A iako su u njoj dva glavna lika Banožić i Milanović, sva je prilika da bi se kao heroj cijele priče mogao nametnuti ministrov šef, predsjednike Vlade i HDZ-a Andrej Plenković. Jer, to što je on u stanju otrpjeti od svog ministra – samo da ga se ne bi morao riješiti, jer mu to već mjesecima sugerira Milanović – e, upravo je to nešto što bi se ubuduće moglo izučavati na ekspertnim kolegijima o anatomijama političkih havarija.
Kugla oko HDZ-ovih nogu
Ako je ikad i bilo nekakvih dvojbi, u veljači je postalo jasno da je ministar obrane, u ovoj konstelaciji snaga i u okvirima vlastite sposobnosti, ultimativno slaba točka i Vlade, i vladajuće koalicije, i, u krajnjoj liniji, HDZ-a. Doslovno, Banožić je kugla oko nogu toj stranci koja ga se ne može riješiti isključivo zato jer bi njen šef to doživio kao političku pobjedicu omraženog šefa države.
U veljači je, recimo, Banožić izvršio poznato samoubojstvo Hvarom, kad je pokušao predsjednika Republike optužiti za navodno neracionalnu adaptaciju tamošnje državne rezidencije. Samo, kad je donesena odluka o toj adaptaciji, Milanović još nije bio predsjednik Republike. Pritom je natječaj raspisala tvrtka iz sustava Ministarstva državne imovine. Kojem je tad na čelu bio – Mario Banožić.
Sve razornije djelovanje
Nekako se to poklopilo i s čudesnim izvanrednim inspekcijskim nadzorom u MORH-u koji je zatražio sam ministar, očekujući da će se pokazati da načelnik glavnog stožera HV-a krši Zakon o obrani. Kako je, očito, zaključak nadzora bio drugačiji, Banožić ga je odbio objaviti.
Ministar se, međutim, očito osokoljen Plenkovićevom podrškom, nije zaustavljao. U međuvremenu smo imali mega sramotnu epizodu s dronom koji je navodno na sebi imao desetke kila eksploziva, koji je, eto, ispario bez traga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, Banožić ni tu nije stao, niti pokazuje da ima namjeru stati proizvoditi političku štetu koju, valja ponoviti, čini prije svega stranci i Vladi koju predstavlja. Štoviše, područje njegovog razornog djelovanja je sve šire.
Vrhunac skandala? Ma kakvi
Na red su, dakle, došli i heroji Domovinskog rata. Ivan Selak i Ivica Ivandić su, naime, držeći glavu ne u torbi, nego u nuklearnom koferu, prije točno 30 godina zbrisali iz tadašnje federalne vojske (JNA), koja se u to vrijeme već otvoreno svrstala na velikosrpsku stranu. Ali, nisu zbrisali praznih ruku, došli su u Hrvatsku svaki u svom MiG-21.
Na 30. obljetnicu tog herojskog preleta, MORH je pozvao samo Ivandića. Jer je, eto, Selak u javnim istupima bio kritičan prema ministru. Slabije informirani čitatelji će ovdje pomisliti da smo na vrhuncu skandala, jer ako dužnosnik stranke koja se svima odavno popela na glavu pozivanjem na “zajedništvo”, iz čiste sujete na ovakvu obljetnicu na pozove samo jednog od dva njena glavna aktera, onda su stvari doista otišle dobro dovraga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Argumenti’ s dna kanalizacije
Ali, to je tek početak. Koristeći argumentaciju s dna najgore internetske kanalizacije, Banožić je de facto Selaka optužio za bombardiranje Vinkovaca na početku Domovinskog rata. I, to je sad već dio rutine, za servis MiG-ova u Ukrajini, gdje je Selak bio probni pilot.
Ukratko, čovjeka koji je barem dvostruko zaslužan što je Hrvatska imala (1992.) i ima (danas, jer da nije bilo servisa u Ukrajini, nebom bi mogle letjeti jedino makete Rafalea od šperploče) avijaciju, Banožić je optužio za bombardiranje hrvatskih gradova. Za te optužbe pogubljeni ministar nije iznio ni “a” od argumenata.
Ministar izvan kontrole
Nije, međutim, Banožić kriv što gledamo i živimo politološki i sociološki eksperiment u kojem on igra vodeću ulogu. Čovjek se frontalno sudario s granicama vlastite sposobnosti i stvar je već pomalo mučna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Činjenica da ga Plenković, međutim, cijelo vrijeme štiti i tolerira, pokazuje koliko je ovaj nekadašnji perspektivni političar s patinom zagovaratelja europskih i demokratskih vrijednosti svojim političkim voluntarizmom potpuno paralizirao sve bitne sustave u zemlji. Uključujući čak i vlastitu stranku, koja je glavni “korisnik” kolateralne političke štete koju joj tako uporno nanosi ministar izvan kontrole.
Mario Banožić, kugla oko noge HDZ-a koje se premijer ne može riješiti zbog Zorana Milanovića
Ovakvo stajanje uz toksičnog ministra bi se ubuduće moglo izučavati na kolegijima o anatomijama političkih havarija
Ukratko, čovjeka koji je barem dvostruko zaslužan što je Hrvatska imala (1992.) i ima (danas, jer da nije bilo servisa u Ukrajini, nebom bi mogle letjeti jedino makete Rafalea od šperploče) avijaciju, Banožić je optužio za bombardiranje hrvatskih gradova. Za te optužbe pogubljeni ministar nije iznio ni 'a' od argumenata
Tko bi rekao da će baš ovako eskalirati! Stvar s ministrom obrane Marijom Banožićem od samog je početka njegovog sukoba s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem bila spektakularna. No, ona upravo postaje sociološka i politološka studija uživo, koja se odvija pred očima zapanjene publike.
A iako su u njoj dva glavna lika Banožić i Milanović, sva je prilika da bi se kao heroj cijele priče mogao nametnuti ministrov šef, predsjednike Vlade i HDZ-a Andrej Plenković. Jer, to što je on u stanju otrpjeti od svog ministra – samo da ga se ne bi morao riješiti, jer mu to već mjesecima sugerira Milanović – e, upravo je to nešto što bi se ubuduće moglo izučavati na ekspertnim kolegijima o anatomijama političkih havarija.
Kugla oko HDZ-ovih nogu
Ako je ikad i bilo nekakvih dvojbi, u veljači je postalo jasno da je ministar obrane, u ovoj konstelaciji snaga i u okvirima vlastite sposobnosti, ultimativno slaba točka i Vlade, i vladajuće koalicije, i, u krajnjoj liniji, HDZ-a. Doslovno, Banožić je kugla oko nogu toj stranci koja ga se ne može riješiti isključivo zato jer bi njen šef to doživio kao političku pobjedicu omraženog šefa države.
U veljači je, recimo, Banožić izvršio poznato samoubojstvo Hvarom, kad je pokušao predsjednika Republike optužiti za navodno neracionalnu adaptaciju tamošnje državne rezidencije. Samo, kad je donesena odluka o toj adaptaciji, Milanović još nije bio predsjednik Republike. Pritom je natječaj raspisala tvrtka iz sustava Ministarstva državne imovine. Kojem je tad na čelu bio – Mario Banožić.
Sve razornije djelovanje
Nekako se to poklopilo i s čudesnim izvanrednim inspekcijskim nadzorom u MORH-u koji je zatražio sam ministar, očekujući da će se pokazati da načelnik glavnog stožera HV-a krši Zakon o obrani. Kako je, očito, zaključak nadzora bio drugačiji, Banožić ga je odbio objaviti.
Ministar se, međutim, očito osokoljen Plenkovićevom podrškom, nije zaustavljao. U međuvremenu smo imali mega sramotnu epizodu s dronom koji je navodno na sebi imao desetke kila eksploziva, koji je, eto, ispario bez traga.
No, Banožić ni tu nije stao, niti pokazuje da ima namjeru stati proizvoditi političku štetu koju, valja ponoviti, čini prije svega stranci i Vladi koju predstavlja. Štoviše, područje njegovog razornog djelovanja je sve šire.
Vrhunac skandala? Ma kakvi
Na red su, dakle, došli i heroji Domovinskog rata. Ivan Selak i Ivica Ivandić su, naime, držeći glavu ne u torbi, nego u nuklearnom koferu, prije točno 30 godina zbrisali iz tadašnje federalne vojske (JNA), koja se u to vrijeme već otvoreno svrstala na velikosrpsku stranu. Ali, nisu zbrisali praznih ruku, došli su u Hrvatsku svaki u svom MiG-21.
Na 30. obljetnicu tog herojskog preleta, MORH je pozvao samo Ivandića. Jer je, eto, Selak u javnim istupima bio kritičan prema ministru. Slabije informirani čitatelji će ovdje pomisliti da smo na vrhuncu skandala, jer ako dužnosnik stranke koja se svima odavno popela na glavu pozivanjem na “zajedništvo”, iz čiste sujete na ovakvu obljetnicu na pozove samo jednog od dva njena glavna aktera, onda su stvari doista otišle dobro dovraga.
‘Argumenti’ s dna kanalizacije
Ali, to je tek početak. Koristeći argumentaciju s dna najgore internetske kanalizacije, Banožić je de facto Selaka optužio za bombardiranje Vinkovaca na početku Domovinskog rata. I, to je sad već dio rutine, za servis MiG-ova u Ukrajini, gdje je Selak bio probni pilot.
Ukratko, čovjeka koji je barem dvostruko zaslužan što je Hrvatska imala (1992.) i ima (danas, jer da nije bilo servisa u Ukrajini, nebom bi mogle letjeti jedino makete Rafalea od šperploče) avijaciju, Banožić je optužio za bombardiranje hrvatskih gradova. Za te optužbe pogubljeni ministar nije iznio ni “a” od argumenata.
Ministar izvan kontrole
Nije, međutim, Banožić kriv što gledamo i živimo politološki i sociološki eksperiment u kojem on igra vodeću ulogu. Čovjek se frontalno sudario s granicama vlastite sposobnosti i stvar je već pomalo mučna.
Činjenica da ga Plenković, međutim, cijelo vrijeme štiti i tolerira, pokazuje koliko je ovaj nekadašnji perspektivni političar s patinom zagovaratelja europskih i demokratskih vrijednosti svojim političkim voluntarizmom potpuno paralizirao sve bitne sustave u zemlji. Uključujući čak i vlastitu stranku, koja je glavni “korisnik” kolateralne političke štete koju joj tako uporno nanosi ministar izvan kontrole.