Mini analiza stanja u Hong Kongu: Koliko će se još dugo Peking suzdržavati?
Neki smatraju da je pitanje vremena kad će Peking krenuti s ozbiljnim represijama
Nakon što su policijske snage slomile otpor studenata koji su se zabarikadirali na Politehničkom sveučilištu u Hong Kongu, uhitivši pritom najmanje 1100 prosvjednika (od kojih je 300 maloljetnika), dok ih je oko 200 završilo po bolnicama, sve upućuje na to da se Kina više neće libiti snažnije represije kako bi obuzdala nerede koji već šesti mjesec potresaju to najveće azijsko financijsko središte. Puno je pokazatelja koji ukazuju da se strpljenje Pekinga pomalo troši.
Tako je prošli petak, nakon sastanka najvišeg kineskog rukovodstva, jedan visoki kineski dužnosnik najavio da vlasti u Pekingu više neće tolerirati separatističke zahtjeve demonstranata u Hong Kongu jer su oni postali prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Kineski veleposlanik Liu Xiaoming u Londonu optužio je pak Veliku Britaniju da podržava prosvjednike te da se Odbor za vanjske poslove parlamenta otvoreno miješa u unutarnje stvari Kine.
Upozorio je kako je za Kinu neprihvatljivo da podržava prosvjednika te da se Odbor za vanjske poslove parlamenta otvoreno miješa u unutarnje stvari Kine. Upozorio je kako je za Kinu neprihvatljivo da “neke zapadne zemlje javno podržavaju ekstremne nasilnike”, a kinesko ministarstvo vanjskih poslova osudilo je donošenje hongkonškog akta o ljudskim pravima i demokraciji u američkom Kongresu, optuživši Zastupnički dom da se izravno upliće u unutarnja pitanja Kine.
Kineski mediji traže oštrije mjere protiv prosvjednika
Kineski državni mediji sve češće izravno optužuju SAD i Veliku Britaniju da stoje iza demonstracija u Hong Kongu te pozivaju vlasti u Pekingu da napokon primjene oštrije mjere u suzbijanju nereda. Dnevnik Global Times, koji je pod kontrolom vlasti u Pekingu, ovih je dana, nakon što je u Hong Kongu zapaljeno dopisništvo kineske državne novinske agencija Xinhua, zatražio hitnu akciju protiv demonstranata.
“Simboličko paljenje dopisništva Xinhua, nije provokacija samo vladavini zakona u Hong Kongu, već i vladi u Pekingu, a to je glavna svrha organizatora nemira.” Državni dnevni list China Daily, kritizirao je “bezobzirne” napade demonstranata, upozorivši kako “radikalni prosvjednici pokušavaju uvjeriti svijet da zagovaraju plemenitu stvar na miran način, premda je svima jasno da se oni služe isključivo bezobzirnim nasiljem.”
Uvjereni su da iza svega stoje zapadnjaci
People’s Daily, glasilo Komunističke partije Kine, objavilo je da je “divljaštvo hongkonških nemira već prešlo dno crte ljudskog morala i civilizacije, a niti jedna zemlja ili civilizirano društvo to nikada neće dopustiti.” Kineski mediji posebnu pozornost posvetili su prosvjednicima koji su pred konzulatom SAD-a u Hong Kongu pozivali američkog predsjednika Donalda Trumpa da “oslobodi” njihov grad.
Upozorili su kako su prosvjednici odjeveni u crne odore i maskama na licu, mahali američkim zastavama te nosili transparente na kojima je pisalo “Predsjedniče Trump, molim vas, oslobodite Hong Kong” te “Oduprite se Pekingu, oslobodite Hong Kong.”.
Za kineske medije to je najbolji pokazatelj tko stoji iza demonstracija i koji im je pravi cilj. Citiraju također pismo koje su prosvjednici uručili američkom konzulatu u kojem se poziva Washington da zaštiti prosvjednike te postavljaju pitanje: “Treba li više dokaza da vanjske snage stoje iza separatističkih demonstracija u Hong Kongu”.
Vođe demonstracija u kontaktu s Amerikancima
Kineski mediji izvijestili su da su se separatistički vođe dva puta sastali s američkim diplomatima iz konzulata u Hong Kongu. Tako su objavljene fotografije Julie Eadeh, koja radi u američkom konzulatu, kako razgovara s jednim od vođa pobunjenika Joshua Wongom te liderima oporbe Martinom Leejem i Ansonom Chanom. Američki potpredsjednik Mike Pence sastao se u Bijeloj kući u Washingtonu s Jimmy Laiem, također jednim od vođa hongkonške oporbe.
Ti su sastanci, tvrde kineski mediji, “samo dodali gorivo za zločinačka djela koja u grožavaju Hong Kong.” Citira se takođe New York Times koji je ocijenio da je Hong Kong “bastion građanskih sloboda” koji se suprotstavlja “brendu autoritarnosti iz Pekinga”. Ističe se također kako je pobuna i destabilizacija Hong Konga sinkronizirana za zaoštravanjem trgovinskog rata između SAD-a i Kine, uvođenjem nerazumnih carina, nastojanjima Washingtona da zabrani IT kompaniji Huawei izvoz vrhunske tehnologije i najnovije 5G mreže te uhićenja kineskih korporativnih menadžera.
Teza o destabiliziranju zemlje i udaru na ekonomski razvoj
Svi ti ratoborni akti, tvrdi Global News, “dizajnirani su da se izvrši maksimalan pritisak na Kinu, da se destabilizira zemlja, uspori njen ekonomski razvoj te izazovu podjele u vodstvu države i među narodom.” Pritom se ističe da više od 400 američkih vojnih baza, od 800 koliko ih SAD ima u svijetu, okružuju Kinu sa svih strana.
“Nosači zrakoplova, razarači, nuklearne podmornice, vojni zrakoplovi, raketne baterije Terminal High Altitude Area Defense, THAAD i infrastruktura za satelitsko nadgledanje Kine, smješteni su u Južnom kineskom moru, u blizini Hong Konga. Stoga demonstracije u Hong Kongu imaju za cilj demonizirati Kinu i njene vodstvo te opravdati pa i intenzivirati američku vojna prisutnost u Aziji”, zaključuje Global Times.
Pripremaju li kineski mediji teren za vojno gušenje prosvjeda?
Službeni Peking neprestano ponavlja da je Hong Kong neodvojivi dio Kine te da se to ni pod kakvim pritiscima taj status neće mijenjati. Također se upozorava prosvjednike da prestanu iskušavati strpljenje središnje vlade te da im nitko, pa ni SAD, neće pomoći uspostavi “nezavisnog Hong Konga”. Tvrdi se kako su demonstracije u Hong Kongu posljedica stranog uplitanja u unutarnje odnose Kine te da suzdržavanje Pekinga od vojne intervencije ne bi trebalo pogrešno tumačiti kao slabost.
Na kraju se zlokobno upozorava “kako svima treba biti jasno da će se svi pokušaji secesije ugušiti silom ili milom jer je Hong Kong sastavni je dio Kine i tako će i ostati.” Brojni analitičari ocjenjuju da kineski mediji na taj način pripremaju javnost na moguću vojnu akciju gušenja višemjesečnih prosvjeda. Posljednjih dana situaciju je dodatno zaoštrila odluka kineskog Vrhovnog suda koji je poništio presudu Vrhovnog suda u Hong Kongu kojom je zabrana nošenja maski za lice tijekom demonstracija proglašena neustavnom. Prosvjednici su, naime, koristili maske kako bi sakrili svoj identitet pred policijom.
Problematična reakcija iz Pekinga i novi šef policije
Vrhovni sud u Pekingu objavio je da hongkonški sudovi nemaju pravo presuđivati o ustavnim sporovima te da o tomu može odlučivati jedino stalni odbor Nacionalnog narodnog kongresa. Pristalice demonstranata tvrde da bi ta odluka “mogla bi biti katastrofalna za vladavinu zakona u Hong Kongu koji je temelj njegovog uspjeha kao međunarodnog financijskog središta.” Također da je to udarac politici “jedna zemlja, dva sustava”, kojom je Hong Kongu dobio veliku autonomiju po završetku britanske okupacije.
Reakcija Pekinga tumači se kao odustajanje od obećanja da će Hong Kong sačuvati različite povijesne, političke i kulturne karakteristike grada. Istoga dana Državno vijeće u Pekingu imenovalo je Tang Ping-Keunga, novim šefom policije u Hong Kongu. On je, među ostalim, završio akademiju FBI, a vlada u Pekingu tim je postavljenjem podsjetila tko je pravi gazda Hong Konga.
Peking više ne želi politiku ‘jedne zemlje, dva sustava’
To je također dokaz, tvrdi ugledni hongkonški analitičar Johnny Lau, “da je Pekingu ponestalo strpljenja s politikom jedne zemlje, dva sustava”. Lau takvu odluku tumači željom Pekinga da uspostavi što neposredniju kontrolu nad Hong Kongom. Hong Kong je snažno međunarodno financijsko središte s više od 7,5 milijuna stanovnika. Ta je luka u Južnom kineskom moru na ušću rijeke Pearl, glavni plovni putu na jugu Kine.
Velika Britanija okupirala je Hong Kong za Prvog opijumskog rata 1842., a napustila ga je 1977. kad je sporazumom “Jedna zemlja, dva sustava” taj teritorij vraćen Kini. Velika Britanija i Kina složili su se tada da će Peking sljedećih 50 godina čuvati “kapitalistički sustav” Hong Konga. Premda je postao dio Kine, Hong Kong ima svoj ustav i zakone, zadržao je mnoge demokratske tekovine koje ne postoje u ostalim dijelovima zemlje, poput slobode govora, neograničenog pristupa internetu i pravo na slobodu okupljanja.
Kako su se demonstracije polako intenzivirale
Premda je zakon o izručenju građana Hong Konga Kini koji je doveo do nereda, vrlo brzo ukinut, demonstracije su se postupno sve više intenzivirale, počelo se tražiti više demokracije, amnestija za uhićene, izravne izbore za sve dužnosnike, ali i još više autonomije od Kine. U početku demonstracije nisu bile nasilne, bilo je više pjesme i umjetnosti nego sukoba s policijom.
No tada su skupine radikalnih demonstranata počele provocirati policiju, postajali su sve destruktivniji, bacali su kamenje i Molotovljeve koktele, koristili su metalne šipke te lukove i strelice, jednog su policajca izboli noževima, bačene su čak i bombe domaće izrade i manje snage, razbijali su izloge trgovina i restorana, podmetali požare na stanicama podzemne željeznice.
Na udaru radikalnih demonstranata našli su se svi oni koji su se protivili njihovim akcijama, a jednog su nesretnika čak polili benzinom i živog zapalili. Istodobno policija je, nakon što je isprva koristila suzavac, vodene topove i gumene metke, počela upotrebljavati prave metke pa je vatrenim oružjem ranjeno nekoliko demonstranata, a jedan je i ubijen.
Višemjesečne demonstracije ugrožavaju gospodarsku stabilnost
Čak i iz britanskih medija, poput dnevnog lista The Guardian, stižu upozorenja da dugotrajni nemiri ozbiljno ugrožavaju gospodarstvo Hong Konga. Ljudi ostaju kod kuće zbog nemogućnosti dolaska na posao, škole i fakulteti rade skraćeno ili su zatvoreni, a oni koji uspiju doći na posao ne znaju kako će se vratiti. Restorani i trgovine rade tek nekoliko sati dnevno, koncerti i kulturni događaji se otkazuju, pa se sve više građana pribojava da su prosvjedi već gurnuli Hong Kong do ruba propasti.
U obiteljima i među prijateljima izbjegava se razgovarati o prosvjedima jer to izaziva duboke podjele, sukobe i napetosti. Zbog toga se mnogi građani čak namjeravaju iseliti iz Hong Konga. Nema sumnje da se najveći broj prosvjednika zalaže za više demokracije i političkih prava te očuvanje autonomije od vlasti u Pekingu. Većina građana Hong Kong boji se jačanja utjecaja Kine te želi, kako kažu, da grad ostane tabor demokracije i gospodarskog napretka.
Međutim nasilje i radikalizacija, po ocjenama mnogih hongkonških analitičara, djeluju razorno na dio opravdanih zahtjeva demonstranata. Zbog toga se Hong Kongom širi strah od budućnosti, međunarodni koncerni razmišljaju o premještanju središta svojih kompanija i predstavništava, a trgovina je u strahovitom padu jer turisti zaobilaze grad.
Najradikalniji prosvjednici traže odcjepljenje Hong Konga od Kine
Upućeni u odnose među demonstrantima tvrde da postoje dvije struje prosvjednika: oni najradikalniji koji traže da se Hong Kong odcijepi od Kine te onih koji žele da se sačuva autonomija i proširi demokracija. Premda se dugo tvrdilo da su demonstracije spontane te da nema vođa, kako vrijeme odmiče jasno su se profilirali lideri i skupine koje daju ton prosvjedima. Oni su se nametnuli većini, odjeveni su u crne odore, prednjače u obračunima s policijom te zagovaraju odcjepljenje od Kine.
Jedan od mladih lidera je Joshua Wong koji je objasnio kako je sada najveće umijeće kako uvjeriti većinu da mirni skupovi ne daju rezultata te kako pomiriti interese neodlučnih, umjerenih i radikalnih demonstranata, a istodobno ostvariti maksimalističke ciljeve. Čak američki i britanski mediji pišu o tomu kako te skupine žele isprovocirati oštrije sukobe te izazvati Peking da pošalje vojsku, uvede policijski sat i na silu uguši nemire. Zaključuje se međutim kako bi takvo ponašanje moglo pogoršati samo stanje demokracije te ugroziti sadašnje građanske slobode.
Dosad najveći izazov za kineskog predsjednika
Proteklih pet mjeseci antivladinih prosvjeda u Hong Kongu predstavljaju najveći izazov kineskoj Komunističkoj partiji te predsjedniku Xi Jinpingu otkako je preuzeo vodstvo u zemlji krajem 2012. Kina ima velikih problema s muslimanskom manjinom Ujgurima koja terorističkim akcijama pokušava izboriti samostalnost pokrajine Xinjiang, usporen je gospodarski rast, prognoze o brzom razvoju više nisu optimistične jer je trgovinski rat sa SAD-om nanio goleme štete gospodarstvu zemlje.
Stoga predsjednik Xi Jinping mora demonstrirati svoju snagu i odlučnost, inače će izgubiti autoritet neophodan za vođenje tako velike i raznorodne države. Za posjeta Brazilu kineski predsjednik zaprijetio je da je “najhitniji zadatak” u Hong Kongu “zaustaviti nasilje i kaos i uspostaviti red.”
No, premda je Peking već dovukao u blizinu Hong Konga jake vojne snage, one se do sada nisu umiješale u sukobe, osim što su kineski vojnici, odjeveni u sportske majice i kratke hlače, nedavno čistili ulice od kamenih barikada koje su postavili prosvjednici. Neki od njih nosili su majice pripadnika protuterorističkih jedinica.
Zašto Peking, zasad, još uvijek tolerira nerede
To pokazuje kako nije isključeno da Kina, ako se stanje ne smiri, proglasi izvanredno stanje, uvede policijski sat te pošalje tenkove na ulice Hong Konga. No, za Peking je problem što baš takav scenarij priželjkuje i dio demonstranata. U SAD, Velikoj Britaniji i Japanu znaju da se najradikalniji zahtjevi demonstranata, kao što su zahtjevi za odcjepljenje, neće ostvariti, ali bi im i te kako odgovarala kineska vojna intervencija. Pri tome ih, dakako, sudbina demonstranata, najmanje zanima.
Uplitanje vojske u nerede uništilo bi teško stečeni imidž i vrlo vjerojatno upropastilo mnoge poslove i ulaganja Kine u svijetu. To je razlog zašto Peking još uvijek tolerira nerede, nadajući se da će stanovnicima Hong Konga dozlogrditi neredi u kojima je uhićeno nekoliko tisuća ljudi, stotine su ozlijeđene, nanesena je značajna materijalna i ekonomska šteta te poljuljano povjerenje u jedinstveni financijski i politički status Hong Konga.