Microsoft u Poljsku ulaže milijardu dolara, a mi još čekamo farmu servera i svemirski centar u Lici
Poljska ima potencijala postati "digitalno srce Europe", kažu iz Microsofta. A Hrvatska?
Microsoft je prije nekoliko dana najavio ulaganja od milijardu dolara u gradnju podatkovnog centra u Poljskoj. Na ovo ulaganje odlučili su se zato što Poljska, kako je rekao Mark Loughran, direktor lokalne podružnice Microsofta, ima priliku postati “digitalno srce Europe”. Ova vijest podsjetila je na to koliko su zemlje srednje i istočne Europe napredovale u posljednjih nekoliko desetljeća, ali i koliko je Hrvatska zaostala za njima.
Češka i Slovačka također su doživjele snažan uspon, neki njihovi dijelovi spadaju među najrazvijenije regije EU. Primili su velike investicije, pogotovo u autoindustriji, pa je tako Slovačka, na primjer, najveći proizvođač automobila na svijetu, u odnosu na broj stanovnika.
Što se tiče Poljske, ona je ušla među 10 najvećih ekonomija EU, a o njihovoj robusnosti svjedoči i to što su kroz globalnu krizu od prije desetak godina prošli praktički neokrznuti. Čak i 2009. godine, kada je cijeli svijet potpuno u recesiju, imali su rast BDP-a od 1,6 posto.
Loše pravosuđe i strukovno obrazovanje
Hrvatska se, na žalost, već dugo ne može uspoređivati s tim zemljama. Ulagači nas uglavnom zaobilaze u širokom luku, a oni koji zabunom dođu, vrlo često vrlo brzo požale zbog te odluke. Nije baš mudar potez uložiti stotine milijuna eura, pa čak ni kuna, u zemlju u kojoj pravosuđe ne funkcionira pa procesi traju godinama, porezni sustav je nestabilan, pravila mijenjaju svake godine, a dokumentacija koja je potrebna za, na primjer, gradnju nekakvog objekta mjeri se u metrima i kilogramima.
U posljednjem Izvješću o globalnoj konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma za 2019. godinu, Hrvatska se nalazi na 63. mjestu, daleko ispod Češke koja je na 32. mjestu, Slovenije koja je 35. ili Poljske koja je na 37. mjestu. Kada se malo dublje zaviri u izvješće, dolazi se do još poraznijih podataka – da smo u nekim ključnim područjima među najgorima na svijetu.
Na primjer, po efikasnosti pravnog sustava u rješavanju sporova Hrvatska je na 140. mjestu, od 141 zemlje, a po opterećenju propisima na 139 mjestu. Što se tiče kvalitete strukovnog obrazovanja, tu smo na 116., a po vještinama diplomanata na 126. mjestu. To su samo neka od područja u kojima je Hrvatska na dnu globalne ljestvice, a imaju snažan utjecaj na dosadašnji i budući razvoj zemlje.
Minhauzenovske priče o ulaganjima
Očito je da Hrvatska nikada neće biti “digitalno srce Europe” kao što to Poljskoj prognozira direktor lokalnog Microsofta, ali smo zato pravo izvorište minhauzenovskih priča o ulaganjima.
Tako smo svojedobno čekali farmu servera negdje u Lici, Alibabino “megaskladište” za cijelu Europu trebalo je biti smješteno kod Zadra, a posebno atraktivno zvučao je projekt svemirskog centra u Udbini. Pričalo se i o gradnji tvornica automobila, u igri su bili korejski i njemački proizvođači, a jedno su vrijeme posebnu pozornost privlačili kineski ulagači koji su trebali kupiti propalo brodogradilište Uljanik i obnoviti bivšu političku školu u Kumrovcu.
Priča o farmi servera u Lici bila je aktualna u rujnu 2014. godine, kada je tadašnji premijer, a sadašnji predsjednik Zoran Milanović išao u posjet SAD-u gdje se između ostalog susreo s predstavnicima vodećih američkih IT kompanija. Neke od kompanija tada su, navodno, bile u potrazi za lokacijama u Europi na kojima bi gradile farme servera, te je bila ideja da im Milanović ponudi da to bude u Lici.
Svemirski centar u Udbini
Farme servera grade se na lokacijama s nižim temperaturama, radi hlađenja, tako da bi se s te strane Lika možda uklopila u priču, no isto tako trebaju i jako velike količine električne energije, koja je u Hrvatskoj, za industriju, među najskupljima u Europi. Od te investicije, naravno, nije bilo ništa, a malo je vjerojatno da je o njoj netko uopće ozbiljno i razmišljao.
Lika iz nekog razloga očito raspaljuje maštu ljudi kada su u pitanju ulaganja, pa je tamo osim farme servera trebao biti napravljen i svemirski centar. Investicija u svemirski centar u Udbini najavljena je 2015. godine. Kao nositelj projekta predstavljena je švicarska kompanija Swiss Space Systems čiji moto je bio “Svemir je za sve”, a čelni ljudi tada su izjavljivali da je njihova vizija Hrvatska bude “među rijetkim zemljama koje će određivati nadolazeću svemirsku eru.”
Investicija u svemirsku luku trebala je, prema najavama, iznositi 70 milijuna eura te su željeli zaposliti do tisuću ljudi, a prvi letovi trebali su krenuti 2019. godine. No, još 2016. godine hrvatska podružnica Swiss Space Systemsa je bankrotirala i za sada iz Udbine još nitko nije poletio u svemir.
Alibabin filmski studio u Zadru
Par godina kasnije stižu nove investicije. U ovoj priči ulogu investitora ima kineski internetski div Alibaba, a lokacija je Zadar. Naime, 2017. se pojavila priča da je Alibaba zainteresiran za gradnju distribucijskog centra koji bi pokrivao cijelu Europu. Zadar je Kinezima navodno bio zanimljiv jer ima dobru prometnu povezanost – zračnu i pomorsku luku, kao i željeznicu. Osim distributivnog centra pričalo se i da je Alibaba zainteresiran za izgradnju filmskog studija u Zadru, što bi bio njihov prvi filmski studio u Europi. Ni od te priče nije bilo ništa.
Krajem 2018. godine pojavila se vijest da južnokorejski proizvođač automobila Hyundai razmatra mogućnost pokretanja proizvodnje u Hrvatskoj. Tvornica automobila trebala je biti sagrađena negdje na području Varaždina. No, tu vijest, koja je od samog starta zvučala nevjerojatno ubrzo je demantiralo južnokorejsko veleposlanstvo.
Hrvatska se davno, propustila pozicionirati na mapi autoindustrije. Prije 15 ili 20 godina kada su proizvođači automobila otvarali pogone u Češkoj i Slovačkoj, još je i postojala nekakva šansa, no sada kada su karte već podijeljene nerealno je očekivati da bi se netko upuštao u pokretanje te vrste proizvodnje u Hrvatskoj.
Hrvatska je u travnju prošle godine bila domaćin 8. summita 16 zemalja srednje i istočne Europe s Kinom, pa nas je, očekivano, zapljusnuo val kineskih “investicija”. Kao investicije predstavljani su Pelješki most, kojeg je platila Europska unija i Hrvatska, te buduća nizinska pruga od Rijeke do Karlovca, pa dalje prema Mađarskoj, koja se planira već valjda 50 godina, a ako ikad bude izgrađena, opet će je platiti ili Hrvatska ili EU.
Najavljene investicije u Uljanik
Jedno od kineskih ulaganja trebalo je biti i u brodogradilište Uljanik, barem su to tada tako najavljivali iz Vlade, iako je od samog početka bilo nejasno što bi točno Kineze zanimalo u tom brodogradilištu koje osim što je bankrotiralo imalo je zastarjelu tehnologiju, a već tada su ga napustili i gotovo svi najkvalificiraniji radnici.
U tom valu kineskih investicija možda najzanimljiviji je bio projekt obnove političke škole u Kumrovcu. Kineska poduzetnica Jiang Yu u više navrata obilazila je Kumrovec, te se zainteresirala za obnovu političke škole koja je trebala postati turistički kompleks posvećen Titu koji bi privukao tisuće njenih sunarodnjaka.
Ulaganje je zapelo tamo gdje ulaganja obično i zapinju – na novcu. Gospođa Yu pobijedila je na natječaju za kupnju te nekretnine za koju je ponudila 14 milijuna kuna, no uplatila je samo jamčevinu. Ministarstvo državne imovine tri puta joj je produljivalo ruk za uplatu punog iznosa, no novac nikada nije stigao, tako da je i ova priča propala.