Zašto u najavama nove demografske politike nitko ne spominje presudne uzroke masovne depopulacije
Radi se o masovnom odlasku građana srpske nacionalnosti
Kad se vozite autocestom između Splita i Zagreba i poželite se zaustaviti na nekoj od poznatih turističkih destinacija šibenske rivijere, primjerice u Vodicama, s ceste ćete izaći na izlazu Pirovac. Taj izlaz se nalazi točno u selu Čista Mala, koja je bila pretežno naseljena srpskim stanovništvom. S druge strane magistralnog puta nalazi se Čista Velika, naseljena pretežno hrvatskim stanovništvom. Kao što možete pretpostavit, oba sela su zapaljena tijekom rata, s tim da je Čista Velika gotovo u potpunosti obnovljena, dok se u Čistu Malu tek djelomično vratio život i još uvijek je pretežno spaljena.
Ova činjenica koja se vidi prostim okom lako je provjerljiva uvidom u popise stanovništva iz 1991. i 2011. godine. U Čisti Velikoj je 1991. godine živjelo 533 ljudi, dok ih je na popisu iz 2011. zabilježeno 472. S druge pak strane, u Čisti Maloj je 1991. živjelo 596 stanovnika, dok ih danas tamo živi 119. Produžite li autocestom dalje prema Zagrebu, kad dođete u zadarski kraj i izađete s ceste na izlazu Posedarje, doći ćete do dvaju sela slične sudbine.
Na jedva petnaest minuta vožnje od Zadra
Riječ je o Islamu Latinskom i Islamu Grčkom. Kao što možete pretpostavit, oba sela su temeljito uništena u ratu, no Islam Latinski u kojem je pretežno živjelo hrvatsko stanovništvo je u potpunosti obnovljen i u njega se vratio život, dok je Islam Grčki, u kojem je pretežno živjelo srpsko stanovništvo, još uvijek uglavnom razrušen, pri čemu je struja u selo uvedena tek 2007. godine, i to samo u javnu rasvjetu, a voda tek nakon toga. Selo je od predratnih 1136 stanovnika, spalo na niti 200 današnjih.
Važno je napomenuti kako je ovakvo stanje činjenica, na jedva petnaest minuta prosječne vožnje autom od turistički razvikanog središta Zadra. Krenete li pak željeznicom od Splita prema Zagrebu, u zaleđu Šibenika i okolici Knina vidjet ćete i danas čitav niz poluspaljenih sela, poput Kosova i Pađena u kojima u zimsko doba godine gori svjetlo u tek nekoliko kuća.
Važni uzroci masovne depopulacije Hrvatske
Razlog zbog kojeg sve ovo navodimo je očit. Naime, u svim najavama koje su pratile uvrštavanje demografije u naziv jednog od ministarstava, uključujući i izlaganje Andreja Plenkovića u Saboru, u kojem je predstavio program buduće Vlade, nijednom rječju se nije govorilo o presudnim uzrocima masovne depopulacije Hrvatske. Radi se naravno o masovnom odlasku građana srpske nacionalnosti, koji još uvijek najvećim dijelom žive u Srbiji.
Možemo mi sada raspravljati o uzrocima njihovog odlaska i o samoj odgovornost tog stanovništva, koje je u značajnoj mjeri podržavalo ratnu nacionalističku politiku vlastitog vodstva, no na taj način ćemo izbjeći bit problema i jednako tako ćemo biti na terenu nacionalističke retorike. Štoviše, bit ćemo na terenu nacionalističke retorike, čak i kad sve ovo prešućujemo i govorimo samo o potrebi za demografskom obnovom i obitelji kao osnovnoj jedinici društva, bez da ove činjenice uopće spomenemo. One su pak su vrlo jednostavne.
Koncentracija na povratak vlastitih građana
Hrvatska je danas, još uvijek, umnogome spaljena zemlja i značajan broj njezinih građana živi u izbjeglištvu i nemogućnosti da se vrati u domovinu, iz pukog razloga što im država nije obnovila kuće i uvela minimalnu infrastrukturu, poput struje i vode, koja bi omogućila kakav-takav održivi povratak. Pri čemu je svima u ovom društvu jasno kako se u svemu tome radi isključivo o političkoj volji da se te stvari riješe i ni o čemu drugome.
Drugim riječima, ne umanjujući i ostale razloge, poput teške ekonomske situacije u općem smislu i posljedično smanjenom broju djece, država bi znatno jednostavnije i više postigla koncentracijom na povratak vlastitih građana u svoje domove, nego svim ostalim mjerama. Jer, ne postoji nijedan racionalan razlog zbog koje bi netko radije živio u pustopoljinama oko Beograda, umjesto u svom zavičaju kraj jadranske obale, ukoliko u njemu ima normalne uvjete za život. Rješavanjem ovog pitanja Hrvatska više ne bi bila pusta i napuštena zemlja, čime bi se ujedno u značajnoj mjeri riješilo pitanje depopulacije društva.