Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ministar je hladno rekao da je prioritet predsjedanja EU-om jednaka plaća u Đakovu i Münchenu. Pokušao nam se objasniti

Pitali smo ministra kakva je veza između predsjedanja EU-om i izjednačavanja plaća

ZADNJA IZMJENA: kol 14, 2019

„Zašto ne bi, recimo, Nijemci dolazili ovdje pa radili u Hrvatskoj?”, zapitao se u ponedjeljak novi ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman u istupu na N1 koji je već izazvao niz reakcija i komentara. U njima je možda malo u drugom planu ostala upravo ova, po našem sudu iznenađujuća opaska: da bi ljudi iz najjačeg gospodarstva Europske unije, eto, mogli početi doseljavati u Hrvatsku. Mada je, naravno, već godinama trend upravo suprotan. Za hrvatske građane, osobito nakon ulaska u EU, Njemačka je jedno od glavnih iseljeničkih odredišta.

Grlić Radman sve je to nekako povezao s predsjedanjem Hrvatske EU-om u prvoj polovici 2020. godine i prioritetima hrvatskog predsjedanja. Hrvatska će se, kazao je među ostalim, baviti temama „koje su bliske građanima” kao što je „jačanje gospodarstva”, da „imamo Europsku uniju jednakih standarda”. I kao primjer naveo „različite plaće u Münchenu i Đakovu”.

Hoće li Nijemci odjednom seliti u Hrvatsku?

Povezavši, dakle, gospodarstvo, doseljavanje, München, Đakovo i predsjedanje EU-om, ministar je ostavio dojam kao da činjenica da će Hrvatska sljedeće godine biti na čelu EU-a može na neki čudesan način izjednačiti plaće u Münchenu i Đakovu. Ili, recimo, motivirati Nijemce da se odjednom počnu seliti u Hrvatsku. Ni jedno ni drugo neće se desiti – barem ne u nekom kratkom roku. Niti to ima ikakve izravne veze s hrvatskim predsjedanjem Unijom.

Grlić Radman se, međutim, uopće ne da pokolebati. „Htio sam na malo slikovitiji način, na primjeru Münchena i Đakova, predočiti Europsku uniju kakva bi trebala biti u budućnosti, gdje sve države članice imaju iste standarde. Zašto naši ljudi napuštaju državu? Uvijek je tu negdje taj ekonomski razlog, ‘idemo zaraditi bolju plaću’. Kuhar koji radi u Vinkovcima zna koliko plaću može zaraditi u Münchenu”, kaže ministar kojeg smo jučer nazvali da nam pojasni tu, nama neshvatljivu vezu između hrvatskog predsjedanja Unijom, izjednačavanja plaća i doseljavanja njemačkih građana.

„Htio sam na jednostavniji način našim građanima govoriti o tome da je i Hrvatska prekrasna zemlja, koja može ostvariti i gospodarske, socijalne i sve ostale benefite, gdje bi se svaki hrvatski građanin mogao osjećati sigurno, dobro, da ne mora tražiti nešto bolje. Dakle, zemlja prosperiteta”, napominje Grlić Radman.

Njemački kuhari na putu za Đakovo

Izjednačavanje plaća u Njemačkoj i Hrvatskoj ne može, naravno, biti jedan od prioriteta hrvatskog predsjedanja – niti se prioriteti tako definiraju, niti se nešto tog tipa može ostvariti u roku od šest mjeseci. Ministar se složio s našom opaskom, ali…

„Dakako, ali ja sam to htio na slikovitiji način predočiti. Zašto se ne bi, recimo, Nijemac iz Münchena poželio zaposliti u Đakovu? Zašto jedan Nijemac ne bi negdje bio kuhar? Pa imate na koncu i takvih primjera”, uzvraća šef diplomacije. Na ministarsku dužnost Grlić Radman došao je s mjesta veleposlanika u Njemačkoj. Za pretpostaviti je, dakle, da zna kakve su hrvatske i njemačke plaće.

Razlika u plaćama i radnim mjestima

U jesen prošle godine domaći mediji su, primjerice, izvijestili o jednoj takvoj usporedbi prosječnih europskih plaća iz koje je proizlazilo da je prosječna plaća u Njemačkoj tri puta veća nego u Hrvatskoj. Prema tim podacima (za 2017. godinu), prosječna njemačka neto plaća bila je 2.234 eura, a hrvatska 684 eura. Prosječne plaće u međuvremenu su, dakako, rasle. U Hrvatskoj je u travnju ove godine bila 6.434 kune, odnosno oko 870 eura. Ali čak i da je njemačka ostala ista, opet bi bila dva i pol puta veća.

Lako je pretpostaviti i da je jednostavnije pronaći posao u Münchenu, nego u Đakovu. Evo, primjerice, podatka s Euresa, europske službe za zapošljavanje: u proteklih tjedan dana za Đakovo smo pronašli samo jedan oglas za kuhare i rad u kuhinji, a za München i njegovu okolicu više od 440 oglasa (nije to, dakako, znanstvena metoda, samo pokušaj ilustracije, budući da je sam ministar spominjao kuhare).

Grlića Radmana, međutim, podaci o prosječnoj plaći uopće nisu obeshrabrili. „Ali zašto to ne bi bila ne samo zadaća ove Vlade, nego i svake buduće Vlade? Ništa se ne može dogoditi preko noći”, kaže ministar za Telegram. Misli pritom na dostizanje njemačke razine plaća.

Što je to ‘povijesno’ u predsjedanju EU-om?

Nije mu, očito, sasvim jasno zašto smo se uhvatili baš tog primjera Đakova i Münchena, mada ga je sam prije nekoliko dana spomenuo. I poručuje da zapravo nije mislio da bi se nešto tako ambiciozno, kao što je ujednačavanje europskih gospodarstava (pa onda i plaća), moglo provesti u tako kratkom vremenu od pola godine (dok Hrvatska bude predsjedala EU-om).

„Nisam rekao da ćemo u šest mjeseci to uspjeti ostvariti, nego sam htio našim građanima govoriti o prioritetima našeg predsjedanja Vijećem EU-a na jedan jednostavan, razumljiv način. Da hrvatsko predsjedanje nije elitno, nije nešto što radi politička elita i gdje građani ne sudjeluju”, ističe Grlić Radman.

U istupu na N1 novi je ministar u nekoliko navrata ponovio da je predsjedanje EU-om povijesni događaj. O predsjedanju je na sličan način govorio i u ranijim prilikama. Ništa se, međutim, povijesno ne treba očekivati od tog šestomjesečnog posla, koji odrađuje svaka zemlja članica EU-a. Osim, naravno, činjenice da nam je to, eto, prvi put. Hrvatska je, podsjetimo, gotovo pa slučajno došla na red već sljedeće godine jer je Velika Britanija, koja je jednom nogom izvan Unije, odustala od svog predsjedanja. Redoslijed je zbog toga promijenjen i uskočila je Hrvatska.

O ‘Vili Velebita’ i šefovima država

Grlić Radman ipak ostaje pri ocjeni da se radi o povijesnom događaju: „Ja sam čovjek koji je živio u bivšoj državi. Niste smjeli pjevati „Vilo Velebita”, pa ste bili šikanirani, vidjeli ste puno nepravde. Zapad je uvijek bio čežnja. Sjećam se, kad sam bio maturant, jedan kolega je napisao na svojoj zadaćnici ‘ideal je prijeći granicu’”, nabraja ministar koji je nakon studija 80-ih godina živio u Švicarskoj, a početkom 90-ih se vratio u Hrvatsku.

Dakako da je predsjedanje “ jedna rotacijska stvar”, ne spori ministar, “ali to se Hrvatskoj događa prvi put”. Prvog siječnja 2020. godine, tumači dalje, Zagreb postaje ‘glavni grad EU-a’, a Hrvatska je ravnopravna država članica koja će predsjedati Unijom, i bit će “u fokusu tih šest mjeseci”, objašnjava ministar.

I zaključuje: “Zagreb će ugostiti početkom svibnja 42 šefova država ili vlada. Pa zar to nije velika stvar? Za mene je to povijesni trenutak. Ja gledam unatrag, ono što nismo imali i ono što imamo, i onda to uspoređujem”.

Irena Frlan Gašparović
Telegram autor
115 članaka Više o autoru
Više s weba