Međunarodni lanac prevare iz Bjelovara: Telegram otkriva kako je nastala prva hrvatska tiskara lažnog novca
Insajderska istraga o bandi koja je organizirala veliki lanac krivotvorenja eura
Kada je odlučio prodati svoj iPhone 5 Mario K. nije ni slutio da će umjesto traženog iznosa novca dobiti u ruke običan, bezvrijedni papir – 11 komada po 50 eura. Iako su novčanice što mu ih je kupac dao izgledale kao prave, radilo se o krivotvorinama koje će istražitelji zaplijeniti svega nekoliko mjeseci kasnije. Tog 10. siječnja 2013. godine Mario K. susreo se u studentskom domu na Savi s neznancem koji je zapravo bio jedan od dilera Dražena Puškarića, neupitnog krivotvoritelja novca, za javnost tek lokalnog poljoprivrednika poznatog pod nadimkom Puška, koji je, međutim, istodobno bio dobro znan u Hrvatskoj, ali i cijeloj regiji upravo po ovom prvom, ilegalnom biznisu.
Obnoviti svoju kriminalnu djelatnost Puškarić je odlučio potkraj rujna 2012. godine. Posegnuo je za nekoliko svojih starih, već provjerenih kompanjona. Cilj mu je bio još jednom Hrvatsku preplaviti lažnim novcem i na tome dobro zaraditi.
Jedan od prvih koje je nazvao bio je Saša Kovarik. Taj grafičar, vlasnik tiskarskog obrta Sitotisak Kovarik iz Bjelovara, bio je po Puškarićevu mišljenju idealan izbor. Imao je sve potrebne strojeve te je ubrzo postao jedan od članova skupine organizirane za krivotvorenje novca. Kovarikova tiskara ostat će zapamćena kao prva tiskara lažnog novca otkrivena u Hrvatskoj.
Loše krivotvorine
Za manje od mjesec dana od okupljanja prvih pripadnika bande, krivotvorine iz Kovarikove tiskare počele su se pojavljivati na ulici. Dok su u Hrvatskoj nekoliko godina unazad istražitelji pronalazili uglavnom lažne dolare, lažne novčanice po 200 kuna te lažne eure u apoenima od 500, Puškarićeva je banda, kako ne bi izazvala veliku sumnju, odlučila krenuti s izradom lažnih novčanica od 50 eura. Kasnije će se otkriti da se radilo o novcu serije X31726691*** indikativa HRA0050 L00004 i X573736677*** indikativa HRA0050 L00004A i EUA0050 C00091. Upravo na osnovu tih slovnih i brojčanih oznaka identificirani su Puškarićevi i Kovarikovi euri. Navodno nisu bili posebno dobre kvalitete, no ipak su prevarili brojne građane.
Puškarićevi suradnici pomno su birali žrtve. Osmislili su kako će na sitno raspačavati novac – po studentskim domovima, trgovačkim centrima, benzinskim postajama, lokalnim kafićima… Ne bi li se u što kraćem roku što veća količina lažnog novca našla u optjecaju, angažirano je gotovo 20 osoba.
U grupi se do kraja 2012. godine našao i Zdravko Cestar, bravar, koji je dobio zadatak provjeravati prve novčanice što su bile otisnute kod Kovarika. Nije imao posebna stručna znanja za to nego ona životna, stečena svojim ranijim angažmanima upravo na ovom ilegalnom biznisu.
“Cestar je Puškariću govorio što bi još na novčanicama trebalo popraviti. Upozoravao je na detalje koji bi trebali biti poboljšani. To je javljao Puškariću, a ovaj je pak sve prenosio Kovariku”, objasnio je zamjenik ravnateljice USKOK-a Mario Nemčić, koji je protiv ove skupine podigao optužnicu.
Kada je pronašao glavne pomagače, Puškarić je nastavio angažirati suradnike iz Bjelovara, Koprivnice, Varaždina, Čakovca i Zagreba. Pronašao je brojne ljude zainteresirane da se priključe njegovoj grupi. Sve za postotak od prodaje lažnog novca.
Zbog ljubavi u kriminal
Istražitelji su uspjeli rekonstruirati da je samo prodavačima mobitela Puškarićeva grupa uspjela podvaliti 60-ak lažnih novčanica po 50 eura.
Sljedeća serija lažnjaka trebala je biti plasirana po benzinskim postajama. No, nije uvijek sve išlo lagano. Na benzinskoj postaji Tifon u Koprivnici jedan Puškarićev suradnik pokušao je s lažnih 50 eura kupiti kutiju crvenog Marlbora, ali je prodavač shvatio da je u ruke dobio krivotvorinu. Diler je zato požurio dalje, na koprivničku benzinsku postaju OMV-a pa na Petrol. Na jednoj pumpi lažnom novčanicom od 50 eura kupljena je kutija bijelog Marlbora, a na drugoj limenka piva. Ostatak su prodavači vratili u kunama.
Vlasnik tiskare Kovarik u posao s lažnim eurima uvukao je svoju mladu djevojku, lijepu ekonomisticu Paulu
Kako se posao širio Puškarić je nastavio tražiti nove suradnike. Jednog dana telefon je zazvonio Tihomiru Peuliću, privatnom poduzetniku, koji je bez previše dvoumljenja pristao postati dio dilerskog lanca. Zadatak mu je bio pronalaziti nove osobe koje bi se uključile u raspačavanje krivotvorina.
Tako se nedugo nakon što je Mario K. za svoj iPhone 5 dobio lažnih 11 novčanica od 50 eura, i drugi Puškarićev i Peulićev diler sastao s novom žrtvom. Ovaj susret odigrao se na križanju Rujanske i Rudeške ceste u Zagrebu. Tamo je Ilija K. došao prodati iPhone 5. Naizgled svakodnevan ulični biznis – direktna prodaja, face to face, nitko ne pita za račun. No, i Ilija je umjesto pravog novca dobio 550 krivotvorenih eura.
Kupnja skupih mobitela nastavila se sve do kraja siječnja. Većinom se radilo o iPhoneima 5, koji su u tom trenutku bili hit na tržištu, a cijena od 550 eura, odnosno tek nešto više od četiri tisuće kuna, činila se i više nego prihvatljivom. Krivotvoriteljima je odgovarala zbog jednostavne isplate 11 novčanica od 50 eura.
Istražitelji su naknadno utvrdili i serijske brojeve lažnih novčanica koji su se ponavljali u svim ovim slučajevima – X31726691747, X31726691748, X31726691751, X31726691752, X31726691759, X31726691761, X31726691763, X31726691767, X31726692759…
Kako se posao i dalje vrlo brzo širio, Kovarik je u tiskari angažirao i svoju djevojku, Paulu Rončević. Lijepa ekonomska tehničarka zbog ljubavi je uvučena u ilegalni biznis. Iako su se na kraju zbog svega našli na optuženičkoj klupi, Kovarik i Paula Rončević ostali su bliski. No, u kasnu zimu 2013. godine činilo se da će u vrlo kratkom roku i na relativno jednostavan način zgrnuti i pozamašan novac.
Ključan trenutak koji je doveo do propasti bio je odlazak jednog od Puškarićevih poznanika u sjedište policije s novčanicom od 50 lažnih eura što ju je netom prije dobio ne bi li je stavio u optjecaj
“Sašu znam još iz bivšeg sistema. Od 1980-ih smo se družili. Dolazio sam i u njegovu kuću. Jednom mi je u svojoj tiskari napravio vizitke. Sjećam se i da je u to vrijeme imao neki trkaći motor, a bavio se i utrkama. Znam da se Saša družio s Puškarićem, no kod njega se ni po čemu nije vidjelo da nešto posebno zarađuje”, opisuje jedan Kovarikov poznanik, poznavatelj prilika u Bjelovaru, izuzetno nesretan zbog činjenice da je taj grad postao slučaj upravo nakon otkrića tiskare ilegalnog novca.
Ako se ova afera sada analizira, ključan trenutak koji je doveo do propasti bio je odlazak jednog od Puškarićevih poznanika u sjedište policije s novčanicom od 50 lažnih eura što ju je netom prije dobio ne bi li je stavio u optjecaj.
Bio je 12. veljače 2013. godine kada su se istražitelji našli pred muškarcem koji im je donio krivotvorinu. Iako su već mjesecima sumnjali da su se Puškarić i Kovarik udružili i da tiskaju lažni novac, sada im se u rukama našao i sasvim konkretan dokaz. A pred njima je stajao i živi svjedok.
Užurbano se počela pripremati akcija. Sudski nalozi za tajno praćenje ekipe koju im je svjedok prokazao te prisluškivanje Puškarićeva, Kovarikova i Peulićeva mobitela. Kako ne bi bilo nikakvih dvojbi kada jednog dana slučaj dođe na sud, odlučeno je i da se skupini podmetne lažni kupac krivotvorenog novca. Jedan policijski istražitelj dobio je tu ulogu. Kontaktirao je Peulića, pa i samog Puškarića, te dogovorio posao.
Strojevi u tiskari Saše Kovarika nisu prestajali raditi. Količina koju je naručio novi kupac trebala je biti pripremljena za svega dva dana. A radilo se o povećim iznosima. Zato su Puškarić i Kovarik trljali ruke.
“Saša je tih posljednjih mjeseci ipak bio nekako nervozan”, prisjećaju se poznanici tih ključnih dana. Policijska operacija dobila je kodno ime Confictus, što na latinskom znači ‘krivotvorina’. Prikladno ime za nimalo jednostavan zadatak, budući da su se krakovi sumnje pojavili i u Zagrebu i u Bjelovaru, ali i u Varaždinu i Koprivnici. Gdje će ih tragovi dovesti, pitali su se istražitelji.
Bio je 14. veljače 2013. godine. Nova prodaja lažnog novca bila je dogovorena baš za taj dan. Kovarik je već Puškariću isporučio više krivotvorina. Puškarić je izbrojio 38 novčanica po 50 eura. Sve su bile iz serije X57373667***. Predao ih je Peuliću koji se zajedno Damirom Bošnjakom, također angažiranim na raspačavanju novca, uputio u zagrebački trgovački centar Avenue Mall. Sjeli su u Caffe de Paris. I kupac je ubrzo stigao. Ni po čemu nisu naslućivali da se pred njima nalazi tajni policijski istražitelj, čije će svjedočenje biti presudno za rasvjetljavanje ove najveće domaće krivotvoriteljske afere. Predali su mu 38 lažnih novčanica od 50 eura, za što im je on platio 600 eura. Peulić je kao svoj postotak zadržao 50 eura, dok je ostatak predao Puškariću. Novac je bio označen.
Uslijedila je nova velika narudžba lažnog novca. Čak 149 tisuća eura, a bilo je dogovora i za 200 tisuća. Prikriveni istražitelj uvjeravao je Peulića da mu treba toliko novca, da bi skupina na kraju pristala napraviti cijeli taj iznos za njega. Trebalo je proći nekoliko tjedana da se cijeli taj iznos otisne. Kovariku je ponovno pomagala partnerica pa je novac bio spreman do 26. ožujka – ukupno 2965 novčanica od 50 eura. I ove su imale istu seriju kao one već ranije predane policajcu ubačenom u kriminalne redove – seriju X57373667***.
Policijska zasjeda
Dogovorena primopredaja tajno je nadzirana. Svaki korak krivotvoritelja policija je snimila i te snimke priložila među brojnim dokazima. Kažu da su skupinu otkrili gotovo istodobno kada je ona počela poprimati oblik ozbiljne organizacije. Peulić je od prikrivenog policijskog istražitelja preuzeo 32.800 eura u originalnim novčanicama.
“Trebat će mi još najmanje 200 tisuća”, tražio je kupac, a Peulić je taj zahtjev prenio Puškariću i Kovariku. Svi su u sljedećih nekoliko sati uhićeni. Puškarić, Peulić, Kovarik i njegova djevojka ovih su dana završili na sudu i priznali su krivnju za organiziranje ovog krivotvoriteljskog lanca.
“Ma kakvo krivotvorenje novca. Planirao sam s Puškarićem uvoziti gljive iz Makedonije u Austriju”, pravdao se nakon uhićenja Cestar, svjestan da su se u tajno snimljenim razgovorima u narudžbama lažnog novca spominjali kilogrami robe. “Bio sam informator policije. Ta predao sam nekoliko novčanica policiji”, nastavio je pravdati se Cestar, koji još nije dobio presudu. Puškarić, Peulić, Kovarik i Paula Rončević nagodili su se s USKOK-om. Puškarić je kažnjen s tri i pol godine zatvora te državi mora vratiti četiri i pol tisuće eura, jer je riječ o zaradi što ju je ostvario kaznenim djelima.
Peulić je dobio dvije godine zatvora, dok je Kovarik dobio dvije i pol godine. Peuliću se oduzima ilegalna zarada od 250 eura, a Kovariku 300 eura. Paula Rončević dobila je kao kaznu -– osam mjeseci rada za opće dobro.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 31. prosinca 2015.