Pa opet, iako je u pravu, posljedica ovakvog istupa ministra Beroša teško da će išta popraviti u pristupu građana Sinja i Hrvatske u borbi protiv pandemije. Štoviše, prilično je izvjesno da će dodatno narušiti i autoritet državne vlasti i Stožera civilne zaštite. Bilo bi, ukratko, bolje da je ministar šutio ili da se zadržao samo na brojkama, ne spominjući lokalnu vlast.
Most populizma
Jer, lokalna vlast je Miro Bulj. Koji je, kao i njegov Most, priličan trn u oku Andreja Plenkovića i HDZ-a posljednjih pet godina. Nema nikakve sumnje u to da je Most posljednjih tjedana zauzeo populistički gard prema borbi protiv pandemije, pričajući o “slobodama” i “pretvaranju ljudi u QR kodove”, kao ni u to da je gradonačelnik Sinja pretjerao u zahtjevima za što liberalniji pristup dvama ključnim događajima u svom gradu.
Ali, posljednja osoba na svijetu koja bi ga za to trebala prozivati i o tome mu docirati je upravo Vili Beroš. Treba li, zaboga, još uvijek podsjećati na crkvenu procesiju iz njegovog rodnog mjesta koju je dopustio još dok smo svi čučali zakračunati u svojim domovima? Na epidemiološki sasvim “sigurne” ministarske rukoljube iz prošlog ljeta? Na svu silu politikantskog iskorištavanja pandemije od strane Beroševog HDZ-a?
Industrija koja će rasti
Sva ta mučna niska dvostrukih kriterija državne vlasti jedan je od bitnijih razloga zašto je Hrvatska pri vrhu zemalja koje su najgore stradale u pandemiji – u svjetskoj konkurenciji. I zašto bi se zemlja najesen opet mogla naći u tragediji koja je lani trajala mjesecima i odnijela tisuće života. Jer, brojke tako ledeno poznato opet značajno rastu, a nije teško pretpostaviti ni da će industrija mrtvačkih kovčega u narednim tjednima i mjesecima bilježiti pluseve.
Kad u takvoj situaciji HDZ-ov političar Beroš iskorištava priliku da podbode političkog protivnika Bulja, to nema nikakve veze s borbom protiv zaraze ili promocijom cijepljenja. Radi se tek o želji da se umili predsjedniku stranke, posebno alergičnom baš na sinjskog gradonačelnika i o pokušaju jeftinog političkog poentiranja. Na što se, nažalost, sve ovo vrijeme, često svodio dobar dio hrvatske borbe s pandemijom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Djela umjesto doskočica s Twittera
Umjesto doskočica, političke i zdravstvene vlasti bi trebale ususret već jasno tmurnoj jeseni (brojke novozaraženih su se i u cijeloj Hrvatskoj u posljednja dva tjedna praktički udvostručile, sa 191 na 376), konačno lupiti šakom o stol i definirati čvrsta pravila barem za ključne sektore – o čemu je Plenković govorio još početkom ljeta. Da se, dakle, umjesto nadmudrivanja po Twitteru, za početak zaposlenima u zdravstvu, socijali i obrazovanju uvede ili obaveza cijepljenja ili redovni i vrlo česti testovi za necijepljene.
Za razliku od prošle jeseni i zime, za mnogima smrtonosnu bolest ovaj put ipak postoji cjepivo. Valjda će to, bez obzira na neodlučnu i neorganiziranu vlast, biti dovoljno da Hrvatska izbjegne novu tragediju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ministar Beroš je posljednji na svijetu koji bi trebao docirati oko pandemije, čak i Miri Bulju
Ministar zdravstva koristi pandemiju da podbode političke protivnike
Treba li, zaboga, još uvijek podsjećati na crkvenu procesiju iz njegovog rodnog mjesta koju je dopustio još dok smo svi čučali zakračunati u svojim domovima? Na epidemiološki sasvim “sigurne” ministarske rukoljube iz prošlog ljeta? Na svu silu politikantskog iskorištavanja pandemije od strane Beroševog HDZ-a?
Ministar zdravstva Vili Beroš je u pravu – eksplozija Covida-19 posljednja dva tjedna u Sinju (s 27 na 147 zaraženih) posljedica je masovnih okupljanja u tom gradu za Alku i Veliku Gospu. U pravu je i kad kaže da su upozorenja o poštivanju epidemioloških mjera na tim okupljanjima ismijavana od strane lokalne vlasti.
Pa opet, iako je u pravu, posljedica ovakvog istupa ministra Beroša teško da će išta popraviti u pristupu građana Sinja i Hrvatske u borbi protiv pandemije. Štoviše, prilično je izvjesno da će dodatno narušiti i autoritet državne vlasti i Stožera civilne zaštite. Bilo bi, ukratko, bolje da je ministar šutio ili da se zadržao samo na brojkama, ne spominjući lokalnu vlast.
Most populizma
Jer, lokalna vlast je Miro Bulj. Koji je, kao i njegov Most, priličan trn u oku Andreja Plenkovića i HDZ-a posljednjih pet godina. Nema nikakve sumnje u to da je Most posljednjih tjedana zauzeo populistički gard prema borbi protiv pandemije, pričajući o “slobodama” i “pretvaranju ljudi u QR kodove”, kao ni u to da je gradonačelnik Sinja pretjerao u zahtjevima za što liberalniji pristup dvama ključnim događajima u svom gradu.
Ali, posljednja osoba na svijetu koja bi ga za to trebala prozivati i o tome mu docirati je upravo Vili Beroš. Treba li, zaboga, još uvijek podsjećati na crkvenu procesiju iz njegovog rodnog mjesta koju je dopustio još dok smo svi čučali zakračunati u svojim domovima? Na epidemiološki sasvim “sigurne” ministarske rukoljube iz prošlog ljeta? Na svu silu politikantskog iskorištavanja pandemije od strane Beroševog HDZ-a?
Industrija koja će rasti
Sva ta mučna niska dvostrukih kriterija državne vlasti jedan je od bitnijih razloga zašto je Hrvatska pri vrhu zemalja koje su najgore stradale u pandemiji – u svjetskoj konkurenciji. I zašto bi se zemlja najesen opet mogla naći u tragediji koja je lani trajala mjesecima i odnijela tisuće života. Jer, brojke tako ledeno poznato opet značajno rastu, a nije teško pretpostaviti ni da će industrija mrtvačkih kovčega u narednim tjednima i mjesecima bilježiti pluseve.
Kad u takvoj situaciji HDZ-ov političar Beroš iskorištava priliku da podbode političkog protivnika Bulja, to nema nikakve veze s borbom protiv zaraze ili promocijom cijepljenja. Radi se tek o želji da se umili predsjedniku stranke, posebno alergičnom baš na sinjskog gradonačelnika i o pokušaju jeftinog političkog poentiranja. Na što se, nažalost, sve ovo vrijeme, često svodio dobar dio hrvatske borbe s pandemijom.
Djela umjesto doskočica s Twittera
Umjesto doskočica, političke i zdravstvene vlasti bi trebale ususret već jasno tmurnoj jeseni (brojke novozaraženih su se i u cijeloj Hrvatskoj u posljednja dva tjedna praktički udvostručile, sa 191 na 376), konačno lupiti šakom o stol i definirati čvrsta pravila barem za ključne sektore – o čemu je Plenković govorio još početkom ljeta. Da se, dakle, umjesto nadmudrivanja po Twitteru, za početak zaposlenima u zdravstvu, socijali i obrazovanju uvede ili obaveza cijepljenja ili redovni i vrlo česti testovi za necijepljene.
Za razliku od prošle jeseni i zime, za mnogima smrtonosnu bolest ovaj put ipak postoji cjepivo. Valjda će to, bez obzira na neodlučnu i neorganiziranu vlast, biti dovoljno da Hrvatska izbjegne novu tragediju.