Nekad je nužno odabrati stranu

Cinizam i bahatost splitskog zdravstvenog sustava praktički su otjerali Matijanića u smrt

Pregled tjedna Dragana Markovine

FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Na kraju će vjerojatno i netko odgovarati, jer se stvorio preveliki pritisak javnosti, ali to Matijanića neće vratiti.

Bio je ovo tjedan obilježavanja godišnjice Oluje, s uobičajeno suprotstavljenim kulturama sjećanja, užasavajuće smrti Vladimira Matijanića, katastrofalnih požara u kojima su se gubili životi, također i tjedan političkog razotkrivanja u Puli, sablasnih poziva na prebrojavanje u Bosni i Hercegovini, nove političke krize u Crnoj Gori, raspada hrvatskog dijela projekta UNA TV-a, krize oko Tajvana i definitivne potvrde renesanse Hajduka.

Oluja

Po tko zna koji put i tko zna koliko još puta ćemo moći napisati isti tekst povodom godišnjice Oluje. U kojoj se s jedne strane uporno zaobilazi da je opravdana i nužna oslobodilačka akcija bila popraćena paljevinom kuća i zločinima prema civilima te onemogućavanjem povratka, dok se s druge strane uporno tvrdi da je svijet nastao u kolovozu ‘95. i da tome ništa nije prethodilo, ni priprema rata, ni nepodnošljivi nacionalizam, ni paradržava, ni zločini prema susjedima ‘91. S ipak bitnom razlikom da je političko parazitiranje nad nesretnim ljudima prešlo svaku granicu, pretvorivši se u novosadski spektakl, sve uz sumanute izjave tamošnjeg gradonačelnika o ljetovanju u Hrvatskoj. U međuvremenu pak i Knin i sva ta oslobođena zemlja ostala je jedna pustoš bez života i ljudi, o čemu se nitko ni najmanje ne brine. O temi pak operetnog sukoba između predsjednika i ministara nema smisla govoriti.

Prijetnje Jutarnjem

No, zato ima smisla govoriti o uvredama upućenim Jutarnjem listu od strane Ureda predsjednika, jer se drznuo pisati o cirkusu s crvenim tepihom. Ako je Tuđman uveo one crvene mundire i sveudilj izmišljao tradiciju, da se poslužim njegovom kovanicom, Milanoviću se čitav mandat sveo na ispraznu nacionalističku simboliku s izrazitom željom za povratkom u devedesete. Ali za to je odveć kasno, i dobro je što je tako. Jednako kao što je kasno da on više išta ozbiljno politički uradi jer je šansu za to imao i propustio je nečinjenjem.

Požari

O groznim prometnim nesrećama koje su odnijele mnoge živote ovog tjedna, ne namjeravam pisati jer su to vijesti za crnu kroniku. No, katastrofalni požari koji su odnijeli jedan život u Dubrovniku i drugi na Hvaru jesu relevantna tema, s obzirom na to da mnogo toga ovisi o prevenciji i tehničkoj opremljenosti vatrogasaca. Tako smo, npr. saznali da su u srcu sezone požara kanaderi na popravcima, a o tome da su se kupovali bespotrebni i skupi ratni avioni, umjesto da se obnavlja vatrogasna i bolnička flota, bolje je ne govoriti.

Vladimir Matijanić

Najtužnija je pak vijest tjedna bespotrebna smrt novinara Vladimira Matijanića kojeg su cinizam i bahatost splitskog zdravstvenog sustava praktički otjerali u smrt. I užasno je bolno slušati sve te uzaludne pozive liječnicima i Hitnoj pomoći, jednako kao i opravdanja koja dolaze iz sustava. Na kraju će vjerojatno i netko odgovarati, jer se stvorio preveliki pritisak javnosti, ali to Matijanića neće vratiti. Izgubili smo jednog od najboljih i najhrabrijih istraživačkih novinara, divnog cinika i nekoga tko nikoga nije ostavio ravnodušnim. I na to se nema što utješno dodati. O naslađivanju besprizornih likova s desnice, što pratimo još od smrti Slavka Goldsteina i Predraga Lucića, se pak nema što pristojno napisati.

Razotkrivanje u Puli

U Puli je pak pala koalicija Možemo, SDP-a i gradonačelnika Zoričića, što je ovjereno smjenom dojučerašnje predsjednice gradskog vijeća, Dušice Radojčić iz Možemo. A sve zbog protivljenja i organizacije građanskog otpora protiv davanja javnih prostora i obale investitorima. Slučaj je gotovo identičan svojevremenom dubrovačkom, kad su naglo nestale sve nesuglasice između HDZ-a, SDP-a i gradonačelnika Vlahušića, da bi se podržao projekt Golfa na Srđu. Ukratko, na ova dva primjera se savršeno vidi kako zapravo politika u Hrvatskoj funkcionira.

Raspad UNA TV-a

Proteklog tjedna došlo je i do raspada hrvatskog dijela projekta UNA TV-a koji je završio masovnim otkazima, uz dvije plaće otpremnine, zadržavanje portala i nekolicine ljude za to da imaju dopisništvo iz Zagreba. Da se ne lažemo, razlozi zbog kojih nisu pripušteni na kablovske operatere i u eter je politički i razumljiv u ovdašnjim, ali i europskim okolnostima. Jednako kao što je iz političkih motiva ta televizija i pokrenuta. No, bilo bi puno poštenije to tako reći, nego ostati nijem na zakonske zahtjeve. A sasvim druga tema koju je nemoguće ne uočiti je ta da upravo ova situacija svjedoči o tome koliko politika utječe ili ne utječe na tržište.

Prebrojavanja u Bosni i Hercegovini

Nakon masovnih histeričnih sarajevskih prosvjeda ispred OHR-a koji su privremeno zaustavili reformu izbornog zakona u BiH, Bakir Izetbegović i poglavar Islamske zajednice u BiH, Husein Kavazović počeli su govoriti o prebrojavanjima Bošnjaka, pravdajući to time da ih se više ne smije uhvatiti nespremne. Što god tko na ovo rekao, ovakva retorika ne vodi ničem dobrom, niti je ikad vodila, s koje god strane da dolazila.

Temeljni ugovor SPC-a i Crne Gore

Crnogorski premijer Dritan Abazović je pak polutajno potpisao temeljni ugovor između države i SPC-a s poglavarom te institucije patrijarhom Porfirijem, koji se bez ikakve kontrole na granici i evidencije da je ušao u zemlju, ukazao u Podgorici. Što je izazvalo otpor, najavu pada Vlade, ostavku šefa granične policije i vruću političku jesen u toj zemlji.

Tajvan

Kad smo već kod vruće političke klime, ona u vezi Tajvana bi definitivno mogla proizvesti užas u svijetu, puno veći od ovoga kojeg upravo gledamo u Ukrajini. U nadi da se to ipak neće dogoditi, možemo samo analizirati poznate povijesne činjenice i formiranje novih savezništava. Ali sve se to događa van bilo kakvog utjecaja građana.

Potvrda renesanse Hajduka

I na koncu Hajduk. Prošlo je puno i previše godina otkad je Hajduk imao ozbiljnu ekipu koja s jasnim planom igre i utemeljenim samopouzdanjem može odigrati odličnu europsku utakmicu protiv ozbiljnog protivnika. A sve uz rasprodan stadion i sveprisutnu euforiju koja ne napušta grad i regiju. Hajduk se, ukratko, vratio, sad već na velika vrata, uz važnu poruku da se može i bez velikog gazde i narodnim putem.