Minimalac od 15.000 kn za direktore u građevini je podvala. Vladu nije briga za radnike, samo želi iscijediti novac
Proširenje zaštite prava radnika i na menadžment nema pretjeranog smisla
Plenkovićeva vlada, čini se, ima nešto protiv svih koji pokušavaju nešto raditi, pa su, kako je pokazao popis stanovništva, u posljednjih deset godina iz zemlje uspjeli otjerati više stotina tisuća ljudi.
Početkom studenog stupio je na snagu novi Kolektivni ugovor za graditeljstvo, koji je proširen na sve radnike i poduzetnike u toj djelatnosti. Kolektivni ugovor izazvao je veliko nezadovoljstvo poduzetnika, s obzirom na to da su njime, osim za radnike, minimalne plaće propisane i za direktore, članove uprave poduzeća, kao i za menadžment na gradilištima – voditelje, glavne inženjere itd.
S obzirom na to da je građevinski sektor već pet godina u uzletu, došlo je do snažnog porasta plaća svih koji imaju veze s građevinom. Nesrazmjer ponude i potražnje za radnicima je toliki da radnici diktiraju plaće, a dio poslova popunjava se i uvozom radnika iz inozemstva, tako da proširenje zaštite prava radnika i na menadžment nema pretjeranog smisla.
Od “direktorske plaće” državi ide 7400 kuna
Osim toga, vrlo je upitno da se direktorima firmi koje su registrirane za građevinarstvo posebno propisuje najniža plaća koju moraju isplatiti – često sami sebi – jer nije rijetkost da vlasnik, pogotovo manje firme ujedno ima i funkciju direktora.
To će, naravno, najviše pogoditi manje tvrtke. Na primjer, nisu rijetki slučajevi gdje je građevinski radnik odlučio samostalno raditi pa je – kako bi mogao legalno raditi – otvorio obrt ili tvrtku. Radi sam ili ima još jednog ili dvoje zaposlenih. Po novom Kolektivnom ugovoru morat će sam sebi isplatiti bruto plaću od 15 tisuća kuna.
Ukupni trošak poslodavca na bruto plaću od 15 tisuća kuna iznosi oko 17.475 kuna, dok je neto plaća oko 10.100 kuna. U bruto plaći uračunati su porezi i doprinosi za mirovinsko osiguranje, a u ukupnom trošku još je i dopronos za zdravstveno osiguranje. To znači da kod isplate takve plaće oko 7.375 ide državi, bilo kroz poreze ili kroz doprinose.
Opterećenje od gotovo 90 tisuća kuna godišnje
Ujedno je to i pravi razlog zašto je država odlučila propisati takav minimalac za direktore svih, pa i najmanjih građevinskih tvrtki i obrta. Naravno da takav iznos predstavlja veliko, možda i nepodnošljivo opterećenje za male tvrtke. Kada mjesečni iznos poreza i doprinosa pomnožimo s 12 mjeseci, ispada da su davanja državi za “direktorsku” plaću gotovo 90 tisuća kuna.
Iz toga možemo zaključiti da se iza propisivanja ovakvih minimalaca ne krije nikakva briga za radnike, već se radi o tome da država dodatno želi zagrabiti u džepove građana kako bi napunila svoje fondove iz kojih novac curi na sve strane.
Ne treba čuditi da se Hrvatska udruga poslodavaca, koja je kao “socijalni partner” potpisnik Kolektivnog ugovora, nije pobunila protiv minimalca za direktore, s obzirom na to da oni zastupaju mahom velike firme, s više stotina zaposlenih, pa im ovakve stvari ne smetaju. Dapače, možda im idu i u prilog, jer manje ljudi će moći samostalno raditi.
Direktorski minimalci zapravo nisu novost
O direktorskim plaćama već se vodila rasprava prije nekoliko godina, kada je ona uvedena za sve tvrtke, ali ne u tako visokom iznosu kao što je sad slučaj za građevinarstvo. Zapravo je potpuno neprihvatljivo da država poduzetnicima propisuje minimalne plaće za direktorske pozicije.
Oni koji su se odlučili na poduzetništvo namjeravaju zarađivati ostvarujući dobit. Što se tiče države, ona ih oporezuje kroz porez na dobit i dodatno prilikom isplate te dobiti kroz porez na dividendu. Nema nikakvog razloga da im se novac dodatno uzima na temelju astronomskih iznosa minimalni plaća.
Plenkovićeva Vlada ima nešto protiv svih koji pokušavaju raditi
Plenkovićeva vlada, čini se, ima nešto protiv svih koji pokušavaju nešto raditi, pa su, kako je pokazao popis stanovništva, u posljednjih 10 godina iz zemlje uspjeli otjerati više stotina tisuća ljudi. Osim direktorskih plaća vrijedi se sjetiti i progona paušalnih obrtnika – mahom programera, koje se pokušalo prisiliti da na prihode obrta plaćaju poreze i doprinose kao da se radi o plaći, što neke od njih koštalo i više od sto tisuća kuna.
Uglavnom, ako pokušavate nešto raditi, možete biti sigurni da ćete se, prije ili kasnije naći na udaru države. Ako ste pak kriminalac, možete mirno spavati, osim ako vas slučajno ne otkrije neka međunarodna institucija.