Nekad je nužno odabrati stranu

Markovina: nevjerojatno što nam je trebalo 30 godina da netko odbije svećenikov blagoslov javne zgrade

Tomašević je odbio blagoslov svećenika na početku radova nekog gradskog vrtića

FOTO: Telegram ilustracija

Kad ovako čovjek pogleda sa strane, nevjerojatna je uopće ideja da svećenici blagoslove javne zgrade, početke radova ili bilo što slično, a ispalo je da je to praksa već tri desetljeća, zbog koje ovakav Tomaševićev potez izgleda nevjerojatno. Iako je ovo odavno trebalo napraviti, svaki korak u smislu dokidanja klerikalizma treba pozdraviti

Bio je ovo tjedan obilježen nogometnim temama, koji je uz dosta euforije i slavlja na površinu izbacio sve ono vezano uz nogomet što se i dalje gura pod tepih. Također je ovo bio tjedan u kojem smo još jednom gledali besmislena naklapanja hrvatskih i srpskih akademika te sukobe dviju država oko Oluje i ratnih zločina.

Zahvaljujući norijadi vidjeli smo i učinke revizionističke indoktrinacije na mlade, Tomislav Tomašević je povukao značajan potez obrane sekularne države, zagrebački SDP je službeno podnio zahtjev za povratkom Trga Maršala Tita, a istospolni parovi su sada i pravomoćnom presudom dobili mogućnost usvajanja djece.

Nogomet navijači, policija

Sve je počelo s kaotičnim derbijem na kojem je Dinamo proslavio već osvojenu titulu uz zapaljenu tribinu i čitav arsenal pirotehnike od strane domaćih navijača te ponižavajući tretman prema navijačima Hajduka, koji su na koncu odgovorili napadom na policiju na autocesti.

Koja je potom, što je dosad nezapamćeno, pucala vatrenim oružjem prema ljudima i ranila ih nekoliko, da bi nastavila s neselektivnim hapšenjem i određivanjem po mjesec dana istražnog zatvora. U kojeg je dospio i urednik Dalmatinskog portala Mate Prlić.

Iz svega, pak, što do sada znamo, očito je da je došlo do čitavog niza propusta, koji korijen vuku iz privilegiranog položaja Dinama i nedostatka ikakvog ozbiljnog bavljenja problemom nogometa od strane države. Taj problem je sad eskalirao i pukim slučajem nije završio smrtnim slučajem.

Hajduk

Ako je nešto u čitavoj priči dobro, to je da su sada svi problemi odnosa prema nogometu i navijačima na koje se godinama upozoravalo postali previše vidljivi i opasni, što je rezultiralo spuštanjem lopte na zemlju i jasnom namjerom da se isti u budućnosti uklone.

Nekoliko dana potom, Hajduk je protiv Rijeke u Splitu osvojio kup, prvi trofej nakon devet godina, uz ekstazu i slavlje na travnjaku te dugo neviđenu euforiju u gradu i na Rivi, što je više nego očit dokaz koliko je tako nešto trebalo gradu i regiji te na koncu dokaz vitalnosti kluba, koji već desetljećima funkcionira kao nešto što je puno više od sportskog kolektiva.

Ukloni li se nasljeđe iz devedesetih i Mamićev utjecaj iz HNS-a, za što nitko ne može garantirati, mogli bismo konačno imati ozbiljnu i zanimljivu ligu bez repova.

Prijelomni Tomaševićev potez

Ako se u nogometu nazire mogućnost promjena, u društveno-političkom smislu zagrebački je gradonačelnik Tomašević povukao prijelomni potez odbivši blagoslov svećenika prilikom početka radova na zgradi jednog gradskog vrtića.

Kad ovako čovjek pogleda sa strane, nevjerojatna je uopće ideja da svećenici blagoslove javne zgrade, početke radova ili bilo što slično, a ispalo je da je to praksa već tri desetljeća, zbog koje ovakav Tomaševićev potez izgleda nevjerojatno. Iako je ovo odavno trebalo napraviti, svaki korak u smislu dokidanja klerikalizma treba pozdraviti.

Trg Maršala Tita

No, dok je zagrebačka gradska vlast na ovom pitanju zauzela jasan i principijelan stav, po pitanju povratka imena Trga Maršala Tita nije baš tako. Zbog čega su ih partneri iz SDP-a doveli u nelagodnu situaciju, za koju pak SDP-ovci nisu krivi. Točno je da se gradska vlast treba primarno baviti funkcioniranjem grada, ali ona ne može biti lišena i vrijednosnih odluka.

I kao što je jasno stala protiv postavljanja zastava Hoda za život i blagoslova svećenika, tako i oko ovog pitanja ne bi trebalo biti nikakvih dilema. I to ne zato što je Tito bio bezgrešan i što ga ne bi trebalo propitivati, nego zato jer je iz revizionističkih pobuda izgubio trg, jer je opet Bandić na to pristao zbog ostanka na vlasti i zato jer je utemeljio i vodio antifašistički pokret te na koncu i stvorio Hrvatsku u granicama u kojima se nalazi.

To što ta odluka neće biti lijepo dočekana na desnici, ne bi trebala biti stvar zagrebačkih vlasti. A ako je do Republike, ima jedan obližnji, štoviše glavni trg u Zagrebu koji je nosio ime republike i nema nikakvog razloga da ga opet ne nosi. Ovaj put s banom Jelačićem na njemu.

Otrežnjujuća norijada

Zbog čega su ove stvari bitne, svjedoči nam i ovogodišnja norijada, još jedna na kojoj su maturanti pozirali koristeći fašistički pozdrav, a neki im nastavnici sve to skupa odobravali.

Razlog zbog kojeg je ovo postala praksa je jednostavan, a to je obezvređivanje antifašističke borbe i relativizacija ustaške države, pri čemu su oba procesa konstantna već više od trideset godina.

Istospolni parovi i djeca

A da nema potrebe da se loše višedesetljetne prakse nastavljaju i da ne treba nasjedati buci koju radikalni konzervativci proizvode, svjedoči i pravomoćna sudska presuda o tome da istospolni parovi mogu usvajati djecu. Drugim riječima, ova zemlja može naprijed i ima sve preduvjete za to, zbog čega je još tužnije što se odavno nije riješila tereta devedesetih.

Optužnice iz Srbije i rasprava akademija

Koliko je, pak, teret devedesetih jak vidimo po reakcijama na optužnicu iz Srbije za raketiranje izbjegličke kolone u Oluji i po besmislenom tekstu koju je isporučila HAZU. Ponajprije, naravno da rat nije počeo ‘95. i da Oluja nije pala s Marsa, niti je do akcije i oslobođenja zemlje došlo bez razloga. Isto kao što je jasno da su svi zločini počinjeni u Hrvatskoj u nadležnosti Hrvatske.

Ali onda dolazimo do drugog pitanja, zbog čega se u ovom slučaju to dosad nije desilo i zbog čega ni danas nema spremnosti da se tu temu i raketiranje kolone ne podmeće pod tepih. Odgovor na ovo pitanje ponudio je bizarni tekst iz HAZU-a koji je sastavljen kao platforma za ucjenjivanje susjednih zemalja i kao nacionalistički pamflet.

To što u Srbiji i dalje prevladava radikalni nacionalizam i ideja teritorijalnog širenja nije nestala iz javnog prostora, pa i to što u tom društvu nema spremnosti za suočavanje s devedesetima, ne znači da relativizacija Jasenovca i glorifikacija Alojzija Stepinca, što akademici u ovom tekstu rade, ne predstavljaju jednako pogubno nacionalističko sljepilo.

Vučić-Putin

Kad smo kod Srbije, vidimo kako Aleksandar Vučić i dalje balansira između Europske unije i Rusije pa je tako ovaj vikend bio rezerviran za telefonski razgovor s Putinom i veliku objavu o tome kako će Srbija i dalje dobivati ruski plin po povoljnim cijenama i u dovoljnim količinama.

Izbori u BiH

U Bosni i Hercegovini i oko nje, pak, ništa novo. Iste ukopane pozicije, besmislena lobiranja i odluke koje neće rezultirati s ničim konkretnim. Ustavni sud BiH je tako ovog tjedna donio odluku o tome da prijedlog izborne reforme od strane HDZ-a ne ugrožava vitalni nacionalni interes Bošnjaka, što pak ne znači da će prijedlog biti usvojen u parlamentu.

Real Madrid

I na koncu opet nogomet i čudesni Real Madrid, koji je osvojio još jednu Ligu prvaka. Ma koliko se, pak, ljubitelji Liverpoola i engleskog nogometa ljutili, jednostavno ne može biti slučajno i nezasluženo da ekipa koja je izbacila PSG, Chelsea, Manchester City i Liverpool osvoji trofej.