Prigovor je bio da zašto se, zbog navodno tako trivijalne stvari, napada najbolji ministar u Plenkovićevoj vladi, stabilan, potkovan, bez premca. I potpuno nezamjenjiv u ovim spazmičkim vremenima rata u Ukrajini, podivljalih cijena energenata, mogućih nestašica hrane i recesije, plus u prijelomnom trenutku prelaska Hrvatske na euro i ulaska u Schengen.
Bravura o Marićevoj nezamjenjivosti gradila se svih šest godina otkako je ušao u Vladu i uspješno se ucijepila u kolektivni narativ.
Zamjenjiv kao i svatko drugi
Marić je, međutim, ipak zamjenjiv kao i svatko drugi jer, evo, mora biti zamijenjen. Nakon abruptne i neobjašnjene ostavke, na njegovo mjesto dolazi izvanredni profesor sa zagrebačke Ekonomije Marko Primorac. Ostaje za vidjeti dobivamo li s njim još jednoga bez koga bi, otprilike, propao svijet, kao što se do jučer govorilo za Marića.
Bivši ministar svojoj je općoj popularnosti u znatnoj mjeri pridonio prije svega načinom komunikacije s javnošću. Jer, o monetarnim pitanjima i mjerama – koje, ruku na srce, malo-tko stvarno razumije da bi o njima mogao meritorno suditi – govorio je uvijek staloženo i pristojno.
Nije se, krvio s kritičarima niti je nastupao nadmeno. Ljudima se, dakle, prije svega dopadala njegova narav ili to što je savladao vještinu samokontrole, a to je kvaliteta koju mnogi političari nemaju i ne trude je se steći jer ih, čim stupe na visoki položaj, automatski opali kompleks više vrijednosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Politiku budžeta nije kreirao Marić
Što se tiče Marićevog rada u Ministarstvu financija, hvali ga i njegova branša, a o njegovoj stručnosti dobro misli čak i opozicija. No i tu malo treba mućnuti glavom, barem sada kad se Marić odlučio zahvaliti premijeru i otići u neku novu karijeru. Jer, ne dovodeći u pitanje Marićevo ekonomsko znanje i iskustvo, ipak je potrebno konstatirati da politiku budžeta, novca i poreza u odlučujućoj mjeri ne kreira ministar financija, barem ne kod nas, nego politička struktura koja je na vlasti i koja ministra dovodi na mjesto u vladi.
Marić bi, na primjer, vjerojatno odavno uveo porez na nekretnine da ga se pitalo. Ali nije ga se pitalo jer je to Plenkoviću sklizak teren za izbornu podršku HDZ-u. Možda bi se čvršće postavio i oko suludih dugova zdravstva i sustava kroz koji javni novac curi kao kroz vreću za krumpire. No, i tu je mogao samo njurgati Berošu na zatvorenim sastancima jer Plenkovićevu podršku za odlučniju akciju nije imao.
Također je važno podsjetiti da je “nezamjenjivi” Marić vodio državnu blagajnu u godinama koje su bile relativno povoljne i u kojima većih stresova na novčanom tržištu nije bilo. Ispravna odluka da se pomogne gospodarstvu za vrijeme epidemije covida – ista kakva je bila standard i u EU-u – spasila je društvo od lomova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ništa bitno se neće promijeniti
Nadalje, u mandatu “nezamjenjivog” Marića, u Hrvatsku su počele stizati obilne novčane injekcije iz fondova Europske Unije. S time je financijska situacija države i lokalnih zajednica jako relaksirana, počelo se puno više investirati i trošiti na dotad nedostižne projekte.
Na vrhu te spirale vidljivog napretka, percipiran je Marić kao da europski novac stiže na njegov brk, a ne prema formuli prava koja pripadaju državama članicama. A, ni prebacivanje Hrvatske na euro nije ekskluzivna Marićeva zasluga, premda je on, kao ministar financija, odradio potrebne pripreme, nego je to dio šireg plana Europske komisije. Nećemo spekulirati o razlozima zbog kojih “nezamjenjivi” Marić po svojoj volji odlazi baš sada, ali činjenica je da se njegovo povlačenje poklopilo s drastično pogoršanom situacijom u cijeloj EU, u koju je sve gurnula Putinova agresija na Ukrajinu.
Kroz neko vrijeme znat ćemo hoće li nasljednik, knjiški čovjek Primorac, koji iza sebe nema ništa osim akademske karijere i članstava u politički apointiranim tijelima, spremno uskočiti u Marićeve razgažene cipele. Ali vjerojatno se ništa bitno neće promijeniti ni kad “nezamjenjivi” siđe s broda. Plenković će i dalje povlačiti uzde s novim ministrom financija kao što ih je povlačio i sa starim.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Marićevim odlaskom ništa se neće promijeniti. Plenković će i dalje povlačiti uzde s novim ministrom financija
Politiku budžeta kod nas ipak ne kreira ministar financija nego politička struktura koja je na vlasti i koja ga dovede
Kroz neko vrijeme znat ćemo hoće li nasljednik, knjiški čovjek Primorac, koji iza sebe nema ništa osim akademske karijere i članstava u politički apointiranim tijelima, spremno uskočiti u Marićeve razgažene cipele. Ali vjerojatno se ništa bitno neće promijeniti ni kad 'nezamjenjivi' siđe s broda
Kad smo nedavno kritički pisali o aferici danas već bivšeg ministra financija Zdravka Marića – onoj sa skupim hotelom na moru, u kome je odmor s obitelji platio tri puta jeftinije nego obični smrtnici – Marićevi su obožavatelji pozivali da se stišamo uime domoljublja.
Prigovor je bio da zašto se, zbog navodno tako trivijalne stvari, napada najbolji ministar u Plenkovićevoj vladi, stabilan, potkovan, bez premca. I potpuno nezamjenjiv u ovim spazmičkim vremenima rata u Ukrajini, podivljalih cijena energenata, mogućih nestašica hrane i recesije, plus u prijelomnom trenutku prelaska Hrvatske na euro i ulaska u Schengen.
Bravura o Marićevoj nezamjenjivosti gradila se svih šest godina otkako je ušao u Vladu i uspješno se ucijepila u kolektivni narativ.
Zamjenjiv kao i svatko drugi
Marić je, međutim, ipak zamjenjiv kao i svatko drugi jer, evo, mora biti zamijenjen. Nakon abruptne i neobjašnjene ostavke, na njegovo mjesto dolazi izvanredni profesor sa zagrebačke Ekonomije Marko Primorac. Ostaje za vidjeti dobivamo li s njim još jednoga bez koga bi, otprilike, propao svijet, kao što se do jučer govorilo za Marića.
Bivši ministar svojoj je općoj popularnosti u znatnoj mjeri pridonio prije svega načinom komunikacije s javnošću. Jer, o monetarnim pitanjima i mjerama – koje, ruku na srce, malo-tko stvarno razumije da bi o njima mogao meritorno suditi – govorio je uvijek staloženo i pristojno.
Nije se, krvio s kritičarima niti je nastupao nadmeno. Ljudima se, dakle, prije svega dopadala njegova narav ili to što je savladao vještinu samokontrole, a to je kvaliteta koju mnogi političari nemaju i ne trude je se steći jer ih, čim stupe na visoki položaj, automatski opali kompleks više vrijednosti.
Politiku budžeta nije kreirao Marić
Što se tiče Marićevog rada u Ministarstvu financija, hvali ga i njegova branša, a o njegovoj stručnosti dobro misli čak i opozicija. No i tu malo treba mućnuti glavom, barem sada kad se Marić odlučio zahvaliti premijeru i otići u neku novu karijeru. Jer, ne dovodeći u pitanje Marićevo ekonomsko znanje i iskustvo, ipak je potrebno konstatirati da politiku budžeta, novca i poreza u odlučujućoj mjeri ne kreira ministar financija, barem ne kod nas, nego politička struktura koja je na vlasti i koja ministra dovodi na mjesto u vladi.
Marić bi, na primjer, vjerojatno odavno uveo porez na nekretnine da ga se pitalo. Ali nije ga se pitalo jer je to Plenkoviću sklizak teren za izbornu podršku HDZ-u. Možda bi se čvršće postavio i oko suludih dugova zdravstva i sustava kroz koji javni novac curi kao kroz vreću za krumpire. No, i tu je mogao samo njurgati Berošu na zatvorenim sastancima jer Plenkovićevu podršku za odlučniju akciju nije imao.
Također je važno podsjetiti da je “nezamjenjivi” Marić vodio državnu blagajnu u godinama koje su bile relativno povoljne i u kojima većih stresova na novčanom tržištu nije bilo. Ispravna odluka da se pomogne gospodarstvu za vrijeme epidemije covida – ista kakva je bila standard i u EU-u – spasila je društvo od lomova.
Ništa bitno se neće promijeniti
Nadalje, u mandatu “nezamjenjivog” Marića, u Hrvatsku su počele stizati obilne novčane injekcije iz fondova Europske Unije. S time je financijska situacija države i lokalnih zajednica jako relaksirana, počelo se puno više investirati i trošiti na dotad nedostižne projekte.
Na vrhu te spirale vidljivog napretka, percipiran je Marić kao da europski novac stiže na njegov brk, a ne prema formuli prava koja pripadaju državama članicama. A, ni prebacivanje Hrvatske na euro nije ekskluzivna Marićeva zasluga, premda je on, kao ministar financija, odradio potrebne pripreme, nego je to dio šireg plana Europske komisije. Nećemo spekulirati o razlozima zbog kojih “nezamjenjivi” Marić po svojoj volji odlazi baš sada, ali činjenica je da se njegovo povlačenje poklopilo s drastično pogoršanom situacijom u cijeloj EU, u koju je sve gurnula Putinova agresija na Ukrajinu.
Kroz neko vrijeme znat ćemo hoće li nasljednik, knjiški čovjek Primorac, koji iza sebe nema ništa osim akademske karijere i članstava u politički apointiranim tijelima, spremno uskočiti u Marićeve razgažene cipele. Ali vjerojatno se ništa bitno neće promijeniti ni kad “nezamjenjivi” siđe s broda. Plenković će i dalje povlačiti uzde s novim ministrom financija kao što ih je povlačio i sa starim.