Da još uvijek izlazi Feral Tribune s popularnom rubrikom ‘Greatest shits’, nema nikakve sumnje da bi Zoran Milanović bio u užoj konkurenciji za vodstvo u ukupnom poretku. Teško je i pobrojati sve, u negativnom smislu, efektne izjave koje je predsjednik republike dao posljednjih mjeseci, jednako kao što se teško odlučiti koje će ostati zapamćene i ući u pop-kulturu.
No, trenutačno se vodi mrtva trka između izjave da nije svatko tko je osuđen u Haagu ratni zločinac, usporedbe korone s karijesom i ove posljednje o tome da je išao u famozni klub jer je ostalo viška hrane pa se tamo ukazao.
Milanović vs. Kolinda
Zoran Milanović, za razliku od, npr. Kolinde Grabar-Kitarović kada je postala predsjednica, nije nepoznato lice u javnosti. Ona je, istina, već bila i u vladi i u diplomaciji, ali to je uvijek bilo u medijskoj zavjetrini i mogla se prodati kao novo lice na izborima.
Milanović je, pak, čitavo desetljeće bio predsjednik SDP-a te premijer u jednom mandatu, zahvaljujući čemu je njegova osobnost, od koje su izjave ovog tipa neodvojive, postala ne samo poznata čitavoj javnosti, nego je štoviše upravo taj karakter bio karta na koju je igrao u pobjedničkoj predizbornoj kampanji.
Prelaženje granica
No, to što je javnost naviknuta na takav njegov nastup i što mu je zbog toga mnoge stvari tolerirala, postojale su i postoje određene granice koje se ne mogu obraniti tek pozivanjem na karakter. Jednu takvu prešao je na onom famoznom sastanku sa ‘šatorašima’, što ga je koštalo pobjede na izborima, dok je drugu, po svemu sudeći napravio sada s ovom izjavom o višku hrane.
Ona ga istina neće koštati pobjede na izborima, budući da je praktično tek zakoračio u mandat, a do novih izbora će čitava priča ionako biti zaboravljena, no njene posljedice su te da je postao ozbiljan objekt ismijavanja na društvenim mrežama, što je manje važno, ali je također izgubio i vjerodostojnost i nije je uspio spasiti verbalnim trikovima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kad bismo živjeli u nekom normalnijem društvu, tu granicu bi opet prešao s izjavom o ratnim zločincima, ali kao što smo vidjeli po reakcijama na saborski govor Katarine Peović o Tuđmanu, od takvog društva smo prilično udaljeni.
Izvaljivanje na prvu ili sistem?
Budući da je sve ovo, kao što sam naveo, predobro poznato, ostaje pitanje radi li kod ovakvih izjava o slučajnom izvaljivanju prve stvari koja mu pri nezgodnim pitanjima ili u neočekivanim situacijama padne na pamet ili u svemu tome ima nekog sistema?
Po svemu sudeći nekad se ponajprije radilo o ovom prvom, kao kod svojevremene izjave o puknutoj cijevi u stanu, s kojom se pokušao solidarizirati s ljudima kojima su poplavile kuće u Gunji, no u zadnje vrijeme evidentno je riječ o nečemu što je unaprijed promišljeno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Različit od Mesića i Kolinde
To je činjenica koja ga fundamentalno razlikuje od prethodnika na aktualnoj funkciji, u prvom redu Stjepana Mesića i Kolinde Grabar Kitarović čije će pojedine izjave također postati dio mitologije.
Mesić je također imao instinktivnih izjava, budući da ima izrazito razvijen situacijski smisao za humor, ali je također davao i problematične izjave o važnim i spornim stvarima, jednako tako nepripremljeno i iz glave, ne razmišljajući o njihovim posljedicama. Vjerojatno jer ga za njih nije bilo i još uvijek ga, očito nije briga, a s druge jer je dobro procjenjivao da mu neće nanijeti veću štetu u javnosti.
Kolinda Grabar Kitarović je pak u čitavom mandatu bila konstantno nepripremljena, a i sama funkcija koju je imala je očito bila znatno iznad njenih kapaciteta, što je i dovelo do sloma u Osijeku s izjavom o poslu od osam tisuća eura.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Usporediv jedino s Mamićem
Milanović je stoga, kad bismo išli tražiti nekoga koji mu je po medijskim istupima najsličniji, usporediv jedino sa Zdravkom Mamićem.
Ne, naravno u smislu javnog vrijeđanja novinara i ljudi kojima se bavi ili nekontroliranim ispadima bijesa ili euforije, ali svakako po tome što računa na to da će nadrealizmom vlastitih izjava skrenuti pažnju s bitnih pitanja koja se odnose na sadržaj.
Međutim, iako u tome djelomično uspijeva, činjenica je da hrvatska javnost, jednako šira, kao i medijska, jednostavno više ne pada na takve jeftine štoseve. Jer uvijek i nakon svega ostaje, u ovom konkretnom slučaju pitanje, vrijede li zakoni jednako za sve?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Milanović uporno nadrealnim izjavama skreće pažnju s bitnih pitanja
U ovih osam mjeseci mandata, predsjednikove izjave postajale su sve čudnije
Trenutačno se vodi mrtva trka između izjave da nije svatko tko je osuđen u Haagu ratni zločinac, usporedbe korone s karijesom i ove posljednje o tome da je išao u famozni klub jer je ostalo viška hrane
Da još uvijek izlazi Feral Tribune s popularnom rubrikom ‘Greatest shits’, nema nikakve sumnje da bi Zoran Milanović bio u užoj konkurenciji za vodstvo u ukupnom poretku. Teško je i pobrojati sve, u negativnom smislu, efektne izjave koje je predsjednik republike dao posljednjih mjeseci, jednako kao što se teško odlučiti koje će ostati zapamćene i ući u pop-kulturu.
No, trenutačno se vodi mrtva trka između izjave da nije svatko tko je osuđen u Haagu ratni zločinac, usporedbe korone s karijesom i ove posljednje o tome da je išao u famozni klub jer je ostalo viška hrane pa se tamo ukazao.
Milanović vs. Kolinda
Zoran Milanović, za razliku od, npr. Kolinde Grabar-Kitarović kada je postala predsjednica, nije nepoznato lice u javnosti. Ona je, istina, već bila i u vladi i u diplomaciji, ali to je uvijek bilo u medijskoj zavjetrini i mogla se prodati kao novo lice na izborima.
Milanović je, pak, čitavo desetljeće bio predsjednik SDP-a te premijer u jednom mandatu, zahvaljujući čemu je njegova osobnost, od koje su izjave ovog tipa neodvojive, postala ne samo poznata čitavoj javnosti, nego je štoviše upravo taj karakter bio karta na koju je igrao u pobjedničkoj predizbornoj kampanji.
Prelaženje granica
No, to što je javnost naviknuta na takav njegov nastup i što mu je zbog toga mnoge stvari tolerirala, postojale su i postoje određene granice koje se ne mogu obraniti tek pozivanjem na karakter. Jednu takvu prešao je na onom famoznom sastanku sa ‘šatorašima’, što ga je koštalo pobjede na izborima, dok je drugu, po svemu sudeći napravio sada s ovom izjavom o višku hrane.
Ona ga istina neće koštati pobjede na izborima, budući da je praktično tek zakoračio u mandat, a do novih izbora će čitava priča ionako biti zaboravljena, no njene posljedice su te da je postao ozbiljan objekt ismijavanja na društvenim mrežama, što je manje važno, ali je također izgubio i vjerodostojnost i nije je uspio spasiti verbalnim trikovima.
Kad bismo živjeli u nekom normalnijem društvu, tu granicu bi opet prešao s izjavom o ratnim zločincima, ali kao što smo vidjeli po reakcijama na saborski govor Katarine Peović o Tuđmanu, od takvog društva smo prilično udaljeni.
Izvaljivanje na prvu ili sistem?
Budući da je sve ovo, kao što sam naveo, predobro poznato, ostaje pitanje radi li kod ovakvih izjava o slučajnom izvaljivanju prve stvari koja mu pri nezgodnim pitanjima ili u neočekivanim situacijama padne na pamet ili u svemu tome ima nekog sistema?
Po svemu sudeći nekad se ponajprije radilo o ovom prvom, kao kod svojevremene izjave o puknutoj cijevi u stanu, s kojom se pokušao solidarizirati s ljudima kojima su poplavile kuće u Gunji, no u zadnje vrijeme evidentno je riječ o nečemu što je unaprijed promišljeno.
Različit od Mesića i Kolinde
To je činjenica koja ga fundamentalno razlikuje od prethodnika na aktualnoj funkciji, u prvom redu Stjepana Mesića i Kolinde Grabar Kitarović čije će pojedine izjave također postati dio mitologije.
Mesić je također imao instinktivnih izjava, budući da ima izrazito razvijen situacijski smisao za humor, ali je također davao i problematične izjave o važnim i spornim stvarima, jednako tako nepripremljeno i iz glave, ne razmišljajući o njihovim posljedicama. Vjerojatno jer ga za njih nije bilo i još uvijek ga, očito nije briga, a s druge jer je dobro procjenjivao da mu neće nanijeti veću štetu u javnosti.
Kolinda Grabar Kitarović je pak u čitavom mandatu bila konstantno nepripremljena, a i sama funkcija koju je imala je očito bila znatno iznad njenih kapaciteta, što je i dovelo do sloma u Osijeku s izjavom o poslu od osam tisuća eura.
Usporediv jedino s Mamićem
Milanović je stoga, kad bismo išli tražiti nekoga koji mu je po medijskim istupima najsličniji, usporediv jedino sa Zdravkom Mamićem.
Ne, naravno u smislu javnog vrijeđanja novinara i ljudi kojima se bavi ili nekontroliranim ispadima bijesa ili euforije, ali svakako po tome što računa na to da će nadrealizmom vlastitih izjava skrenuti pažnju s bitnih pitanja koja se odnose na sadržaj.
Međutim, iako u tome djelomično uspijeva, činjenica je da hrvatska javnost, jednako šira, kao i medijska, jednostavno više ne pada na takve jeftine štoseve. Jer uvijek i nakon svega ostaje, u ovom konkretnom slučaju pitanje, vrijede li zakoni jednako za sve?