Većina hrvatskih građana, barem onih koji izlaze na izbore ili aktivno sudjeluju u digitalnom univerzumu objavljujući svoja zapažanja i komentare, ima problem s kauzalnošću. Ne može se u ponedjeljak diviti Pelješkom mostu, a u utorak sprdati s Hrvatskim željeznicama, u srijedu ushićeno pljeskati nabavci novih borbenih zrakoplova, a u četvrtak zdvajati nad brojem i stanjem „kanadera“, u petak slaviti hrvatski društveni model, a u subotu oplakivati Vladimira Matijanića kojega je upravo takav model i ubio.
Zapravo može, ali samo zbog pomanjkanja bilo kakvoga kompasa u krhotinama toga društva u kojemu i nakon ovakvoga detaljno evidentiranoga tragičnog događaja viđeniji protagonisti nakaradnoga partijskog-rođačkog modela imaju potrebu njegovoga javnog zagovaranja.
Beroš je trebao dati neopozivu ostavku
Po već ustaljenome obrascu ministar zdravstva Vili Beroš poslao je u Split zdravstvenu inspekciju iako je odavno trebao poslati premijeru Andreju Plenkoviću svoju neopozivu ostavku. Smrt Vladimira Matijanića nije posljedica spleta nesretnih okolnosti, ona je ponajviše rezultat izostanka protokola i procedura u jednome kaotičnom sustavu.
Dovoljno je usporediti „Smjernice za liječenje od koronavirusne bolesti (COVID-19)“, verzija 5., Ministarstva zdravstva objavljene 8. veljače ove godine i snimke telefonskih razgovora Vladimira Matijanića s medicinskim osobljem Hitnoga prijema Klinike za infektologiju KBC-a Split odnosno Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije od 4. i 5. kolovoza koje je objavio index.hr.
Očito je da „Smjernice“ nisu poslužile kao podloga za izradu odgovarajuće procedure koju bi medicinsko osoblje trebalo koristiti u telefonskim razgovorima s oboljelima od koronavirusne bolesti ili ako takve procedure kojim slučajem ipak postoje one nisu korištene. „Smjernice“ točno određuju vitalne parametre za procjenu težine bolesti (respiratorna frekvencija, srčana frekvencija, sistolički tlak, tjelesna temperatura, stanje svijesti) te opisuju pet kliničkih stupnjeva težine bolesti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izostala pitanja o vitalnim parametrima
Medicinsko osoblje čak nije ni postavilo sva pitanja o vitalnim parametrima potrebnima za procjenu težine bolesti, koji su navedeni u „Smjernicama“ pa nije ni moglo definirati radi li se o blagom, srednje-teškom ili teškom obliku bolesti. Upravo je nevjerojatno da u telefonskom razgovoru sa službom podrške telekom operatera ima više proceduralnih pitanja nego u razgovoru o kojem ovisi odluka o procjeni težine bolesti i eventualnoj hospitalizaciji oboljeloga od COVID-a.
U „Smjernicama“ su navedene i detaljne upute za korištenje antivirusnih lijekova među ostalim i Paxlovida koji je već u svojoj prvoj objavi spomenula novinarka Andrea Topić, životna partnerica Vladimira Matijanića. Prema njenoj objavi prilikom ambulantnoga pregleda u KBC-u Split obavljenoga 2. kolovoza saznali su od liječnika da je „trenutačno nestašica“ antivirusnih lijekova, iako je notorna činjenica da Hrvatskoj još nijedna bolnica nije dobila ni koristila Paxlovid.
Zašto Hrvatska nije dobila Paxlovid?
Europska regulatorna agencija EMA izdala je početkom godine privremeno odobrenje za upotrebu toga antivirusnog lijeka proizvedenoga u europskim pogonima Pfizera, a njemačka Vlada naručila je prvih milijun doza i prije dobivenoga odobrenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Njemački ministar zdravstva Karl Lauterbach nedavno je preporučio obiteljskim liječnicima da propisuju tretman Paxlovidom svojim pacijentima kod kojih postoji rizik od razvoja težih oblika koronavirusne bolesti. Klinička ispitivanja pokazala su da će u slučaju započetoga tretmana tijekom prvih pet dana od pojave simptoma vjerojatnost hospitalizacije biti smanjena za 88%.
Lijek je postao planetarno poznat kada ga je nedavno nakon infekcije uzimao američki predsjednik Joe Biden. Pfizer je do početka lipnja proizveo 17 milijuna doza, od čega je pet milijuna doza isporučeno SAD-u, a još 12 milijuna doza zaprimili su zdravstveni sustavi u 37 država. Zašto među njima nije i Hrvatska samo je još jedno pitanje na koje bi trebali odgovoriti premijer Plenković i ministar Beroš.
Država koja je sama sebi svrha
U proteklih sedam dana Hrvatska je zabilježila najviši broj preminulih od posljedica zaraze koronavirusom u odnosu na broj stanovnika u Europi (22/milijun stanovnika), a od početka pandemije s 4047 preminulih na milijun stanovnika stigli smo na treće mjesto u Europskoj uniji (od nas su lošije samo Bugarska i Mađarska) i osmo u svijetu. Taj tragični i porazni rezultat sveukupne, a ne samo zdravstvene politike Vlade Andreja Plenkovića javnost nikada nije čak ni propitkivala, a kamoli na neki način kaznila.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Hrvatskoj je u dvije pandemijske godine, prema podacima DZS-a, preminulo ukupno 15.235 osoba više nego u 2018. i 2019. Razlozi zbog kojih smo dospjeli u sam svjetski i europski vrh po relativnome „višku“ preminulih nisu predmet nekoga naročitog interesa javnosti pa premijer Plenković i njegovo društvo za takav katastrofalan rezultat svoje politike ne moraju polagati račune.
Već tri desetljeća HDZ uspješno prodaje ideju o državi koja je sama sebi svrha, a budući da je ta ideologija odavno ispražnjena od bilo kakvoga sadržaja, osim onoga klijentelističko-rođačkoga, njen konačni rezultat bit će i država bez hrvatskih građana.
Matijanić nije tražio ništa preko reda
Smrt Vladimira Matijanića jedan je od onih događaja koji bi i daleko veću i uspješniju naciju od hrvatske natjerali da se pogleda u ogledalo. U tome odrazu trebali bi se naći i svi oni mitovi i zablude koji su nas doveli do toga da se politička kasta hvali i nadmeće novom rekordnom potrošnjom na obranu u vrijeme kada nije kadra nabaviti par tisuća kutija Paxlovida.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koga će na kraju štiti i braniti te korvete i višenamjenski borbeni zrakoplovi ako će partijski dirigirano, kadrovski devastirano, organizacijski zapušteno i prezaduženo javno zdravstvo postati još jednim razlogom bijega iz zemlje?
Vladimir Matijanić nije tražio ništa preko reda, nije zvao čak ni svoje „jugo-doktore“, što pak jako čudi hijene maskirane nacionalnim bojama, ustrajno je i dobrodušno vjerovao da će ga sustav pravovremeno i adekvatno zbrinuti. To se nije dogodilo, ali ne zbog toga što u tome sustavu rade krivi ili loši ljudi, to se nije dogodilo jer sustava zapravo za većinu građana ni nema. Kao što nema ni Paxlovida.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Matijanića sustav nije zbrinuo ne zato što u njemu rade krivi ljudi. Već zato što taj sustav za većinu naprosto ne postoji
Već tri desetljeća HDZ uspješno prodaje ideju o državi koja je sama sebi svrha
Smrt Vladimira Matijanića jedan je od onih događaja koji bi i daleko veću i uspješniju naciju od hrvatske natjerali da se pogleda u ogledalo. U tome odrazu trebali bi se naći i svi oni mitovi i zablude koji su nas doveli do toga da se politička kasta hvali i nadmeće novom rekordnom potrošnjom na obranu u vrijeme kada nije kadra nabaviti par tisuća kutija Paxlovida.
Vladimir Matijanić bio je izvrstan novinar i beskompromisan analitičar naših otužnih prilika, a objavljeni kronološki detalji njegove dvodnevne i na koncu izgubljene borbe za život uzdrmali su sve segmente ovoga raspadnutog društva. Njegovo javno umiranje simbolizira sve one anonimne smrti u proteklim desetljećima koje su mogle i trebale biti izbjegnute da je hrvatska država ponajprije uspješan i efikasan servis namijenjen svojim građanima, a ne partijsko leno trećerazrednih hulja.
Većina hrvatskih građana, barem onih koji izlaze na izbore ili aktivno sudjeluju u digitalnom univerzumu objavljujući svoja zapažanja i komentare, ima problem s kauzalnošću. Ne može se u ponedjeljak diviti Pelješkom mostu, a u utorak sprdati s Hrvatskim željeznicama, u srijedu ushićeno pljeskati nabavci novih borbenih zrakoplova, a u četvrtak zdvajati nad brojem i stanjem „kanadera“, u petak slaviti hrvatski društveni model, a u subotu oplakivati Vladimira Matijanića kojega je upravo takav model i ubio.
Zapravo može, ali samo zbog pomanjkanja bilo kakvoga kompasa u krhotinama toga društva u kojemu i nakon ovakvoga detaljno evidentiranoga tragičnog događaja viđeniji protagonisti nakaradnoga partijskog-rođačkog modela imaju potrebu njegovoga javnog zagovaranja.
Beroš je trebao dati neopozivu ostavku
Po već ustaljenome obrascu ministar zdravstva Vili Beroš poslao je u Split zdravstvenu inspekciju iako je odavno trebao poslati premijeru Andreju Plenkoviću svoju neopozivu ostavku. Smrt Vladimira Matijanića nije posljedica spleta nesretnih okolnosti, ona je ponajviše rezultat izostanka protokola i procedura u jednome kaotičnom sustavu.
Dovoljno je usporediti „Smjernice za liječenje od koronavirusne bolesti (COVID-19)“, verzija 5., Ministarstva zdravstva objavljene 8. veljače ove godine i snimke telefonskih razgovora Vladimira Matijanića s medicinskim osobljem Hitnoga prijema Klinike za infektologiju KBC-a Split odnosno Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije od 4. i 5. kolovoza koje je objavio index.hr.
Očito je da „Smjernice“ nisu poslužile kao podloga za izradu odgovarajuće procedure koju bi medicinsko osoblje trebalo koristiti u telefonskim razgovorima s oboljelima od koronavirusne bolesti ili ako takve procedure kojim slučajem ipak postoje one nisu korištene. „Smjernice“ točno određuju vitalne parametre za procjenu težine bolesti (respiratorna frekvencija, srčana frekvencija, sistolički tlak, tjelesna temperatura, stanje svijesti) te opisuju pet kliničkih stupnjeva težine bolesti.
Izostala pitanja o vitalnim parametrima
Medicinsko osoblje čak nije ni postavilo sva pitanja o vitalnim parametrima potrebnima za procjenu težine bolesti, koji su navedeni u „Smjernicama“ pa nije ni moglo definirati radi li se o blagom, srednje-teškom ili teškom obliku bolesti. Upravo je nevjerojatno da u telefonskom razgovoru sa službom podrške telekom operatera ima više proceduralnih pitanja nego u razgovoru o kojem ovisi odluka o procjeni težine bolesti i eventualnoj hospitalizaciji oboljeloga od COVID-a.
U „Smjernicama“ su navedene i detaljne upute za korištenje antivirusnih lijekova među ostalim i Paxlovida koji je već u svojoj prvoj objavi spomenula novinarka Andrea Topić, životna partnerica Vladimira Matijanića. Prema njenoj objavi prilikom ambulantnoga pregleda u KBC-u Split obavljenoga 2. kolovoza saznali su od liječnika da je „trenutačno nestašica“ antivirusnih lijekova, iako je notorna činjenica da Hrvatskoj još nijedna bolnica nije dobila ni koristila Paxlovid.
Zašto Hrvatska nije dobila Paxlovid?
Europska regulatorna agencija EMA izdala je početkom godine privremeno odobrenje za upotrebu toga antivirusnog lijeka proizvedenoga u europskim pogonima Pfizera, a njemačka Vlada naručila je prvih milijun doza i prije dobivenoga odobrenja.
Njemački ministar zdravstva Karl Lauterbach nedavno je preporučio obiteljskim liječnicima da propisuju tretman Paxlovidom svojim pacijentima kod kojih postoji rizik od razvoja težih oblika koronavirusne bolesti. Klinička ispitivanja pokazala su da će u slučaju započetoga tretmana tijekom prvih pet dana od pojave simptoma vjerojatnost hospitalizacije biti smanjena za 88%.
Lijek je postao planetarno poznat kada ga je nedavno nakon infekcije uzimao američki predsjednik Joe Biden. Pfizer je do početka lipnja proizveo 17 milijuna doza, od čega je pet milijuna doza isporučeno SAD-u, a još 12 milijuna doza zaprimili su zdravstveni sustavi u 37 država. Zašto među njima nije i Hrvatska samo je još jedno pitanje na koje bi trebali odgovoriti premijer Plenković i ministar Beroš.
Država koja je sama sebi svrha
U proteklih sedam dana Hrvatska je zabilježila najviši broj preminulih od posljedica zaraze koronavirusom u odnosu na broj stanovnika u Europi (22/milijun stanovnika), a od početka pandemije s 4047 preminulih na milijun stanovnika stigli smo na treće mjesto u Europskoj uniji (od nas su lošije samo Bugarska i Mađarska) i osmo u svijetu. Taj tragični i porazni rezultat sveukupne, a ne samo zdravstvene politike Vlade Andreja Plenkovića javnost nikada nije čak ni propitkivala, a kamoli na neki način kaznila.
U Hrvatskoj je u dvije pandemijske godine, prema podacima DZS-a, preminulo ukupno 15.235 osoba više nego u 2018. i 2019. Razlozi zbog kojih smo dospjeli u sam svjetski i europski vrh po relativnome „višku“ preminulih nisu predmet nekoga naročitog interesa javnosti pa premijer Plenković i njegovo društvo za takav katastrofalan rezultat svoje politike ne moraju polagati račune.
Već tri desetljeća HDZ uspješno prodaje ideju o državi koja je sama sebi svrha, a budući da je ta ideologija odavno ispražnjena od bilo kakvoga sadržaja, osim onoga klijentelističko-rođačkoga, njen konačni rezultat bit će i država bez hrvatskih građana.
Matijanić nije tražio ništa preko reda
Smrt Vladimira Matijanića jedan je od onih događaja koji bi i daleko veću i uspješniju naciju od hrvatske natjerali da se pogleda u ogledalo. U tome odrazu trebali bi se naći i svi oni mitovi i zablude koji su nas doveli do toga da se politička kasta hvali i nadmeće novom rekordnom potrošnjom na obranu u vrijeme kada nije kadra nabaviti par tisuća kutija Paxlovida.
Koga će na kraju štiti i braniti te korvete i višenamjenski borbeni zrakoplovi ako će partijski dirigirano, kadrovski devastirano, organizacijski zapušteno i prezaduženo javno zdravstvo postati još jednim razlogom bijega iz zemlje?
Vladimir Matijanić nije tražio ništa preko reda, nije zvao čak ni svoje „jugo-doktore“, što pak jako čudi hijene maskirane nacionalnim bojama, ustrajno je i dobrodušno vjerovao da će ga sustav pravovremeno i adekvatno zbrinuti. To se nije dogodilo, ali ne zbog toga što u tome sustavu rade krivi ili loši ljudi, to se nije dogodilo jer sustava zapravo za većinu građana ni nema. Kao što nema ni Paxlovida.