Nekad je nužno odabrati stranu

Ministar Filipović naprosto razvaljuje u krizi. Panično urla da smo svi nastradali, moli da se oko mjera strpimo do jeseni

Prije samo devet mjeseci Filipović je kinjio Tomaševića jer ne rješava probleme. Sudbina je nekad cinična

Baš teška situacija kakvu gordo nije htio priznati zagrebačkom gradonačelnik zatekla ga je na mjestu u Vladi. Na mjestu ministra gospodarstva i održivog razvoja u vrijeme kad se održivi razvoj stavlja na led, a izgledi gospodarstva djeluju otprilike kao rezultati prvog kruga izbora u Zagrebu za HDZ

Četiri mjeseca nakon što je Tomislav Tomašević postao zagrebački gradonačelnik, Davor Filipović je bio nemilosrdan. “Po Tomaševićevim izjavama, 18 godina se pripremao, četiri godine je bio gradski vijećnik, a sad daje izjave kao da je pao s Marsa. Građane boli briga kako dolazi na posao, biciklom ili pješice, od njega očekuju da rješava probleme”, objašnjavao je suvereno bivši i ne baš pretjerano uspješni Tomaševićev protukandidat.

Ono što se dogodilo u ta četiri mjeseca razotkrilo je, zaključivao je Filipović, nesposobnost Tomislava Tomaševića da upravlja gradom. Nije imao nimalo popusta za tešku situaciju u koju je novi gradonačelnik upao, preuzimajući na sebe i nasljeđe koje su mu ostavili upravo Filipović i njegovi stranački kolege, kao višegodišnji strateški partneri Milana Bandića u Zagrebu.

Silnice sudbine. I malo USKOK-a

Sreća je, međutim, promjenjiva stvar. U jednom trenutku si, iako predstavnik najjače stranke u Hrvata, sramotno četvrti na izborima u glavnom gradu. Pa, četiri mjeseca kasnije suvereno dijeliš lekcije onome koji je pobijedio o tome da nema pojma. A onda, u drugom trenutku, tilih šest mjeseci kasnije – slaviš. Postao si gospodin ministar. I to izv. prof. dr. sc. ministar gospodarstva i održivog razvoja.

Poklopile su se, jednostavno, silnice sudbine. I bivši ministar kojeg su sklonili u HNB nakon kompromitirajuće izjave koju je njegov bivši pomoćnik dao USKOK-u. I premijer koji tvrdoglavo želi vražjim novinarima i cijeloj javnosti pokazati da si, unatoč zagrebačkom debaklu, vrhunski kadar. I činjenica da u stranci, vrag će znati zbog čega, nitko baš više ne hita u Plenkovićevu Vladu.

Pješice, biciklom ili na valu shitstorma

Stvari, međutim, ipak nisu tako jednostavne. Nikad nisu, a to sad već pomalo i naslućuješ. Jer, baš teška situacija kakvu gordo nisi htio priznati zagrebačkom gradonačelniku (novom naravno, ne valjda Bandiću!) – zatekla te na mjestu u Vladi. Na mjestu ministra gospodarstva i održivog razvoja u vrijeme kad se, zbog rata i krize održivi razvoj stavlja na led, a izgledi gospodarstva djeluju otprilike kao rezultati prvog kruga izbora u Zagrebu za HDZ.

A građani? Eh, njih boli briga, što bi rekao jedan, kako dolaziš na posao, biciklom ili pješice. Boli ih briga što si tek krenuo loviti konce. Boli ih briga što u shitstormu koji dolazi nema ni mrvice tvoje krivnje. Građani, jebi ga, očekuju da rješavaš probleme.

Nastradasmo, braćo

E, tu tek počinje rock’n’roll. Jer, dok pola Europe u strahu od jeseni i zime već uvodi precizne mjere štednje energije, dok je čak i po brzini nadaleko poznata europska birokracija sastavila svoj prijedlog programa ušteda, tvoja Vlada radi upravo ono po čemu je čuvena kad god se sudari s nekom krizom. Uglavnom – ništa. Pardon, priprema sustavan paket mjera. O kojima se još ne može detaljnije pričati. Bit će najesen.

I što onda ostaje ministru Filipoviću kojeg novinari stalno opsjedaju s pitanjima o krizi i Vladinom odgovoru na nju? Da poručuje da smo nastradali.

Svima teret, nitko neokrznut

Stvarno, čovjek nam upravo to govori, štoviše, ponavlja sad već u previše navrata da bi to bilo slučajno. Početkom svibnja, tad još friški ministar je imao jednu od svojih prvih pressica u kojima se kasnije toliko specijalizirao da mu već vrazi po društvenim mrežama posao svode na spikera o cijenama goriva. “Dio tereta krize u kojoj se trenutno nalazimo trebaju preuzeti svi akteri i dionici u procesu u kojem se trenutno nalazimo, prema tome i neki gospodarski subjekti”, kazao je tad Filipović.

Dva mjeseca kasnije, ministar je proširio definiciju onih koji će nastradati. Pardon, preuzeti dio tereta krize. “Ovo je situacija velike neizvjesnosti, situacija u kojoj svi moraju preuzeti teret na svoja leđa”, izjavio je Filipović, dodavši da nitko neće proći neokrznut.

Sveobuhvatni paket, jednom

Danas, pak, nakon što je pročitao nove cijene goriva, Filipović je opet odgovarao na pitanja o krizi. Zvučalo je pomalo poznato: “Ovo je situacija kada bi svi trebali dio krize preuzeti na svoja leđa”. Ministar je zatim još jednom ponovio da ne znamo što nas čeka, ali i da će Vlada učiniti sve da olakša građanima. Onima na čijim će leđima cijelo to vrijeme, koje je poskupljenjima i inflacijom već itekako počelo, biti teret krize.

“Sve” što će Vlada napraviti u ovom trenutku znači da se priprema “sveobuhvatni paket mjera”. O kojem se ništa ne zna. Osim da će biti najesen. Jer, čemu žurba? Pa ni ona zagrebačka tvornica cjepiva protiv karcinoma ne bi bila izgrađena za jedan dan.