Nekad je nužno odabrati stranu

Maruška Vizek: ’Ovo je bila prilika da promijenimo ekonomiju. Ali Vladin plan oporavka još će istisnuti privatni sektor’

Cijenjena znanstvenica s Ekonomskog instituta za Telegram govori o Nacionalnom planu oporavka

FOTO: Vjekoslav Skledar/Telegram

'Dovoljno je pogledati imovinske kartice dužnosnika. Naš porezni sustav potiče, iz ekonomske perspektive, vrlo nezdravu usmjerenost na nekretninski sektor. I akumuliranje nekretninskog bogatstva koja sasvim sigurno neće rezultirati visokim rastom proizvodnosti, većim stopama rasta ni zapošljavanja'

Nakon nekoliko tjedana hrvatska Vlada napokon je objavila cjeloviti prijedlog Plana oporavka i otpornosti vrijedan oko 50 milijardi kuna. Plan je mogao velika prilika za restrukturiranje hrvatske ekonomije, kako bi se, recimo, smanjila ovisnost o turizmu. No, to se, prema tvrdnjama mnogih kritičara, neće dogoditi, jer je Vlada glavninu novca odlučila usmjeriti prema javnom sektoru.

Prošle smo godine imali rekordan pad BDP-a, što je rezultiralo padom proračunskih prihoda. To je, naravno, dovelo do snažnog rasta deficita i javnog duga koji se približio razini od 90 posto BDP-a. Došlo je i do snažnog rasta dugova u zdravstvenom sustavu, i to u vrlo neobičnoj situaciji, s obzirom na to da su bolnice, zbog pandemije, radile smanjenim kapacitetom.

O tim temama razgovarali smo s dr.sc. Maruškom Vizek, znanstvenicom s Ekonomskog instituta, Zagreb.

TELEGRAM: Vlada je objavila cjeloviti dokument prijedloga Nacionalnog plana za oporavak i otpornost koji je naišao na prilično velike kritike. Glavni prigovor je da premali dio novca ide za jačanje privatnog sektora. Jesu li, po Vašem mišljenju, te kritike utemeljene? Kako komentirate Vladin plan?

VIZEK: S obzirom na način kako je ustrojena naša politička ekonomija, mislim da ovakav plan nije iznenađenje. Iz njega je jasno vidljivo da politička struktura želi kontrolirati resurse, u ovom slučaju 6,3 milijardi eura EU sredstava, koje su nam na raspolaganju u narednih nekoliko godina. Smatram da nije postignuta optimalna ravnoteža raspodjele tog novca između javnog i privatnog sektora. Istina je da će dobar dio novca u konačnici završiti u privatnom sektoru, ali će se to odvijati dobrim dijelom putem javnih nabava, a znamo kako one funkcioniraju. Dovoljno se prisjetiti brojnih afera.

Imat ćemo na raspolaganju veliki novac koji će poslužiti tome da potvrdimo i produbimo dosadašnji način upravljanja zemljom. To će značiti daljnje istiskivanje privatnog sektora, iako nam je ovo bila velika prilika da promijenimo strukturu ekonomije nabolje. No, mi smo zemlja propuštenih prilika. Radi se o iznosu od 12 posto BDP-a, to je velik novac, no on će otići na zamrzavanje postojeće ekonomske strukture. Poslana je i jako loša poruka poduzetnicima, s kojima Vlada nije imala nikakav pravi dijalog o ovom pitanju.

TELEGRAM: Kritičari Plana za oporavak i otpornost smatraju da bi veliki državni projekti koji se odnose na gradnju infrastrukture mogli ugroziti povlačenje novca, jer neće biti dovršeni na vrijeme. Planom je predviđena gradnja Trga pravde, što je projekt vrijedan dvije milijarde kuna. Također, predviđena je izgradnja i komunalne infrastrukture, cesta i slično. Kako to komentirate?

VIZEK: Kod nas je prisutan takav mentalitet da volimo megalomanske, usudila bih se reći, socijalističke projekte. Volimo vidjeti da se nešto gradi i betonira. No, Vlada je zaboravila da smo niskogradnju, koja bi trebala isporučiti predložene projekte, izgubili tijekom zadnje recesije, da je više građevinskih poduzeća, koja su bila nositelji domaće niskogradnje – propalo. Ako ćemo ulagati novac u takve projekte, treba biti svjestan da će ih graditi Grci, Austrijanci ili Kinezi, a multiplikativni efekt takvih projekata će biti vrlo mali.

Vjekoslav Skledar

Tako da nam to, u smislu oporavka, odnosno rasta BDP-a, neće donijeti tako velike učinke kakvi bi oni bili, da imamo lokalna poduzeća koja to mogu odraditi. Što se tiče otpornosti – što si mi ekonomisti prevodimo kao potencijalni rast – za njeno povećanje je potrebno poboljšati strukturu ekonomije, koja bi trebala biti fleksibilnija, više okrenuta ka izvozu, imati veću proizvodnost rada. No, to se s ovakvim ulaganjima neće postići.

TELEGRAM: Čini se da bi se zbog još jedne propuštene prilike dodatno mogao produbiti jaz između Hrvatske i zemalja poput Češke, Slovačke i Poljske?

VIZEK: Te zemlje imaju zdraviju ekonomsku strukturu. Čak i da naprave pogrešku poput nas, taj novac će za njih značiti više nego za nas, i moglo bi se dogoditi da se jaz u smislu ostvarenog dohotka između Hrvatske i tih zemalja nastavi povećavati.

TELEGRAM: Zbog pada ekonomije imali smo i snažan skok deficita i javnog duga. Možemo li zbog toga očekivati povećanje poreza?

VIZEK: Mislim da ne bi trebalo doći do povećanja poreza. Imam dojam da je Vlada odlučila u Plan oporavka ugraditi dio materijalnih rashoda, koji se inače financiraju iz državnog proračuna, što je lukav potez, ako je cilj bio smanjiti fiskalno opterećenje. To znači da deficit, a ni javni dug, ne bi trebali biti problem u narednom razdoblju. No, mislim da je Vlada potpuno nepotrebno odlučila na smanjenje poreza na dohodak. I Povjerenstvo za fiskalnu politiku, čiji sam član, bilo je stava da nema nikakvog opravdanog razloga za daljnje smanjenje poreza na dohodak, pogotovo za skupine s visokim dohotkom, jer to ne doprinosi povećanju potencijalnog rasta, a dodatno opterećuje proračun.

TELEGRAM: Smatrate li da Hrvatska, ukupno gledano, ima previsoko porezno opterećenje? Nalazimo se negdje u sredini europske ljestvice po visini poreznog opterećenja, ali kritičari ističu da sve konkurentske zemlje manje porezno opterećene od nas?

VIZEK: Problematična je struktura poreznih prihoda, odnosno kombinacija poreza. Preveliki je naglasak na prihodima od PDV-a i trošarine te preveliko je porezno opterećenje rada u odnosu na bogatstvo. Porezni sustav oslonjen na poreze na potrošnju imamo od samog početka, no on je regresivan, što znači da natprosječno opterećuje najsiromašnije građane, u odnosu na ostale. Što se tiče poreznog opterećenja rada, takav sustav zapravo obeshrabruje rad, a ohrabruje špekulativno investiranje i gomilanje nekretninskog bogatstva.

Vjekoslav Skledar

Dovoljno je pogledati imovinske kartice nekih naših javnih dužnosnika. Ili se prisjetiti svih afera vezanih za neprijavljivanje nekretninske imovine i načine stjecanja te imovine tijekom mandata premijera Plenkovića, koje je razotkrio dijelom i vaš portal, da se uvjerimo da naš porezni sustav potiče, iz ekonomske perspektive, vrlo nezdravu usmjerenost na nekretninski sektor. I akumuliranje nekretninskog bogatstva koja sasvim sigurno neće rezultirati visokim rastom proizvodnosti, većim stopama rasta ni zapošljavanja. Porezno opterećenje samo po sebi je puno manji problem od načina kako se porezni prihodi troše, a iz brojnih primjera je vidljivo da se oni troše na neadekvatan i neučinkovit način.

TELEGRAM: Jedan od problema koji se vuče već desetljećima jest financiranje zdravstvenog sustava, odnosno dugovi. Prošle godine taj je problem eskalirao, a očito nitko nema rješenje. Što bi po Vašem mišljenju trebalo učiniti? Nije pomoglo ni povećanje doprinosa s 15 na 16,5 posto, koje je povećalo prihoda HZZO-a za dvije milijarde kuna.

VIZEK: Problem dugova u zdravstvu bi se zasigurno značajno olakšao cjelovitom digitalizacijom sustava koja bi na svrsishodan način povezala nemedicinske, dakle financijske podatke s medicinskim podatcima, odnosno s podacima vezanima za same osiguranike. Istovremeno, ta digitalizacija bi trebala sustav upravljanja nemedicinskih podataka učiniti značajno sofisticiranijim nego što je on danas, kako bi on bio sposobniji za provedbu kompleksnijih analiza potrošnje sredstava u sustavu.

Cjelovita i svrsishodna digitalizacija sustava bi tako omogućila da HZZO prestane služiti kao nepresušna javno financirana blagajna za nedovoljno transparentne rashode fragmentiranog zdravstvenog sustava, odnosno ona bi trebala omogućiti da ta institucija bude u stanju u pravom smislu te riječi financijski upravljati ukupnim zdravstvenim sustavom. A da nešto nije u redu s financijskim upravljanjem u zdravstvenom sustavu vidljivo je i iz neobjašnjivog povećanja rashoda bolnica u pandemijskoj godini usprkos značajnom padu broja bolničkih usluga.