Hrvatska već ima preko dvije tisuće umrlih od korone. Ovim tempom umiranja, do kraja godine imat ćemo preko tri tisuće žrtava. Hrvatska je druga najgora zemlja Europske unije, po broju zaraženih na 100 tisuća stanovnika.
Podaci Svjetske zdravstvene organizacije kažu da je šest hrvatskih regija prošli tjedan zauzimalo šest prvih, dakle šest najgorih mjesta u Europi, kad je riječ o sedmodnevnoj incidenciji. Bolnički sustav nam se naočigled raspada, a neki su liječnici doslovno na rubu samoubojstva (jedna je liječnica počinila samoubojstvo).
Liječničke strukovne udruge tjednima su upozoravale na neizbježnost sadašnje katastrofe, no jasno je da ih nitko u vlasti nije želio shvatiti ozbiljno. Naposljetku, Ministarstvo zdravstva, tko zna zašto, nije promijenilo modele isplate plaća pa su pojedini liječnici, koji liječe bolesnike od korone, dobili dvadesetak posto manje plaće, što je stvarno nevjerojatno. Republika Hrvatska izgubila je rat protiv COVID-a 19.
General koji izgubi rat mora otići
To je posve evidentno i po broju žrtava, i po broju zaraženih, i po stanju zdravstvenog sustava. Sada nam preostaje čekanje cjepiva, kao jedino što nam može pomoći. Taj je rat izgubila Vlada Andreja Plenkovića, no Plenković, čak ni kad bi želio, naprosto ne može i ne smije dati ostavku jer današnja Hrvatska nije kadra podnijeti još jedne parlamentarne izbore.
No, ministar zdravstva Vili Beroš morao bi podnijeti ostavku. Svaki general, koji izgubi rat, ne bitku, nego rat, mora otići. Odlazak se načelno traži i od predsjednika stranke koja je doživjela težak izborni poraz. Ostavka se zahtijeva od predsjednika korporacije koja je bankrotirala ili došla pred stečaj, kao i od neuspješnog selektora nogometne ili košarkaške reprezentacije.
A sustav kojim upravlja Vili Beroš gubi između pedeset i osamdeset života dnevno. Beroševa ostavka stoga nije političko pitanje, nego pitanje priznanja osobne odgovornosti za disfunkcionalnost sustava s masovnim tragičnim posljedicama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nema opravdanja za neuspjeh
Naravno da se može govoriti o objektivnim problemima hrvatskog zdravstva, vječno preopterećenog dugovima, što je iznutra oslabilo sustav. Ali, što onda reći o zdravstvenim sustavima u znatno siromašnijim i lošije organiziranim državama poput Bosne i Hercegovine i Srbije, čije su brojke ipak nešto bolje od naših?
Naravno da se mora govoriti i o odlukama Vlade, koje su omogućile ovakvo razbuktavanje epidemije. Međutim, premda je Hrvatska, od kraja svibnja pa do prije desetak dana, zapravo primjenjivala švedski model pristupa koroni, naše su brojke sada, relativno govoreći, mnogo gore i od švedskih.
Naravno da se može reći kako su se građani ponašali neodgovorno. Ali, i drugdje u Europi građani se, i to mnogo glasnije, bune protiv lockdowna, odbijaju nositi maske, plaćaju kazne, organiziraju korona partyje, pa sve te zemlje svejedno imaju bar nešto bolje rezultate u borbi protiv pandemije, nego što ih postiže Hrvatska. I to su gole, brutalne, nepobitne činjenice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ostavka čim brojke počnu padati
Vili Beroš ne treba otići zbog svojih političkih uvjerenja, ili zbog toga što bi to zahtijevala saborska opozicija, ili zbog svog položaja unutar vladajuće stranke, ili zbog svog javnog rejtinga, koji je, usput govoreći, još vrlo solidan. Vili Beroš mora otići isključivo zato što su njegovi rezultati katastrofalni po objektivnim, brojčanim mjerilima. Ponovimo, sami članovi Stožera javno priznaju kako je situacija u Hrvatskoj najgora, ili, među najgorima u Europi.
Vili Beroš ne treba otići ovaj čas, jer bi usred krize bilo riskantno dodatno opteretiti sustav dovođenjem nove osobe na mjesto ministra. No, čim brojke počnu padati i čim počne masovno cijepljenje, gospodin Beroš uistinu bi morao napustiti mjesto ministra zdravstva. Kao i svaki general koji je izgubio rat, i kao svaki CEO kojem je propala tvrtka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ministar Beroš izgubio je rat protiv korone. Kad se epidemija primiri, morao bi podnijeti ostavku
Beroševa ostavka nije političko pitanje, nego pitanje priznanja osobne odgovornosti za disfunkcionalnost sustava
Svaki general, koji izgubi rat mora otići. Odlazak se načelno traži i od predsjednika stranke koja je doživjela težak izborni poraz. Ostavka se zahtijeva od predsjednika korporacije koja je bankrotirala ili došla pred stečaj, kao i od neuspješnog selektora nogometne ili košarkaške reprezentacije. A sustav kojim upravlja Vili Beroš gubi između pedeset i osamdeset života dnevno.
Hrvatska već ima preko dvije tisuće umrlih od korone. Ovim tempom umiranja, do kraja godine imat ćemo preko tri tisuće žrtava. Hrvatska je druga najgora zemlja Europske unije, po broju zaraženih na 100 tisuća stanovnika.
Podaci Svjetske zdravstvene organizacije kažu da je šest hrvatskih regija prošli tjedan zauzimalo šest prvih, dakle šest najgorih mjesta u Europi, kad je riječ o sedmodnevnoj incidenciji. Bolnički sustav nam se naočigled raspada, a neki su liječnici doslovno na rubu samoubojstva (jedna je liječnica počinila samoubojstvo).
Liječničke strukovne udruge tjednima su upozoravale na neizbježnost sadašnje katastrofe, no jasno je da ih nitko u vlasti nije želio shvatiti ozbiljno. Naposljetku, Ministarstvo zdravstva, tko zna zašto, nije promijenilo modele isplate plaća pa su pojedini liječnici, koji liječe bolesnike od korone, dobili dvadesetak posto manje plaće, što je stvarno nevjerojatno. Republika Hrvatska izgubila je rat protiv COVID-a 19.
General koji izgubi rat mora otići
To je posve evidentno i po broju žrtava, i po broju zaraženih, i po stanju zdravstvenog sustava. Sada nam preostaje čekanje cjepiva, kao jedino što nam može pomoći. Taj je rat izgubila Vlada Andreja Plenkovića, no Plenković, čak ni kad bi želio, naprosto ne može i ne smije dati ostavku jer današnja Hrvatska nije kadra podnijeti još jedne parlamentarne izbore.
No, ministar zdravstva Vili Beroš morao bi podnijeti ostavku. Svaki general, koji izgubi rat, ne bitku, nego rat, mora otići. Odlazak se načelno traži i od predsjednika stranke koja je doživjela težak izborni poraz. Ostavka se zahtijeva od predsjednika korporacije koja je bankrotirala ili došla pred stečaj, kao i od neuspješnog selektora nogometne ili košarkaške reprezentacije.
A sustav kojim upravlja Vili Beroš gubi između pedeset i osamdeset života dnevno. Beroševa ostavka stoga nije političko pitanje, nego pitanje priznanja osobne odgovornosti za disfunkcionalnost sustava s masovnim tragičnim posljedicama.
Nema opravdanja za neuspjeh
Naravno da se može govoriti o objektivnim problemima hrvatskog zdravstva, vječno preopterećenog dugovima, što je iznutra oslabilo sustav. Ali, što onda reći o zdravstvenim sustavima u znatno siromašnijim i lošije organiziranim državama poput Bosne i Hercegovine i Srbije, čije su brojke ipak nešto bolje od naših?
Naravno da se mora govoriti i o odlukama Vlade, koje su omogućile ovakvo razbuktavanje epidemije. Međutim, premda je Hrvatska, od kraja svibnja pa do prije desetak dana, zapravo primjenjivala švedski model pristupa koroni, naše su brojke sada, relativno govoreći, mnogo gore i od švedskih.
Naravno da se može reći kako su se građani ponašali neodgovorno. Ali, i drugdje u Europi građani se, i to mnogo glasnije, bune protiv lockdowna, odbijaju nositi maske, plaćaju kazne, organiziraju korona partyje, pa sve te zemlje svejedno imaju bar nešto bolje rezultate u borbi protiv pandemije, nego što ih postiže Hrvatska. I to su gole, brutalne, nepobitne činjenice.
Ostavka čim brojke počnu padati
Vili Beroš ne treba otići zbog svojih političkih uvjerenja, ili zbog toga što bi to zahtijevala saborska opozicija, ili zbog svog položaja unutar vladajuće stranke, ili zbog svog javnog rejtinga, koji je, usput govoreći, još vrlo solidan. Vili Beroš mora otići isključivo zato što su njegovi rezultati katastrofalni po objektivnim, brojčanim mjerilima. Ponovimo, sami članovi Stožera javno priznaju kako je situacija u Hrvatskoj najgora, ili, među najgorima u Europi.
Vili Beroš ne treba otići ovaj čas, jer bi usred krize bilo riskantno dodatno opteretiti sustav dovođenjem nove osobe na mjesto ministra. No, čim brojke počnu padati i čim počne masovno cijepljenje, gospodin Beroš uistinu bi morao napustiti mjesto ministra zdravstva. Kao i svaki general koji je izgubio rat, i kao svaki CEO kojem je propala tvrtka.