Masovni prosvjedi i bizarni skandali doveli su bugarskog premijera na rub. Hoće li zbilja odstupiti?

Nataloženo nezadovoljstvo dovelo je do najdugotrajnijih prosvjeda u zadnjih nekoliko godina

ZADNJA IZMJENA: kol 9, 2020

Bivši predsjednik Europske komisije navodno ga je zvao „zlatnim dečkom“. Andrej Plenković „našim prijateljem“. Utjecajni Politico opisuje ga kao jednog od ključnih saveznika Angele Merkel. Pred kraj premijerskog mandata, miljenik europskih pučana Bojko Borisov ovih se dana opasno ljulja na rubu političkog opstanka.

Već mjesec dana u Bugarskoj traju anti-vladini prosvjedi: tisuće građana jedne od najsiromašnijih članica Europske unije okuplja se na ulicama tamošnjih gradova, tražeći ostavku premijera Borisova i njegove vlade. Prosvjednici ih optužuju za veze s moćnim tajkunima i prozivaju da se ne žele obračunati s korupcijom.

Pištolj, zlato i zaštitari

Demonstracije su krenule iz glavnog grada, ali su se u međuvremenu proširile i na druge gradove. U Sofiji su prosvjednici, javljaju ovih dana europski mediji, zauzeli dva velika gradska raskršća, prijeteći da će blokirati promet sve dok Borisov i njegova vlada ne odustupe.

Tjednima je premijer odoljevao javnom pritisku, ali je prije nekoliko dana dao naslutiti da je možda ipak spreman povući se, ako će to omogući njegovoj vladi da odradi mandat do kraja. Redoviti izbori održavaju se u ožujku sljedeće godine.

Jedna od najdubljih kriza u Bugarskoj u zadnjih nekoliko godina garnirana je političkim intrigama, brutalnim političkim obračunima i nadrealnim incidentima. Od zlatnih poluga i pištolja do anonimnih snagatora navodno u službi države koji čuvaju privatne posjede: bugarska politička situacija kao da pripada u scenarij neke sapunice, a ne aktualnu stvarnost članice Europske unije.

Performans na plaži

Okidač za najveće prosvjede u zadnjih šest, sedam godina bio je nesvakidašnji „incident“ koji se početkom srpnja dogodio na jednoj crnomorskoj plaži. Čelnik male oporbene stranke, osnovane prije tri godine na, prvenstveno, antikorupcijskoj platformi, pokušao je motornim čamcem pristati na javnu plažu, iskrcati se i tamo postaviti bugarsku zastavu.

„Izlet“ Hrista Ivanova nije, naravno, bio slučajan niti je lokacija bila nasumična. Bio je to politički performans, prenošen uživo putem Facebooka, kojim je Ivanov želio i uspio isprovocirati reakciju. Kamenita plaža, kojoj se može prići samo s morske plaže, nalazi se u blizini ljetnog posjeda koji koristi Ahmed Dogan, koji nije na nekoj državnoj funkciji, ali ga mediji ubrajaju među najutjecajnije osobe na bugarskoj političkoj sceni.

Ivanova i njegove suputnike dočekali su zaštitari za koje je kasnije bugarski predsjednik Rumen Radev tvrdio da su pripadnici nacionalne sigurnosne službe. Da ih, dakle, plaća država. Pa se odmah nametnulo pitanje koga čuvaju – sigurnjaci u državnoj službi trebali bi, valjda, biti zaduženi za sigurnost visokih državnih dužnosnika, a ne privatnih osoba? I zašto uopće brane pristup plaži – je li plaža, koja bi trebala biti javno dobro, zapravo rezervirana za privatne potrebe bivšeg, ali još uvijek utjecajnog političara?

Bizarni “špijunski” skandal

Situacija je u narednim danima eskalirala. Umiješao se predsjednik Radev, čiji su odnosi s premijerom Borisovim duboko narušeni. Toliko da je još u lipnju izbio potpuno bizarni skandal u kojem je premijer čak optužio predsjednika da ga špijunira dronom.

Na internetu su tada objavljene fotografije, čija autentičnost nije potvrđena, navodno iz premijerove spavaće sobe. Na nekima od njih vidi se pištolj na noćnom ormariću, kao i snopovi novčanica od 500 eura i zlatne poluge.

Borisov je tada govorio da se snimkama manipuliralo, ali je i prozvao predsjednika Radeva da je prešao sve granice i da ga špijunira dronom, što ovaj, naravno, demantira i pripisuje te optužbe premijerovoj paranoji. Ali ta epizoda vrlo dobro pokazuje u kakvim su odnosima dvojica najviših dužnosnika, koliko je duboko i toksično njihovo političko suparništvo.

Nepovjerenje i korupcija

Dakako, ovakvi suludi skandali dodatno podrivaju povjerenje bugarskih građana u politiku i politički sustav. A to povjerenje ni dosad nije bilo na visokim razinama. U jednom od istraživanja, koje redovito provodi Europska komisija, samo je 28 posto bugarskih građana odgovorilo da vjeruje nacionalnoj vladi (hrvatske institucije, doduše, u tim anketama prolaze još i lošije).

Indeks percepcije korupcije, koji objavljuje nevladina organizacija Transparency International, smješta Bugarsku negdje na začelje, kad se uzmu u obzir samo članice EU-a. I po ekonomskim pokazateljima Bugarska je još uvijek pri dnu europske ljestvice. Nataloženo nezadovoljstvo sada je očito eruptiralo.

Manevar političkog veterana?

Bijes prosvjednika Borisov je pokušao najprije ublažiti rekonstrukcijom vlade, u kojoj se odrekao četiri ministra u ključnim resorima. Taj potez, međutim, nije impresionirao ljude na ulicama. Njihovi ustrajni prosvjedi, očekivano, nagrizaju i popularnost vladajuće stranke, i to svega nekoliko mjeseci prije (redovitih) parlamentarnih izbora.

I to je, zasigurno, bio jedan od motiva bugarskog premijera da ovoga tjedna signalizira da je spreman na ostavku. Uostalom, ne bi mu bila prva, s premijerske dužnosti odlazio je prijevremeno dva puta i svaki put se uspješno vraćao. Stoga ga ne bi trebalo unaprijed otpisati – dosad je već pokazao da ima više od jednog političkog života.

Irena Frlan Gašparović
Telegram autor
473 članka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program