Već je i prva anketa nakon pada zastora na scenu lokalnih izbora krajem prošlog proljeća dala naslutiti pravac u kojem bi mogla otklizati politička scena Hrvatske. Iako je HDZ i dalje bio uvjerljivo najjača politička stranka, zbrojeni rejtinzi SDP-a i Možemo! su za više od pet postotnih bodova nadmašivali stranku Andreja Plenkovića.
Devet mjeseci, bezbroj afera (HDZ), jedan ozbiljan raskol (SDP) i jedno očekivano hlađenje biračke podrške (Možemo!) kasnije, brojke su dosta slične. Prednost dvije lijeve partije u odnosu na HDZ je nešto manja od pet posto (po drugoj redovnoj mjesečnoj anketi su HDZ, te zajedno SDP i Možemo! praktički izjednačeni), što znači da promišljanja o novom skretanju političkog klatna na nekim narednim izborima itekako i dalje imaju smisla.
Izmjena koalicijskog sporazuma
No, daleko je redovni datum parlamentarnih izbora, duboko u 2024. godini. Kako će, pak, Možemo! i SDP na njima proći, ovisit će možda i najviše o tome kako će te iste dvije stranke voditi Zagreb. Trenutna unutarnja politička dinamika SDP-a i stranke Tomislava Tomaševića u Zagrebu je takva da je SDP jučer javno potvrdio da će tražiti izmjenu koalicijskog sporazuma.
Trvenja između većeg i manjeg koalicijskog partnera u koalicijama su gotovo pa prirodan poredak stvari. Toga nema samo u situacijama kad je jedna strana toliko jača da su ostali tek puki sateliti, što se prilično jasno moglo vidjeti u prošloj i sadašnjoj Vladi Andreja Plenkovića. HDZ odlučuje, a svi ostali su tek – fusnote.
Pobjeda Gotovca zaoštrila stvari
U Zagrebu je lijevo-zeleni blok daleko jači od SDP-a. Ali, ne baš toliko da bi socijaldemokrati bili svedeni na razinu na kojoj su u Saboru HSLS-a ili Hrvatska stranka umirovljenika. U Skupštini od 48 zastupnika, Tomaševićeva ekipa ima 23 mandata, dok ih je SDP osvojio tek pet. No, kako je većina 25 ruku, a na pozornici nema stranaka s kojima bi zeleno-lijevi blok mogao bezbolno koalirati, jasno je da SDP nije baš nebitan.
Pobjedom Viktora Gotovca na izborima u zagrebačkom SDP-u u prosincu prošle godine odnosi dva vladajuća bloka su postali napetiji. Novi predsjednik gradskog SDP-a se očito nema namjeru zadovoljiti krajnje sporednom ulogom za svoju stranku i već su u nizu slučajeva u javnost dospjela ozbiljna razilaženja o pogledima koalicijskih partnera na gradske probleme. Primjerice, demokratizacije Dinama po principu jedan čovjek jedan glas, kao uvjeta da se klubu prepusti koncesija na gradsko zemljište za novi stadion (na čemu inzistira SDP) ili prodaje Gradske plinare HEP-u (čemu se SDP protivi).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Osjetljivi ples oko vlastite političke budućnosti
Inzistiranje SDP-a na svojim pogledima na gradske probleme je sasvim logično – to je, između ostalog i način na koji ta stranka pokušava zadržati prepoznatljivost među biračima. S druge strane, logično je da i (mnogo) veći partner takve stvari doživljava kao zanovijetanja onih koji su loše prošli na izborima. I da ih smatra suvišnim i štetnim, pogotovo u situaciji (hint: ruševine, dugovi, nepotizam…) u kojoj se Zagreb nalazi nakon promjene vlasti.
Potpuno je jasno da u takvoj situaciji frcaju iskre koje se jasno vide i u široj javnosti. Stoga je za očekivati da se u doglednoj budućnosti političke priče iz glavnog grada neće svesti na kritike desnice o ukidanju mjere roditelj-odgajatelj ili žalopojke HDZ-ovaca da je previše članova njihove stranke na listama za otkaze u, po stranačkom zapošljavanju dosad notornom, Zagrebačkom holdingu. Dvije vladajuće stranke će itekako u Zagrebu još ići jedna drugoj na živce u osjetljivom plesu oko vlastite političke profilacije i pokušaja što efikasnijeg upravljanja najvećim gradom u Hrvatskoj.
Generalna proba za Hrvatsku
Dokle će ta neslaganja ići i hoće li se pretvoriti u sukobe koji bi mogli ugroziti kako skupštinsku većinu, tako i priliku da ove dvije stranke odigraju glavnu ulogu u smjeni HDZ-a s vlasti na državnoj razini, u ovom trenutku je nemoguće prognozirati. No, činjenica je da u Zagrebu temperatura raste i da se oko pokušaja smirivanja situacije sve češće uključuju i stranačka vodstva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jer, Zagreb je, valja ponoviti, za SDP i Možemo! generalna proba za Hrvatsku. Ali, u isto vrijeme i politička fronta, ključno bojno polje za birače progresivnijih svjetonazora. Situacija, dakle, koja bi bila zahtjevna i za najiskusnije političare, a kamoli za “nove snage” i “mlade lavove” koje predvode ove dvije stranke u glavnom gradu.
Medeni mjesec Možemo! i SDP-a odavno je gotov. U javnost polako izlaze sve ozbiljnija razilaženja
Uspješno koalicijsko vođenje grada i osvajanje potpore u istom bazenu birača djeluje kao sve teži zadatak
Pobjedom Viktora Gotovca na izborima u zagrebačkom SDP-u u prosincu prošle godine odnosi dva vladajuća bloka su postali napetiji. Novi predsjednik gradskog SDP-a se očito nema namjeru zadovoljiti krajnje sporednom ulogom za svoju stranku i već su u nizu slučajeva u javnost dospjela ozbiljna razilaženja o pogledima koalicijskih partnera na gradske probleme
Već je i prva anketa nakon pada zastora na scenu lokalnih izbora krajem prošlog proljeća dala naslutiti pravac u kojem bi mogla otklizati politička scena Hrvatske. Iako je HDZ i dalje bio uvjerljivo najjača politička stranka, zbrojeni rejtinzi SDP-a i Možemo! su za više od pet postotnih bodova nadmašivali stranku Andreja Plenkovića.
Devet mjeseci, bezbroj afera (HDZ), jedan ozbiljan raskol (SDP) i jedno očekivano hlađenje biračke podrške (Možemo!) kasnije, brojke su dosta slične. Prednost dvije lijeve partije u odnosu na HDZ je nešto manja od pet posto (po drugoj redovnoj mjesečnoj anketi su HDZ, te zajedno SDP i Možemo! praktički izjednačeni), što znači da promišljanja o novom skretanju političkog klatna na nekim narednim izborima itekako i dalje imaju smisla.
Izmjena koalicijskog sporazuma
No, daleko je redovni datum parlamentarnih izbora, duboko u 2024. godini. Kako će, pak, Možemo! i SDP na njima proći, ovisit će možda i najviše o tome kako će te iste dvije stranke voditi Zagreb. Trenutna unutarnja politička dinamika SDP-a i stranke Tomislava Tomaševića u Zagrebu je takva da je SDP jučer javno potvrdio da će tražiti izmjenu koalicijskog sporazuma.
Trvenja između većeg i manjeg koalicijskog partnera u koalicijama su gotovo pa prirodan poredak stvari. Toga nema samo u situacijama kad je jedna strana toliko jača da su ostali tek puki sateliti, što se prilično jasno moglo vidjeti u prošloj i sadašnjoj Vladi Andreja Plenkovića. HDZ odlučuje, a svi ostali su tek – fusnote.
Pobjeda Gotovca zaoštrila stvari
U Zagrebu je lijevo-zeleni blok daleko jači od SDP-a. Ali, ne baš toliko da bi socijaldemokrati bili svedeni na razinu na kojoj su u Saboru HSLS-a ili Hrvatska stranka umirovljenika. U Skupštini od 48 zastupnika, Tomaševićeva ekipa ima 23 mandata, dok ih je SDP osvojio tek pet. No, kako je većina 25 ruku, a na pozornici nema stranaka s kojima bi zeleno-lijevi blok mogao bezbolno koalirati, jasno je da SDP nije baš nebitan.
Pobjedom Viktora Gotovca na izborima u zagrebačkom SDP-u u prosincu prošle godine odnosi dva vladajuća bloka su postali napetiji. Novi predsjednik gradskog SDP-a se očito nema namjeru zadovoljiti krajnje sporednom ulogom za svoju stranku i već su u nizu slučajeva u javnost dospjela ozbiljna razilaženja o pogledima koalicijskih partnera na gradske probleme. Primjerice, demokratizacije Dinama po principu jedan čovjek jedan glas, kao uvjeta da se klubu prepusti koncesija na gradsko zemljište za novi stadion (na čemu inzistira SDP) ili prodaje Gradske plinare HEP-u (čemu se SDP protivi).
Osjetljivi ples oko vlastite političke budućnosti
Inzistiranje SDP-a na svojim pogledima na gradske probleme je sasvim logično – to je, između ostalog i način na koji ta stranka pokušava zadržati prepoznatljivost među biračima. S druge strane, logično je da i (mnogo) veći partner takve stvari doživljava kao zanovijetanja onih koji su loše prošli na izborima. I da ih smatra suvišnim i štetnim, pogotovo u situaciji (hint: ruševine, dugovi, nepotizam…) u kojoj se Zagreb nalazi nakon promjene vlasti.
Potpuno je jasno da u takvoj situaciji frcaju iskre koje se jasno vide i u široj javnosti. Stoga je za očekivati da se u doglednoj budućnosti političke priče iz glavnog grada neće svesti na kritike desnice o ukidanju mjere roditelj-odgajatelj ili žalopojke HDZ-ovaca da je previše članova njihove stranke na listama za otkaze u, po stranačkom zapošljavanju dosad notornom, Zagrebačkom holdingu. Dvije vladajuće stranke će itekako u Zagrebu još ići jedna drugoj na živce u osjetljivom plesu oko vlastite političke profilacije i pokušaja što efikasnijeg upravljanja najvećim gradom u Hrvatskoj.
Generalna proba za Hrvatsku
Dokle će ta neslaganja ići i hoće li se pretvoriti u sukobe koji bi mogli ugroziti kako skupštinsku većinu, tako i priliku da ove dvije stranke odigraju glavnu ulogu u smjeni HDZ-a s vlasti na državnoj razini, u ovom trenutku je nemoguće prognozirati. No, činjenica je da u Zagrebu temperatura raste i da se oko pokušaja smirivanja situacije sve češće uključuju i stranačka vodstva.
Jer, Zagreb je, valja ponoviti, za SDP i Možemo! generalna proba za Hrvatsku. Ali, u isto vrijeme i politička fronta, ključno bojno polje za birače progresivnijih svjetonazora. Situacija, dakle, koja bi bila zahtjevna i za najiskusnije političare, a kamoli za “nove snage” i “mlade lavove” koje predvode ove dvije stranke u glavnom gradu.