Marakeški sporazum upravo su podržale 164 države; izvukli smo nekoliko stvari koje bi vas mogle zanimati
Oko Marakeškog sporazuma posvađali su se predsjednica i Vlada, a uspio je podijeliti i Europu
UN-ov Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama upravo su u Marakešu podržale 164 države. Konferencija će trajati dva dana, a Hrvatsku na njoj predstavlja ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.
Tamo je i saborski zastupnik HRAST-a Hrvoje Zekanović koji je jedini došao prosvjedovati protiv prihvaćanja sporazuma, ali nema predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja je je početkom studenog povukla svoju podršku tzv. Marakeškom sporazumu i tako se pridružila mađarskom premijeru Viktoru Orbanu i austrijskom kancelaru Sebastianu Kurz. Izvukli smo nekoliko bitnijih stvari o Marakeškom sporazumu koje bi vas mogle zanimati.
🔴 Happening Now – The overwhelming majority of UN member states have just adopted the Global Compact for Safe, Orderly and Regular Migration in Marrakech #ForMigration pic.twitter.com/duIgepBC9l
— IOM – UN Migration (@UNmigration) December 10, 2018
Što je zapravo Marakeški sporazum?
Marakeški sporazum, punim imenom „Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i zakonitim migracijama”, pravno je neobvezujući sporazum koji svakoj državi članici UN-a daje mogućnost da odabere mjere kojima će odrediti svoju migracijsku politiku. Globalni kompakt definira 23 cilja koji pokrivaju sve aspekte migracija. Svaki od njih sadrži opći cilj i popis mogućih akcija, izvedenih iz najboljih praksi, koje države mogu iskoristiti za provedbu nacionalnih migracijskih prioriteta. No, kako sporazum nije obvezujući, države nisu obvezne implementirati nabrojane mjere. Tekst je dogovoreni ishod međuvladinih pregovora i svaka je država dužna odrediti svoje daljnje korake. Stvaranje sporazuma trajalo je dvije godine, a u njemu je sudjelovala i Hrvatska.
Kako je Marakeški sporazum postao velika stvar?
Rijetki u Hrvatskoj čuli su za konferenciju u Marakešu i sporazum koji bi tamo trebao biti prihvaćen sve dok urednik i voditelj emisije Bujica Velimir Bujanec nije predsjednici poslao upit u kojem je zbog navodno velikog interesa svojih gledatelja zatražio da se izjasni o tome namjerava li potpisati tzv. Marakeški sporazum o migrantima.
Predsjednica mu je, kako je tvrdio, odgovorila ovako: “Budite sigurni da neću potpisati Marakeški sporazum”. Taj njezin odgovor prvo je iznenadio Vladu jer je Hrvatska već potpisala nacrt Marakeške deklaracije, a onda se cijela priča zakotrljala u medijima jer nikom nije bilo jasno zašto je taj sporazum odjednom problematičan. Desnica je, naime, u javnosti pokušavala stvoriti dojam da netko svima iza leđa potpisuje neki obvezujući sporazum koji će migrantima dati neka posebna prava.
Tko osim nas ima problema s Marakeškim sporazumom?
U srpnju ove godine sve članice Ujedinjenih naroda osim Sjedinjenih Američkih Država prihvatile su nacrt Marakeškog sporazuma i najavile da će ga podržati. No, od tada do danas više država, uključujući Australiju, Mađarsku, Austriju, Belgiju i Italiju, objavilo je da se povlači iz sporazuma ili zamrzava svoju odluke o podržavanju tog dokumenta. Marakeški sporazum u Belgiji je, recimo, stvorio ozbiljne probleme kad se jedna od stranaka vladajuće koalicije povukla iz vlade zbog spora oko potpisivanja ugovora.
Što se tiče SAD-a, predsjednik Donald Trump navodno je prošlog prosinca osobno pregleda Ugovor o migracijama, nakon čega je objavljeno kako ta zemlja odustaje od sudjelovanja u procesu zbog toga što, kako su rekli, „Deklaracija sadrži namjere koje nisu u skladu s američkom politikom”.
Što zabrinjava protivnike Marakeškog sporazuma?
Protivnike Marakeškog sporazuma zabrinjavaju dijelovi sporazuma koji kažu kako su „migracije uvijek bile dio ljudskog povijesnog iskustva” i vrednuje ih se kao „izvor prosperiteta, inovacija i održivog razvoja našeg globaliziranog svijeta.” Te konstrukcije ozbiljno su uznemirile one koji smatraju da se migracije ne bi trebalo predstavljati kao nešto poželjno.
Problematičan im je i dio u kojem se kaže kako je građanima potrebno pružiti pristup objektivnim i jasnim činjenicama o migracijama kako bi se „izbjegle priče koje stvaraju negativna mišljenja o migrantima”, što bi po nekima moglo dovesti do cenzure i ugroziti njihovu slobodu govora.
Zabrinutost svih snaga koje su u Europi na vlast došle predstavljajući se kao zaštitnici od migracija možda je najbolje sažeo je austrijski kancelar Kurz rekavši kako ne želi da migracije postanu temeljno ljudsko pravo, zbog čega se povlači iz sporazuma.