala bi, pak, instantno sjeme za nove “Rive” i “Šatore”. Za nova događanja naroda u svrhu “obrane digniteta Domovinskog rata” kojima će HDZ pružati svekoliku političku i logističku podršku. A onda, ako fora upali i treći put, eventualni povratak na vlast na krilima obrane ustaškog pozdrava bit će, bude li potrebno, opet okrunjen koalicijom sa – zastupnicima nacionalnih manjina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Manjine bi, kao, zabranile Za dom spremni, a HDZ će o tome, kao, s njima pregovarati. Kakva otužna farsa
HDZ će vrlo teško pristati na potpunu zabranu ustaškog pozdrava, a zastupnici manjina će se na to, u najgorem slučaju, neko vrijeme - duriti
Na papiru je ZDS i sad zabranjen i kad se govori o zakonskim izmjenama, onda se može govoriti samo o jednoj stvari - da se “Za dom spremni” zabrani i u kontekstu Domovinskog rata. Da postanu doista nelegalni svi grbovi vojnih postrojbi, majice, oznake, da se izvan zakona nedvosmisleno stavi i početak čuvene ratne budnice “Bojna Čavoglave”
Iako je konkurencija golema, malo je otužnijih farsi u domaćoj politici poput stalno podgrijavane priče o zabrani pozdrava “Za dom spremni”. Prepliću se, tako, u njoj, gola politička kalkulacija, revizionizam, licemjerje i prikrivena prijetnja nasiljem, koje je, uostalom, i jedini način na koji je minorni ekstremistički pokret poput ustaškog i mogao doći na vlast i na njoj se održati prije osamdeset godina.
Dakle, osam desetljeća kasnije, aktualna hrvatska vlast nezgodno se meškolji, mulja i improvizira, poput srednjoškolca koji mora odgovarati gradivo kojeg nije ni dotaknuo. “Znate da postoje preporuke Vijeća za suočavanje s prošlosti, taj pozdrav je zabranjen, odnosno u iznimnim situacijama je dozvoljen jer su postojale udruge u Domovinskom ratu koje su branile i obranile Hrvatsku s tim imenom, ali Vlada je tu jasna”, kazao je, recimo, danas ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković. Zabranjen, dakle, ali dozvoljen.
Nije dopušteno, ali je li zabranjeno?
Mjesec dana ranije, sam premijer Andrej Plenković je slično manevrirao: “O zabrani ZDS-a ćemo razgovarati, sve je to ionako nedopušteno”. Nedopušten, dakle, ali o zabrani se tek ima razgovarati. Ukratko, klasično vrdanje na tragu zaključaka Vladinog vijeća za suočavanje s prošlošću koje je ustanovilo kako se ZDS iznimno može koristiti u kontekstu Domovinskog rata, kad su postrojbe HOS-a koristile taj pozdrav. “Ostajem pri tome da je upravo to usmjerenje koje je sadržano u tom zaključku dovoljno”, rekao je danas, uostalom, ministar branitelja Tomo Medved.
Po svemu što iz HDZ-a dolazi, a i po pukoj političkoj logici, prilično je jasno da vladajuća stranka ni u primisli nema namjeru doista zabraniti korištenje ustaškog pozdrava u Hrvatskoj, što je glavni smisao zakona kojeg već mjesecima pripremaju Židovska općina Zagreb i zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru.
Tolerancija i ignoriranje
Ovdje treba razgrnuti pseudologiku kojom se prekriva priča o ustaškom pozdravu – on u globalu, što potvrđuju i odluke Ustavnog suda, jest zabranjen, ali ne i u kontekstu HOS-a i Domovinskog rata. Zapravo, bilo bi preciznije reći da je, kao, zabranjen. Jer se u praksi i korištenje ZDS-a izvan bilo kakvog konteksta rata 1991.-1995. godine – tolerira, kako je to, primjerice, bivša Pučka pravobraniteljica Lora Vidović prije tri godine ustanovila u detaljnoj analizi. Koju je Vlada popratila ledenim ignoriranjem.
No, na papiru je ZDS ipak zabranjen i kad se govori o zakonskim izmjenama, onda se može govoriti samo o jednoj stvari – da se “Za dom spremni” zabrani i u kontekstu Domovinskog rata. Da postanu doista nelegalni svi grbovi vojnih postrojbi, majice, oznake, da se izvan zakona nedvosmisleno stavi i početak čuvene ratne budnice “Bojna Čavoglave” Marka Perkovića Thompsona.
Treptanje umjesto akcije
Na tako nešto HDZ gotovo sigurno neće pristati, a da priča dobije elemente farse, zastupnici manjina koji će predložiti zakon, na HDZ-ovo odbijanje neće ni trepnuti. Okej, možda izraz “trepnuti” nije najtočniji u ovom kontekstu, jer bit će treptanja, bit će gutanja suza kad se javno govori o obezvrjeđivanju žrtava ustaškog terora, bit će velikih riječi. Ali, akcije – e, nje će teško biti.
Jer, kad se radi o tako krupnoj i emocijama nabijenoj temi, akcija nije održavanje tiskovne konferencije u Saboru nakon koje će sve ostati isto. Akcija bi bila izlazak iz vladajuće većine, čime bi Vlada vjerojatno (nikad ne valja podcjenjivati snagu i brojnost potencijalnih “žetončića”!) postala manjinska i za svaki zakon u Saboru bi morala ulaziti u teške i neizvjesne pregovore. Pa bi se, u krajnjoj liniji, moglo i s većom uvjerljivošću iznova tražiti izmjene Kaznenog zakona.
Samo u tom slučaju se ne bi moglo govoriti o otužnoj farsi s ovim zakonskim izmjenama i zabrani ustaškog pozdrava. Jer, ovako kako se čini da će se priča rasplesti, sve će ostati na tome da, kao, manjinci nešto pokušavaju, a HDZ im, kao, to ne želi usvojiti. I većini birača jednih i drugih će to biti sasvim dovoljno.
Bonus za budućnost
Ima, međutim, kad je HDZ u pitanju i još jedan pogolemi bonus. Ako se, daleko bilo, dogodi da kojim nevjerojatnim slučajem nekad u budućnosti ta stranka izgubi vlast, baš će ZDS biti jedno od skrivenih, tajnih oružja masovne biračke mobilizacije za povratak na državnu blagajnu. Jer, ako se kao i dosad, lijeva Vlada ne bude usudila u potpunosti zabraniti ustaški pozdrav, razočarat će i gubiti vlastite birače.
Eventualna stvarna zabrana ustaškog pozdrava postala bi, pak, instantno sjeme za nove “Rive” i “Šatore”. Za nova događanja naroda u svrhu “obrane digniteta Domovinskog rata” kojima će HDZ pružati svekoliku političku i logističku podršku. A onda, ako fora upali i treći put, eventualni povratak na vlast na krilima obrane ustaškog pozdrava bit će, bude li potrebno, opet okrunjen koalicijom sa – zastupnicima nacionalnih manjina.