Nekad je nužno odabrati stranu

Milanović je počeo napadati potencijalne kandidate HDZ-a. Očito je što planira za predsjedničke izbore

Milanović je indirektno, ali žestoko napao one koji se spominju kao izgledni kandidati HDZ-a

'Hrvatska je talac Zrinjevca. Ne može! Neka bude netko iz Ministarstva poljoprivrede', govori Milanović, dodajući kako je u Hrvatskoj jednostavno bilo pravilo da moraš biti iz ekipe Mate Granića da bi bio kandidat za najviše državne funkcije. Radi se o udaru i na Gordana Jandrokovića, i na Grabar-Kitarović, i, posebno, na Ivana Šimonovića

Godinu i devet mjeseci je i inače stvarno previše. Prevelik je to razmak od aktualnog datuma do održavanja predsjedničkih izbora da bi se moglo ozbiljno govoriti o kandidatima, favoritima, ishodu. U ožujku 2018. godine Zoran Milanović je, recimo, bio i dalje samo bivši premijer. Miroslav Škoro popularni pjevač i televizijsko lice. A Kolindu Grabar-Kitarović tek je čekao šou na Svjetskom prvenstvu u nogometu održanom u Rusiji, te čuvena predizborna kampanja sumirana u priči o plaćama od 8000 eura “za naše mlade”.

Govoriti s iste vremenske udaljenosti o predsjedničkim izborima kad se u međuvremenu moraju održati i parlamentarni, pak, posebna je disciplina trčanja pred rudo. Milanović je prošlog tjedna, kao i obično vrlo slikovito naglasio što se mijenja u situaciji kad su parlamentarni izbori pola godine prije predsjedničkih: “Parlamentarni izbori će u geološkoj povijesti hrvatske politike imati snagu ‘jukatanskog’ udara meteora. Nakon parlamentarnih izbora sve je drukčije. Možda izumre neka vrsta, možda neki novi sisavci dođu na lice Zemlje”.

Metafore i lomovi

U hrvatskom političkom sustavu, na što cilja Milanović svojim metaforama, izbori za Sabor su igra za ultimativnu političku moć – sve ostalo, i predsjednički, i europski, i lokalni izbori su, zapravo, bitka za mrvice vlasti i za što bolje pozicioniranje pred neke sljedeće – parlamentarne izbore. Jer, Sabor bira Vladu, a Vlada diktira gotovo sve važne političke procese u zemlji, čineći premijera daleko, daleko najmoćnijom političkom figurom na sceni.

Nakon tih izbora – kod stranaka koje ne uspiju participirati u vlasti, događaju se lomovi. Prije tri godine je nakon izbornog poraza otišao Davor Bernardić, prije njega Zoran Milanović, a Tomislav Karamarko je ostao bez mjesta predsjednika HDZ-a zbog zbivanja uzrokovanih neuvjerljivom, tijesnom i nedovoljnom izbornom pobjedom.

Ozbiljna priča tek u ljeto 2024.

Uglavnom, ključno pitanje kandidata za predsjedničke izbore ključno ovisi o tome tko vodi najjače stranke, a to pak ovisi o ishodu parlamentarnih izbora koji se, bude li sve po rasporedu, neće znati do barem ljeta 2024. godine. Pritom, za razliku od parlamentarnih, na predsjedničkim izborima cijeli pejzaž kampanje, taktike i, u konačnici, rezultata, određuju prije svega kandidati, njihovi politički profili, biografije i osobnosti.

Stoga je, barem prije tog ljeta 2024. godine, doista daleko prerano pričati o kandidatima, favoritima i ishodu predsjedničkih izbora. Uostalom, i sam Milanović je svoju kandidaturu istaknuo tek šest mjeseci prije izbora na kojima je pobijedio u siječnju 2020. godine.

Špekulacija o četiri kandidata HDZ-a

Pa opet, unatoč svemu, predsjednik Republike dao je već sad, 21 mjesec prije predsjedničkih izbora, prilično solidnog materijala za zaključak da će se jedan od kandidata zvati – Zoran Milanović. Dakle, bez obzira na to što će možda nakon parlamentarnih izbora “neki novi sisavci doći na lice zemlje”, bez obzira na to što je više puta rekao da ne zna hoće li ići na drugi mandat, naglasivši da to ovisi o “sudbini, Bogu i mojim odlukama”, predsjednik je već odradio prvu dionicu kampanje za novih pet godina na Pantovčaku.

Naime, cijela priča je pokrenuta krajem veljače, tekstom u Jutarnjem listu, u kojem se špekulira o četiri potencijalna kandidata HDZ-a – Kolindi Grabar-Kitarović, Ivanu Šimonoviću, Gordanu Jandrokoviću i Tomi Medvedu. U samom tekstu se jedino za Medveda navodi kako nije zainteresiran za tu kandidaturu. Ostalih troje kandidata je već pomno “izgranatirao” sam Milanović.

Infantilno, ali…

Iako smatra da je, s obzirom na parlamentarne izbore koji se tek imaju održati, “infantilno sada govoriti o predsjedničkim izborima”, nije propustio, za početak, okrznuti Kolindu Grabar-Kitarović, kazavši kako vidi da “postoje određene kombinacije, ima slike nema tona”.

Aluzija je to vjerojatno na sliku i ton sa skupa o energetskoj i klimatskoj suradnji, gdje su prije nekoliko dana zajedno sjedili Grabar-Kitarović i Andrej Plenković. U izjavi za medije je Plenković rekao da nije bilo “šaputanja o predsjedničkim izborima”, dok je bivša predsjednica tek dobacila novinarima u prolazu da je to – ne-tema. Uz to, Grabar-Kitarović je posljednjih tjedana i mjeseci vidljivo povećala svoju aktivnost na društvenim mrežama i u medijima što je također pojačalo špekulacije o tome da bi mogla pokušati još jednom doći do Pantovčaka.

“Tepih-bombardiranje” Zrinjevca

No, pravo tepih-bombardiranje troje potencijalnih kandidata HDZ-a Milanović je tek spremao. U petak se zavjetovao kako će osobno učiniti sve da više nikad na funkciju na dođe nitko iz garniture sa Zrinjevca. “Zrinjevac”, ovdje, dakako nije tek zeleni zagrebački trg u centru grada, već sjedište Ministarstva vanjskih poslova. Odakle, zapravo, potiču ozbiljne političke karijere i Kolinde Grabar-Kitarović, i Šimonovića, i Jandrokovića.

“Hrvatska je talac Zrinjevca. Ne može! Neka bude netko iz Ministarstva poljoprivrede”, deklamirao je u petak Milanović, objašnjavajući kako su svi iz sadašnjeg vrha hrvatske politike (uključujući i njega, ali on je, kaže, otišao na vrijeme) potekli iz ovog kadrovskog rasadnika. Predsjednik je ustvrdio da je u Hrvatskoj jednostavno bilo pravilo da moraš biti iz ekipe Mate Granića da bi bio kandidat za najviše državne funkcije.

Najbliži Granićev suradnik

Kolinda Grabar-Kitarović bila je tri godine ministrica vanjskih i europskih poslova. Gordan Jandroković gotovo četiri. Ivan Šimonović je, pak, najdoslovnije od ove trojke bio “u ekipi Mate Granića” – dok je Granić bio ministar vanjskih poslova, on mu je nekoliko godina bio pomoćnik, pa zatim i zamjenik.

Ukratko, u odnosu na potencijalne konkurente iz najjače hrvatske stranke, Milanović je već sad, 21 mjesec pred izbore o kojima je i dalje “infantilno pričati”, ocrtao ne samo svoju strategiju, već ispalio i prve predizborne plotune. Hoće li netko od spomenutih doista i biti kandidat HDZ-a na predsjedničkim izborima i dalje je, naravno, preuranjeno prognozirati. Čini se, međutim, da nije nimalo preuranjeno kazati da će s druge strane vjerojatno stajati onaj koji je već obećao da će “osobno učiniti sve da više nikad na funkciju na dođe nitko iz garniture sa Zrinjevca”.