Posao je, barem što se političkog marketinga tiče, odrađen u skladu sa svim pravilima. Nakon dogovora u Bruxellesu o smanjenju potrošnje energije u susret nikad neizvjesnoj jeseni i zimi, red je došao na Hrvatsku.
Ljudi koji se u to razumiju
Smjernice je, nakon sjednice šireg predsjedništva HDZ-a posebno najavio i sam premijer. Andrej Plenković je kazao kako se radi o dokumentu koje je pripremilo Filipovićevo ministarstvo, u suradnji s Institutom “Hrvoje Požar”. Radili su ga, obrazložio je premijer, ljudi koji se u to razumiju.
Sasvim prikladno, nakon tih najava, a prije same sjednice Vlade, do dijela detalja smjernica dokopala se i prijateljska redakcija, a mjere su najavljene seriozno, s najviše prostora na naslovnici dnevnih novina. Ništa čudno, jer situacija je krajnje ozbiljna, do razine u kojoj praktički doslovno, Vladimir Putin s obje ruke drži ventil na cijevima s plinom za Europu.
Buđenje u Alan Fordu
A onda smo se probudili u Alan Fordu. “Ako želiš uštedjeti, ne smiješ puno trošiti”, to je, bez puno pretjerivanja, sukus predstavljenih smjernica – općemjestaških sugestija o tome kako uštedjeti energiju. Znate već, sigurno ste klikali na tekstove s takvim naslovima po portalima desetke puta: “Perilicu rublja ili posuđa koristite u razdoblju niže tarife” ili “Umjesto automobila koristite javni prijevoz” – ovo su, pak, doslovni citati iz materijala koji je ovog tjedna usvojen na Vladi.
Materijala koji bi nam imao olakšati posljedice ruske agresije na Ukrajinu. Bar je tako na sjednici Vlade rekao premijer. Dakle, da smatra kako je važno da građani na vrijeme budu senzibilizirani na ovu temu i da se “znamo ponašati sukladno okvirima koje je ova energetska kriza izazvana ruskom agresijom na Ukrajinu prouzročila svima nama”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Savjeti iz 2009. godine
Doista, kome bi palo na pamet – da nije bilo ruske agresije na Ukrajinu – da ne valja otvarati prozore dok se stan grije, postaviti hladnjak ili ledenicu na direktno sunčevo svjetlo ili neki od sijaseta sličnih primjera iz materijala koji su radili “ljudi koji se u to razumiju”? No, Alan Ford u kojem živimo ne staje samo na Grunfovskim savjetima.
Oni su, naime, prepisani. Dobar dio Vladinih smjernica za građane je doslovno prepisan iz brošure “200 EE savjeta”, o tome kako efikasnije koristiti energiju, a koja je izdana u Hrvatskoj u okviru programa Ujedinjenih naroda za razvoj – 2009. godine.
Globalno zagrijavanje i temperatura u sobama
Primjerice, već prva smjernica iz netom usvojenog programa Vlade kaže: “Toplinska ugodnost je stvar navike i osobne percepcije ugodnosti”. Smjernica broj 48 iz programa iz 2009. godine, pak, kaže sljedeće: “Toplinska ugodnost je stvar navike i osobne percepcije ugodnosti”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A onda se prelazi na to kolika bi trebala biti temperatura u pojedinim prostorijama. I tu se, mora se priznati, vidi trud recentnih stručnjaka. Dok je prije 13 godina preporuka bila da se hodnik drži na 14-17 stupnjeva, sad “igra” i 14-18 celzija. Spavaća soba nekad 17. Sad 18. Kuhinja nekad 17-21, sad 18-21. Vjerojatno je ova razlika u brojkama posljedica globalnog zagrijavanja.
Zatvaranjem prozora do sloma agresora
Idemo dalje. Preporuka 49 iz 2009. godine: “Ako temperaturu koju održavate u prostoru smanjite za samo 1°C, godišnje možete uštedjeti približno 5% energije za grijanje”. Trinaest godina kasnije imamo preporuku broj dva: “Ako se temperatura koja se održava u prostoru smanji za samo 1 °C, godišnje se može uštedjeti približno 5 % energije za grijanje”.
Preporuka 50 iz 2009.:“Ako otvarate prozor na duže vrijeme isključite sustav grijanja ili hlađenja.” Ruse u Ukrajini ćemo, pak, baciti na koljena trećom preporukom današnjih stručnjaka: “Ako se otvara prozor na duže vrijeme potrebno je isključiti sustav grijanja ili hlađenja”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pasiv vamo, aktiv tamo…
Pa “Ne hladite prostorije u kojima ne boravite” vs. “Ne treba hladiti prostorije u kojima se ne boravi”. Pa standardna temperatura čuvanja zamrznute hrane je -18 C, a ako podesite temperaturu za 1 C niže možete povećati potrošnju energije i do 5%”, vs ista rečenica u kojoj “ako podesite” mijenja tek izraz “ako se podesi”.
Ili dekorativna rasvjeta koja “ne doprinosi” (2009.) vs “ne pridonosi” (2022.) značajno osvijetljenosti prostorije (a troši energiju)… I tako, pasiv vamo, aktiv tamo, ovdje množina, onde jednina, i prošli ste dobar dio svečano najavljivanih Vladinih preporuka za suočavanje sa savršenom olujom energetske krize koja nam prijeti. Odnosno, savjeta za uštedu energije iz 2009. godine, svejedno.
Prijeđite s neučinkovitih na učinkovite sustave
Jasno, savjeti za uštedu energije prije 13 godina i danas ni ne mogu biti značajno različiti. No, u tome i jest problem – pompozno najavljeni Vladin dokument kojim se slijedi politika EK kako bi se spriječio zimski energetski kolaps – skup je najopćijih mogućih mjesta o uštedi energije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Poduzetnicima se, primjerice, savjetuje “zamjena energetski neučinkovitih sustava s energetski učinkovitijim sustavima”. (Stvarno. Ne izmišljam. Citiram.)
Recycle, baby, recycle!
Ne bi li bilo beskrajno korisnije da se, jednostavno, u državnim ustanovama odredila maksimalna temperatura grijanja i hlađenja? Ili da se, barem, kao “prvi korak u smanjenju potražnje energenata i osiguravanju sigurnosti opskrbe i za građane i za gospodarstvo” (prof. dr. sc. Filipović), napravilo nešto građanima bliže i prijemčivije od, dobrim dijelom, tek izmjene glagolskih oblika iz dokumenta iz 2009. godine?
No, opet, možda u svemu postoji dublja poruka. Jer, energija je, kako vidimo, sve oskudniji resurs. Ima li onda smisla da je “ljudi koji se u to razumiju” troše na oblikovanje novih smjernica, kad već postoje stare kojima nije istekao rok trajanja? Zar nije bolje – da ne kažemo, energetski učinkovitije – reciklirati? Copy-paste, buraz, pa nek se Vladimir Vladimirovič misli…
Članak se nastavlja ispod oglasa
Megahit. Vlada je ove čuvene mjere kojima nas spašava od energetske krize prepisala iz 13 godina stare brošure
Smjernice su i inače opća mjesta o štednji energije, ali dobar dio ih je i doslovno prekopiran
Dok se građanima uglavnom nudi copy-paste starih savjeta, poduzetnicima se preporuča genijalno inventivna ideja - "zamjena energetski neučinkovitih sustava s energetski učinkovitijim sustavima". Spašeni smo.
Posao je, barem što se političkog marketinga tiče, odrađen u skladu sa svim pravilima. Nakon dogovora u Bruxellesu o smanjenju potrošnje energije u susret nikad neizvjesnoj jeseni i zimi, red je došao na Hrvatsku.
Resorni ministar (gospodarstva i održivog razvoja) Davor Filipović je bio na razini ozbiljnosti trenutka. Uz objašnjenje da Hrvatska podržava mjere Europske komisije, najavio je kako će Vlada isti tjedan izdati smjernice za postizanje ušteda koje na dobrovoljnoj osnovi mogu poduzeti svi potrošači, kućanstva, javne institucije i industrija. “Smatramo to prvim korakom u smanjenju potražnje energenata i osiguravanju sigurnosti opskrbe i za građane i za gospodarstvo”, kazao je Filipović.
Ljudi koji se u to razumiju
Smjernice je, nakon sjednice šireg predsjedništva HDZ-a posebno najavio i sam premijer. Andrej Plenković je kazao kako se radi o dokumentu koje je pripremilo Filipovićevo ministarstvo, u suradnji s Institutom “Hrvoje Požar”. Radili su ga, obrazložio je premijer, ljudi koji se u to razumiju.
Sasvim prikladno, nakon tih najava, a prije same sjednice Vlade, do dijela detalja smjernica dokopala se i prijateljska redakcija, a mjere su najavljene seriozno, s najviše prostora na naslovnici dnevnih novina. Ništa čudno, jer situacija je krajnje ozbiljna, do razine u kojoj praktički doslovno, Vladimir Putin s obje ruke drži ventil na cijevima s plinom za Europu.
Buđenje u Alan Fordu
A onda smo se probudili u Alan Fordu. “Ako želiš uštedjeti, ne smiješ puno trošiti”, to je, bez puno pretjerivanja, sukus predstavljenih smjernica – općemjestaških sugestija o tome kako uštedjeti energiju. Znate već, sigurno ste klikali na tekstove s takvim naslovima po portalima desetke puta: “Perilicu rublja ili posuđa koristite u razdoblju niže tarife” ili “Umjesto automobila koristite javni prijevoz” – ovo su, pak, doslovni citati iz materijala koji je ovog tjedna usvojen na Vladi.
Materijala koji bi nam imao olakšati posljedice ruske agresije na Ukrajinu. Bar je tako na sjednici Vlade rekao premijer. Dakle, da smatra kako je važno da građani na vrijeme budu senzibilizirani na ovu temu i da se “znamo ponašati sukladno okvirima koje je ova energetska kriza izazvana ruskom agresijom na Ukrajinu prouzročila svima nama”.
Savjeti iz 2009. godine
Doista, kome bi palo na pamet – da nije bilo ruske agresije na Ukrajinu – da ne valja otvarati prozore dok se stan grije, postaviti hladnjak ili ledenicu na direktno sunčevo svjetlo ili neki od sijaseta sličnih primjera iz materijala koji su radili “ljudi koji se u to razumiju”? No, Alan Ford u kojem živimo ne staje samo na Grunfovskim savjetima.
Oni su, naime, prepisani. Dobar dio Vladinih smjernica za građane je doslovno prepisan iz brošure “200 EE savjeta”, o tome kako efikasnije koristiti energiju, a koja je izdana u Hrvatskoj u okviru programa Ujedinjenih naroda za razvoj – 2009. godine.
Globalno zagrijavanje i temperatura u sobama
Primjerice, već prva smjernica iz netom usvojenog programa Vlade kaže: “Toplinska ugodnost je stvar navike i osobne percepcije ugodnosti”. Smjernica broj 48 iz programa iz 2009. godine, pak, kaže sljedeće: “Toplinska ugodnost je stvar navike i osobne percepcije ugodnosti”.
A onda se prelazi na to kolika bi trebala biti temperatura u pojedinim prostorijama. I tu se, mora se priznati, vidi trud recentnih stručnjaka. Dok je prije 13 godina preporuka bila da se hodnik drži na 14-17 stupnjeva, sad “igra” i 14-18 celzija. Spavaća soba nekad 17. Sad 18. Kuhinja nekad 17-21, sad 18-21. Vjerojatno je ova razlika u brojkama posljedica globalnog zagrijavanja.
Zatvaranjem prozora do sloma agresora
Idemo dalje. Preporuka 49 iz 2009. godine: “Ako temperaturu koju održavate u prostoru smanjite za samo 1°C, godišnje možete uštedjeti približno 5% energije za grijanje”. Trinaest godina kasnije imamo preporuku broj dva: “Ako se temperatura koja se održava u prostoru smanji za samo 1 °C, godišnje se može uštedjeti približno 5 % energije za grijanje”.
Preporuka 50 iz 2009.:“Ako otvarate prozor na duže vrijeme isključite sustav grijanja ili hlađenja.” Ruse u Ukrajini ćemo, pak, baciti na koljena trećom preporukom današnjih stručnjaka: “Ako se otvara prozor na duže vrijeme potrebno je isključiti sustav grijanja ili hlađenja”.
Pasiv vamo, aktiv tamo…
Pa “Ne hladite prostorije u kojima ne boravite” vs. “Ne treba hladiti prostorije u kojima se ne boravi”. Pa standardna temperatura čuvanja zamrznute hrane je -18 C, a ako podesite temperaturu za 1 C niže možete povećati potrošnju energije i do 5%”, vs ista rečenica u kojoj “ako podesite” mijenja tek izraz “ako se podesi”.
Ili dekorativna rasvjeta koja “ne doprinosi” (2009.) vs “ne pridonosi” (2022.) značajno osvijetljenosti prostorije (a troši energiju)… I tako, pasiv vamo, aktiv tamo, ovdje množina, onde jednina, i prošli ste dobar dio svečano najavljivanih Vladinih preporuka za suočavanje sa savršenom olujom energetske krize koja nam prijeti. Odnosno, savjeta za uštedu energije iz 2009. godine, svejedno.
Prijeđite s neučinkovitih na učinkovite sustave
Jasno, savjeti za uštedu energije prije 13 godina i danas ni ne mogu biti značajno različiti. No, u tome i jest problem – pompozno najavljeni Vladin dokument kojim se slijedi politika EK kako bi se spriječio zimski energetski kolaps – skup je najopćijih mogućih mjesta o uštedi energije.
Poduzetnicima se, primjerice, savjetuje “zamjena energetski neučinkovitih sustava s energetski učinkovitijim sustavima”. (Stvarno. Ne izmišljam. Citiram.)
Recycle, baby, recycle!
Ne bi li bilo beskrajno korisnije da se, jednostavno, u državnim ustanovama odredila maksimalna temperatura grijanja i hlađenja? Ili da se, barem, kao “prvi korak u smanjenju potražnje energenata i osiguravanju sigurnosti opskrbe i za građane i za gospodarstvo” (prof. dr. sc. Filipović), napravilo nešto građanima bliže i prijemčivije od, dobrim dijelom, tek izmjene glagolskih oblika iz dokumenta iz 2009. godine?
No, opet, možda u svemu postoji dublja poruka. Jer, energija je, kako vidimo, sve oskudniji resurs. Ima li onda smisla da je “ljudi koji se u to razumiju” troše na oblikovanje novih smjernica, kad već postoje stare kojima nije istekao rok trajanja? Zar nije bolje – da ne kažemo, energetski učinkovitije – reciklirati? Copy-paste, buraz, pa nek se Vladimir Vladimirovič misli…