Važan magazin odabrao je Marka Rakara među 100 najvećih političkih stručnjaka na svijetu, pričali smo s njim

Popis imena koje je COMPOL magazin odabrao uz Rakara, impresivan je

FOTO: Oleg Maštruko

Popis sto imena koje je odabrao COMPOL magazin, medijska platforma američke MPR grupe koja se bavi političkim marketingom, prilično je impresivan. Na elitnoj su listi savjetnici bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame, glavni strateg kampanje Bernija Sandersa, šefica Facebookovog odjela Global Global Politics and Government Outreach (što jem usporedimo li moć i doseg, vjerojatno utjecajnija pozicija nego ona šefice diplomacije kakve manje europske zemlje), komunikacijski stratezi kampanje za Brexit…

U Washingtonu će krajem kolovoza priznanje primiti i Evgenij Minčenko, jedan od najpoznatijih ruskih političkih konzultanata, Kellyanne Conway, savjetnica američkog predsjednika koju nazivaju pravom prvom damom Trumpove Amerike i Marko Rakar. “Bit će to vjerojatno prvi i jedini put da sam s Trumpovim ljudima na istom popisu”, kaže Rakar u kratkom telefonskom razgovoru za Telegram nakon što je u četvrtak magazin Washington COMPOL objavio ovogodišnju listu 100 najutjecajnijih političkih profesionalaca.

Za nagradu su ga nominirale američke kolege

“Washington COMPOL magazin s ponosom predstavlja svjetsku elitu profesionalaca čiji rad zaslužuje pohvalu”, piše u objavi u kojoj se ističe da su u najuži izbor ušli inovativni lideri koji su uspjeli unatoč gotovo nepremostivim izazovima. Tako će naš poznati politički konzultant, komunikacijski savjetnik, IT stručnjak i aktivist, analitičar i ekspert za borbu protiv korupcije u svoju biografiju moći upisati i ovo prestižno priznanje. “Uglavnom su to ljudi koje već poznajem ili s kojima sam već surađivao, no neka od tih imena su doista super-teška kategorija u ovom biznisu”, kaže Rakar kojeg su prije nekoliko mjeseci za nagradu nominirale američke kolege s kojima je surađivao protekle godine.

Ne postoji rang-lista, svi su odabrani izlistani po abecednom redu, a svima će krajem kolovoza biti u Washingtonu uručeno priznanje Napolitan Victory Awards koje nosi ime po Josephu Napolitanu, američkom političkom konzultantu kojeg smatraju ocem modernog političkog marketinga i pionirom korištenja anketa u izbornim kampanjama. Napolitano je radio u predsjedničkoj kampanji Johna F. Kennedyja i Lyndona B. Johnsona, a u obje je izborne utrke koristio tjedne ankete kako bi kreirao medijske poruke svojih kandidata. Takvo što je šezdesetih bilo nezamislivo, pa ga je New York Times 1968. opisao riječima “najnoviji američki fenomen – profesionalni šef kampanje”.

Na popisu je najviše Amerikanaca

Pola stoljeća godina kasnije politički su konzultanti u Sjedinjenim Državama industrija. “Najviše je na popisu, naravno, Amerikanaca, jer je za njih to industrija, to su prostori gdje je politika biznis. Ima na popisu i profesionalaca iz Južne Amerike koji uglavnom kopiraju američki model političke komunikacije”, objašnjava Rakar koji tvrdi da temeljna razlika između američkog i europskog modela političkih kampanja proizlazi iz razlike načina na koji se financiraju kandidati. “U Europi se kandidati i stranke prvenstveno financiraju iz državnih i lokalnih proračuna – što ih navodno čini otpornijima na mito i razne ustupke prema potencijalnim donatorima.

U Americi je pak situacija skroz obrnuta, te političari i stranke ovise o dobroj volji svojih birača koji kroz donacije financiraju njihovo funkcioniranje. Kao rezultat, američki političari imaju daleko više redovitog kontakta sa svojim biračima, dok se u Europi ili Hrvatskoj političari sjete svoje “baze” uglavnom samo u predizbornim razdobljima. Kako su europske stranke, osobito one parlamentarne, financirane iz proračuna, one najčešće imaju profesionalni kadar koji obavlja razne zadatke, koji u izbornim periodima vodi kampanje pa je potreba za profesionalcima neusporedivo manja”, objašnjava Rakar.

‘Mala industrija koja nije osobito popularna’

“S druge strane, oslanjanjem na stranački kadar koji je zaposlen na ugovore na neodređeno direktno se smanjuje motivacija i kreativnost kampanja, što profesionalni konzultanti ne poznaju kao problem. Za svaki se posao, naime, moraju boriti rukama i nogama te njihov uspjeh direktno ovisi o postignutim rezultatima.” Usluge nekih od imena s popisa na kojem je Rakar stoje nisu najjeftinije. Vrhunski profesionalci poput Jordija Segarre koštaju 7.000 eura dnevno.

“Jordi Segarra je moj kolega kojeg poznajem dugo godina i koji je u ovome času vjerojatno najtraženiji politički konzultant za španjolsko i portugalsko govorno područje. Da idem u Washington na dodjelu priznanja vjerojatno bih s njim raspravljao o tome koji su najefektniji načini i koja su iskustva u korištenju big-data pristupa u političkim kampanjama čak i u prostorima poput Perua ili Ekvadora gdje internet i nije toliko zastupljen.” “Uglavnom, ima tu nevjerojatnih likova s nevjerojatnim pričama i sudbinama, ali svi mi skupa radimo u relativno malenoj i uskoj industriji koja osim svega nije baš osobito popularna”, opisuje.

John Aristotel Phillips najzanimljivije ime na popisu

Među najzanimljivijim imenima ističe Johna Aristotlea Phillipsa, američkog političkog stratega s kojim je već surađivao. “On bi vjerojatno bio najzabavniji sugovornik jer su ga upravo kenijske vlasti deportirale iz Nairobija (tamo su, naime, bili izbori prošli vikend), ali ponajviše jer je lik dizajnirao atomsku bombu u svojoj studentskoj sobi u Princetonu!” S Phillipsom je Rakar surađivao prije nekoliko godina na razvoju scenarija viralnih kampanja za pojedine društvene teme u Americi. “Sada bih ga pitao kako danas ljudi razmišljaju i što se to promijenilo među biračima da su postali toliko cinični.”

Chuck Rocha i Scott Goodstein su ljudi koji su radili i osmislili kampanju Bernija Sandersa koja je uspjela mobilizirati ogromne količine mladih ljudi za demokratsku platformu. Tolika količina donacija i komunikacije i samostalnog organiziranje unutar američke demokratske stranke, od kandidata koji je krenuo doslovce s dna, nije viđena još od kampanje Howarda Deana 2004., a koja se smatra začetkom moderne internet političke kampanje. Iako ih poznajem i s njima sam proveo dosta vremena, trebalo bi ih pitati kako su uspjeli ostvariti između Bernia Sandersa kao kandidata i mlade, apatične generacije.”

Zanimljiv bi sugovornik bio i Jim Margolis koji je radio kao savjetnik u kampanjama Baracka Obame u 2008. i 2012. godini te u kampanji Hillary Clinton. “Da idem u Washington vjerojatno bih ga pitao što je krenulo krivo i koje su greške radili tijekom kampanje koje su ih u konačnici koštale pobjede”, kaže Rakar. “Mark Jablonowski, s kojim sam također surađivao, je osoba iza kompanije DSPolitical, a koja se bavi ciljanim online “targetiranjem” birača. Vrijedilo bi ga pitati koliko takve metode imaju smisla i kakva su iskustva u doista malenim kampanjama ili zemljama poput naše”, zaključuje. Kada je Rakar jutros na svom Facebook profilu objavio vijest da je u društvu 10o odabranih političkih savjetnika, uz brojne čestitke, Zoran Šprajc pitao ga je koliko je to novaca. Rakar mu je odgovorio – “nula, ali zato mogu tražiti deset posto veći honorar”.