Markovina: SDP ignorira realnost; vjeruju da će ljudi, kada se umore od HDZ-a, po inerciji glasati za njih
Najznakovitiji poraz SDP-a zapravo je izlaznost u subotu
Ključni poraz koji se u subotu dogodio SDP-u, a o kojem u toj stranci nitko još ništa nije rekao, odnosi se na izlaznost. Činjenica da je na izbore za predsjednika Socijaldemokratske partije, od nekih 37 tisuća članova izašlo tek negdje oko 18 tisuća, što ne čini niti polovicu njih, jasno ukazuje na to da SDP-u više ne vjeruju ni vlastiti članovi.
Mimo svih drugih poraza koji tu stranku prate u proteklih par godina, ovaj je ipak najznakovitiji. Imajući u vidu ovakvu situaciju, a praktično je nemoguće da je čelni ljudi stranke nisu bili svjesni prije nego je dospjela do šire javnosti, izgleda prosto nevjerovatno da su se oni koji su na te izbore izašli odlučili za politiku inercije.
Ignoriranje stvarnosti u SDP-u
Ovako premoćan rezultat Davora Bernardića, zajedno s poražavajućim rezultatom Karoline Leaković, koja je ponudila istinski drukčiju politiku, ali prije svega i neki konkretan sadržaj, ponajprije svjedoči o uvjerenju onih koji su glasali da će i dalje sve biti u redu i kretati se po nekoj inerciji. Ta inercija bi po takvoj vrsti shvaćanja značila da će društvo kad se nakon osam godina umori od HDZ-a, masovno birati SDP, na isti način na koji stranka sad masovno bira Bernardića temeljem dosjelosti i puke činjenice da je relativno mlad. To se naravno neće dogoditi i prilično je fascinantno kako toga u SDP-u nisu svjesni.
Dok svi rezultati održanih izbora u posljednje vrijeme, kako u Hrvatskoj, tako i diljem diljem Europe, ponajprije u Grčkoj i Španjolskoj te naravno jednako tako u SAD-u svjedoče suprotno, u SDP-u su se odlučili ignorirati realnost.
Na taj način odbijaju priznati da su se birači umorili od stranaka establišmenta, posebno onih na lijevom centru i da su već toliko očajni da masovno podržavaju svaku antisistemsku inicijativu, ma koliko opasna bila. Drugim riječima, kakva god bude vlast HDZ-a i Mosta, a osobno nemam nikakvih dvojbi oko toga da će biti katastrofalna, ovakav SDP može biti siguran samo u jedno. On neće biti taj koji će je zamijeniti.
Besmislena poruka iz kampanje
No, pored navedenog, postoji i drugi neosviješteni problem unutar SDP-a. Članovima te stranke nikako nije jasno da se hrvatsko društvo upravo temeljito mijenja, da je nacionalistička i klerikalna desnica počela u njemu igrati nikad značajniju ulogu i da se nalazimo u vremenu u kojem će stanje kakvo se danas definira na ljevici potrajati duže vrijeme i posljedično prouzrokovati poraze ljevice, ukoliko se ona iznova ne uspostavi. Masovnom podrškom Davoru Bernardiću, SDP-ovci su poslali jasnu poruku da je po njihovom viđenju stanje normalno i da je dovoljno kretati se po inerciji koja će već donijeti neki rezultat.
Ovo tvrdimo zbog toga što je čak i pedantnijim analitičarima političkih i društvenih procesa praktično nemoguće sjetiti se makar jednog konkretnog stava kojeg je Bernardić tijekom svoje solidno duge karijere u aktivnoj politici zastupao, a da je on bio ispunjen nekim smislenim sadržajem.
To se, štoviše, nije desilo niti u ovoj kampanji. No ono što jeste ostalo kao činjenica iz nje, odnosi se na to da je u njoj konačno rekao nešto pamtljivo, ali krajnje besmisleno. Govoreći o problemu porasta ekstremne desnice u društvu, on se ničim izazvan osvrnuo i na nepostojeću ekstremnu ljevicu, kojoj bi po njemu SDP trebao biti brana.
Polovica članova na putu u irelevantnost
S obzirom da ovakvu vrstu društvenog i političkog autizma srećemo u pravilu na opskurnim portalima desne provenijencije, posve je nevjerovatno da se ona primila i kod vodećih ljudi u SDP-u. Imajući to u vidu, Bernardićeva je najveća sreća što ga nitko od novinara nije pitao koga on to smatra ekstremnom ljevicom i zbog čega?
Točnije, koji je konkretan politički sadržaj za njega ekstreman. Nema naravno nikakve dileme da bismo se suočili s nemuštim odgovorom bez sadržaja, ali bi ga ipak bilo zgodno čuti. Jednako kao što bi bilo zanimljivo čuti nekakav konkretan politički sadržaj generalno, od čega je javnost za sada ostala uskraćena.
Na koncu nam ostaje za zaključiti to da je, koliko god dugoročne prognoze bile nezahvalne, teško ponuditi ikakav suvisli protuargument zaključku da je od SDP-a digla ruke polovica njegovog članstva, dok se druga polovica pretežno odlučila za put u irelevantnost. Što drugim riječima znači da je prostor ljevice u Hrvatskoj sve upražnjeniji.