Marić je prodao državno zemljište vlasniku grupacije u čijem stanu živi njegov sin. I to bi mogao biti kraj
Marićevom odlukom, Željku Udovičiću zemljište je prodano po cijeni od 5,092 milijuna kuna
Jutarnji list na današnjoj naslovnici donosi novu priču koja duboko kompromitira ministra državne imovine Gorana Marića. Marić je, naime, u svibnju ove godine odlučio tvrtkama povezanim sa svojim bivšim šefom, vlasnikom grupacije u čijem stanu živi njegov sin, prodati nešto više od 13 tisuća četvornih metara državnog zemljišta u Brsečinama, naselju u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Zemljište u zoni u kojoj je dozvoljena gradnja turističkog naselja, uz more u Dubrovniku, Željku Udovičiću prodano je po cijeni od 5,092 milijuna kuna.
Konkretno, ministar Marić potpisao je 9. svibnja “Odluku o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina u k.o. Brsečine”, a prema kojoj su tvrtke povezane s Udovičićem – Sikirica d.o.o i Valeta d.o.o stekle pravo otkupa zemljišta. To zemljište, kako piše Jutarnji list, trebalo je Udovičićevim tvrtkama kako bi se upisale kao jedini vlasnici parcele na kojoj su dosad bili suvlasnici sa državom.
Ukupna vrijednost suvlasničkog udjela države u tom zemljištu iznosi 6,19 milijuna kuna. Međutim, država spomenutim tvrtkama nije prodala čitav svoj udio. RH se upisala kao jedini vlasnik na čestici upisanoj kao šuma, koja je, kako piše Jutarnji, u potpuno neatraktivnoj zoni. Atraktivno zemljište uz more je tako prešlo u ruke privatnih tvrtki, i to za nešto više od pet milijuna kuna.
Tvrtka u čijem stanu živi Marićev sin
Inače, član uprave u tvrtki Sikirica. d.o.o. je Damir Poljak koji je ujedno direktor i osnivač tvrtke Veslačka nekretnine, tvrtke kćeri Šted-investa, koja je, pak, u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik stana u kojem živi Marićev sin. Poljak je ujedno direktor i u tvrtkama Šted-invest i Gravosa nekretnine. Kako piše Jutarnji list, radi se o tvrtkama u kojim se uglavnom kao vlasnik pojavljuje poduzetnik Željko Udovičić, bivši vlasnik likvidirane Štedbanke.
Dvije tvrtke koje su Marićevom odlukom postale vlasnice parcele su Sikirica d.o.o. čiji su vlasnici prema financijskim servisima Udovičić, Željko Tomljenović te Šted Invest. Osnivač tvrtke Valeta je tvrtka Gravosa čiji je osnivač, među ostalim, i tvrtka Gravosa nekretnine u kojoj su opet vlasnici Udovičić, bivši vlasnik Šted banke i suvlasnik Alfa stan grupe, tvrtke koja je gradila zgradu u kojoj živi Marićev sin.
Marićeve afere krenule s vikendicom u Živogošću
Krajem travnja ove godine, tjednik Globus donio je priču o vikendici ministra Gorana Marića u Živogošću, mjestu na jugu Dalmacije, između Makarske i Drvenika. Problem je što je u svoju imovinsku karticu upisao da je vrijedna 850.000 kuna, iako su trgovci nekretninama s kojima je Globus razgovarao ustvrdili kako je njezina realna vrijednost između tri i 3,5 milijuna kuna.
Gospodina Marića dodatno je kompromitirala činjenica da je tu kuću kupio od tvrtke Zvonka Šarića, čovjeka za kojeg je DORH tvrdio da je umješan u Fimi mediju i, bitno gore za ovu priču, koji je na natječaju Ministarstva državne imovine lani kupio vilu u Grškovićevoj za 5,5 milijuna kuna. Šarić i Marić poslovali su, pisao je također Globus, i davno prije transakcije u Živogošću. Goran i njegova supruga Marijana Marić u srpnju 2001. godine od Zvonka Šarića, točnije njegove tvrtke H. B. Inženjering, kupili su i dva apartmana u na moru. Ministar ih nikada nije upisao u imovinsku karticu.
Otkrivena kuća u zagrebačkim remetama
Otprilike mjesec dana kasnije, Jutarnji je pronašao još jednu nekretninu, kuću od 67 kvadrata u zagrebačkim Remetama, koju ministar Marić nije prijavio, iako je bila u vlasništvu njegove supruge. U Marićevoj imovinskoj kartici iz 2008. godine spominje se samo da je ministrova supruga vlasnica zemljišta od 1000 četvornih metara u Zagrebu, vrijednog 1,1 milijun kuna. “U toj kartici nema spomena o kući na tom zemljištu, niti se navodi što se sa zemljištem poslije dogodilo, pa ni u napomenama u imovinskim karticama iz kasnijih godina”, pisao je Jutarnji. A ministar Marić nikada nije naveo ni da je na tom zemljištu sagrađena nova kuća od 140 kvadrata. Tu nekretninu Goran Marić prije šest godina prepisao je na sina.
Prošli mjesec je Index donio još jednu aferu s imovinom ministra Marića. Komplicirana je to priča s više krakova, a jedan seže do stana u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu, koji je obiteljska tvrtka današnjeg ministra državne imovine otkupila od Franjevačkog provincijalata iz Splita. Obiteljska tvrtka Marićevih, Scientia, 2011. imala je prihode 50.000 te gubitak od 84.000 kuna. Te godine svejedno, za 930.000 kuna, kupuje stan od 101 kvadrat. Od toga se 190 tisuća kuna trebalo uplatiti odmah, a ostatak od 740 tisuća kuna, najkasnije tri mjeseca od ovjere potpisa kod javnog bilježnika.
Ovjera je riješena 10 mjeseci nakon potpisa ugovora, u travnju 2012. godine, a iz Franjevačkog provincijalata Indexovom Ilku Ćimiću nisu odgovorili je li ikada stigao ijedan dio uplate. Nadalje, tvrtka Scientia stan je kupila za 1245, iako je prema Indexovom izračunu prosječna cijena stana u centru Zagreba bila 1761 euro po kvadratu. Ugovor je, u ime Franjevačkog provincijalata iz Splita, potpisao fra Željko Tolić.
‘Marić na je sredio obnovu, mi smo njemu zato prodali stan’
U četvrtak 4. srpnja, objavljen je nastavak koji nije jednostavno prepričati. Dakle, Franjevac Željko Tolić Indexu je poslao pismo u kojem posve ozbiljno tumači kako je s Goranom Marićem osobno sklopio deal: Provincija će njemu prodati stan u Zagrebu, a on će njima zauzvrat srediti obnovu nekretnina za siromašne. U doba kad je došlo do spomenute kupoprodaje, Goran Marić bio je saborski zastupnik te predsjednik Odbora za financije i državni proračun Hrvatskoga sabora. Fra Tolić nažalost nije precizirao kako je gospodin Marić točno osigurao obnovu, no iz njegova pisma novinaru Ilku Ćimiću nedvojbeno proizlazi da je deal sklopljen:
“Dolazi do dogovora i ugovora s gosp. Goranom Marićem: Provincija njemu uništeni, devastirani i posve neuporabljivi stan u Zvonimirovoj ulici (uz financijsku nadoknadu), a on Provinciji 9 obnovljenih stanova i priručnu kuhinju za izvanredno humane svrhe: za sirotinju, odnosno siromašne studente civile, u onom dijelu iz kojeg su iselile časne sestre. I tako bi! Tako je aneks zgrade, u kojoj su prethodno stanovale časne sestre, koje su preselile u drugi dio samostana, postao Studentski dom namijenjen, ponavljam, siromašnim studentima civilima s područja naše Provincije, koji su u tom Domu besplatno stanovali i studirali na raznim zagrebačkim fakultetima”, piše u pismo poslanom Indexu.