Ministarstvo kulture najavilo je furioznu akciju za spas čitanja u Hrvatskoj. Godinu i pol kasnije - ništa

Ukratko, jedna na papiru vrlo korisna strategija, skoro godinu i pol nakon donošenja očito je ostala upravo takva – papirnata.

Još nekoliko mjeseci?

“Vidjet ćemo u idućih nekoliko mjeseci, recimo do lipnja, je li se ipak ozbiljno krenulo u oživotvorenje strategije. Dajmo im još nekoliko mjeseci”, konstruktivno je dobrohotan Nenad Bartolčić, glavni i odgovorni urednik portala Moderna vremena, član udruge Knjižni blok i jedan od ljudi koji su bili u radnoj skupini za izradu spomenutog Akcijskog plana.

Bartolčić napominje kako je sama inicijativa za strategiju poticanja čitanja došla odozdo, od ljudi iz struke. I kako je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, za razliku od svojih prethodnika, uspjela taj dokument brzo staviti na dnevni red Vlade.

Jer, početak priče je bio još 2013. godine, kad je za vrijeme Vlade lijevog centra najavljeno donošenje strategije. Brzina očito ni tad nije bila vrlina – do kraja mandata (prosinac 2015. godine) materijal je bio tek pri dovršetku. U šest burnih mjeseci ministra kulture Zlatka Hasanbegovića nije bio ni u drugom planu, da bi Nacionalna strategija za poticanje čitanja za razdoblje od 2017.-2022. bila usvojena na Vladi ujesen 2017. godine.

Pokretanje nacionalne kampanje

Strategijom se željelo i želi pokušati obrnuti trend gubitka čitanja kao navike u Hrvatskoj. Po podacima istraživanja GfK iz 2016. godine, čak 53 posto starijih od 15 godina nije pročitalo niti jednu knjigu (po lanjskim podacima postotak čitača, ojačan vjerojatno nešto boljim materijalnim položajem stanovništva, se ipak popeo na 56 posto), dok je svako peto dijete mlađe od 15 godina bilo ispod osnovne razine čitalačke pismenosti.

Pa se mjerama iz strategije čitanje planiralo, pogotovo za mlade, napraviti “kul” aktivnošću, pokrenula bi se nacionalna kampanja, izradili plakati i spot s poznatima koji bi promovirali čitanje, u razredima poticalo osnivanje čitalačkih klubova, omogućilo besplatno članstvo svim mlađima od 18 godina u narodnim knjižnicama…

Mnogo toga je, međutim, akcijskim planom za prošlu godinu trebalo odraditi već, pa… lani, stoga smo tu fokusirali naša pitanja ministarstvu. Iz javno dostupnih izvora se jednostavno nije moglo zaključiti da se išta iz Strategije doista i provelo.

Osmišljavanje u pripremi

Za početak, trebala je već punom parom raditi radna skupina na razini ministarstava kulture i znanosti i obrazovanja zadužena za praćenje provođenja Strategije. “Formalno nije osnovana”, kaže se u odgovoru ministarstva i navodi da se provođenje Strategije prati kroz redovite aktivnosti i sastanke.

Do kraja prošle godine trebala je krenuti s provedbom nacionalna medijska kampanja za poticanje čitanja. Kampanja je “u pripremi”, a iz ministarstva kažu da su osigurana sredstva. Nadalje, već pola godine nakon usvajanja Strategije trebao je biti postavljen internetski portal o čitanju, poticanju čitanja i provedbi same Strategije. Skoro godinu i po nakon usvajanja Strategije iz ministarstva kažu kako je portal “vezan uz kampanju, pa će njegovo osmišljavanje biti dio provedbe medijske kampanje”.
Osmišljavanje. Zvuči kao da je realizacija iza ugla. Ako je ugao negdje bliži sredini idućeg desetljeća.

Rođeni za… ‘održavanje sastanaka’

Po Akcijskom planu za prošlu godinu, nadalje, trebalo je najaviti proglašenje godine čitanja i pripremiti međunarodnu konferenciju o čitanju i poticanju čitanja. “Obavještavamo vas i kako se razmatraju različite opcije u proglašavanju godine čitanja koja bi bila vezana uz neku drugu značajnu obljetnicu. Međunarodna konferencija o poticanju čitanja bit će vezana uz medijsku kampanju ili dio programa godine čitanja”, kaže se, pak, u odgovoru Ministarstva kulture Telegramu. Odgovor je, napomenimo još jednom, poslan u prvoj polovici veljače 2019. godine.

Oko programa “Rođeni za čitanje”, kojim bi se u suradnji s Ministarstvom zdravstva trebalo poticati čitanje od najranije dobi, stvari barem ne kasne. Rok za dovršetak je, naime, u ovoj godini. Dosad su se “održavali sastanci” dvaju ministarstava na kojima su se razrađivali detalji, poput natječaja za slikovnice koje će bebe i djeca dobivati na pregledima u pedijatrijskim ordinacijama.

Besplatno – planiranje

U prošloj i ovoj godini su se trebala osigurati sredstva za povećanje broja knjiga “za čitanje iz užitka” u školskim knjižnicama. Kako je jedan od pokazatelja rezultata povećanje broja knjiga pitali smo ministarstvo za dosta konkretne brojke: koliko knjiga je dosad nabavljeno i za koliki novac. Iz Ministarstva kulture su na to odgovorili kako je u Saboru u tijeku usvajanje Zakona o knjižnicama (u petak je i usvojen) kojim će se ojačati položaj školskih knjižnica i kako je za njih, uostalom, nadležno Ministarstvo obrazovanja i znanosti.

Sličan je odgovor i na pitanje o broju knjižnica u kojima je lani omogućeno besplatno članstvo mlađima od 18 godina. Brojki nema, jer županijske matične službe tek dostavljaju izvješća, a oko besplatnog učlanjivanja mladih Ministarstvo još nije pokrenulo ni pregovore sa Zajednicom općina i gradova. Ali, kažu nam da to – planiraju.

E sad, bilo bi fer nešto prenijeti i iz opsežnijeg ostatka odgovora Ministarstva kulture, onog koji dolazi nakon rečenice o tome kako vjeruju da nas zanima i što je napravljeno.

Ključan je novac

Formirano je Povjerenstvo za provedbu istraživanja oko predtestiranja čitateljskih kompetencija, te čitateljskih navika i razloga prestanka čitanja. Nakladnicima su za ovu godinu odobrena dvostruko veća sredstva za potporu izdavanja u odnosu na 2018. godinu. Strategija je predstavljena na državnim stručnim skupovima, a iz Ministarstva su krajem 2017. godine sudjelovali na međunarodnoj konferenciji o pismenosti u Portu. Kao jedan od dosega provedbe Strategije se ističe i sljedeća rečenica: “Poslano je pozivno pismo odgojno-obrazovnim ustanovama vezano uz Nacionalnu strategiju poticanja čitanja i njenu provedbu”.

(Poslano je pismo… Ovo nije citat, nego nevjerica).

“Ključna stvar je ipak novac. Bez toga se zahtjevnije aktivnosti ne mogu provoditi”, kaže nam Bartolčić, koji vjeruje da se na osiguravanju novca za provođenje Strategije ipak radi.

A novac, ozbiljniji novac, jer milijun kuna za Strategiju u budžetu Ministarstva kulture ne samo da nije dovoljan, nego nije ni “d”, nalazi se u Europskom socijalnom fondu, u natječaju “Čitanjem do uključivog društva”. Od 49 milijuna kuna 85 posto se financira iz Europskog socijalnog fonda. Dokumentacija je, vele u Ministarstvu, pripremljena i uskoro bi trebalo krenuti raspisivanje Poziva na dostavu projektnih prijedloga.

Kurikularni sumrak čitanja

Da stvari ne bi, međutim, završile s (vrlo) umjerenim optimizmom, tu je svježe doneseni i navodno reformski kurikulum Hrvatskog jezika, po kojem u lektiri kao obavezno štivo ostaju praktički samo klasična djela, dok je suvremena književnost “prognana” u izborne materijale

“Ako na početku ubijemo volju za čitanje mladima, kasnije to vrlo teško može ispraviti bilo kakva strategija”, tmuran je Bartolčić. Naime, klinci će se teško identificirati s djelima iz prošlih stoljeća, stoga je intencija odbačene kurikularne reforme bila da im se približe suvremeni autori, koji govore o problemima i svijetu u kojem se i sami nalaze. Sad je taj dio ostavljen na volju profesorima.

Bartolčić tu ukazuje i na logistički problem. Školske knjižnice će, pogotovo u manjim mjestima, prvo krenuti nabavljati knjige koje su na obveznom popisu lektire. Za ostalo što ostane. “I što ako knjižnica nema suvremene autore koje bi neki profesor htio uvrstiti u lektiru?”, pita se Bartolčić.

Zadnji čavao i renesansa kretenizma

Hrvatsko društvo pisaca (HDP) je u svojoj je reakciji na kurikulum ustanovilo kako ono u niti jednom svom dijelu nije u skladu sa Strategijom poticanja čitanja. “Cilj je spomenute Strategije poticanje čitanja i razvoj kulture čitanja, što će omogućiti što širim društvenim slojevima čitanje sa zadovoljstvom i razumijevanjem. Strategija je zamišljena kao niz akcija za poticanje čitanja od vrtića pa sve do domova umirovljenika, a u to svakako spadaju i učenici osnovnih i srednjih škola. Pogotovo učenici. Ono što je konačno prihvaćeno kao lektira tragično će unazaditi sve pokušaje da se učenike starijih razreda osnovne i srednjih škola potakne na masovnije čitanje”, kaže se u priopćenju HDP-a i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.

Potpredsjednica potonjeg društva, Silvija Šesto, je u reakciji objavljenoj na portalu Moderna vremena, još direktnija. “Ovime je zabijen zadnji čavao na Nacionalnu strategiju poticanja čitanja. (…) Ovaj neviđeni blam vrhunska je neodgovornost prema generacijama koje dolaze, nepoštivanje ikakvih vrijednosnih sustava, ponižavanje stručnih ljudi, o autorima da ne govorim. Autori su već navikli na renesansu kretenizma, što nije loš materijal za pisanje, no tko će to, ili tko će išta čitati uz ovaj idiotizam koji su mogli počiniti samo oni koji ne čitaju i ne vole čitati”, kazala je Šesto.

Može li se na kraju “čaša” poticanja čitanja u zemlji Hrvatskoj ikako ipak vidjeti polupunom? I što o tome kaže Akcijski plan provedbe Strategije poticanja čitanja za 2019. godinu koja je već potrošila svojih prvih mjesec i po dana? “Izrada Akcijskog plana Nacionalne strategije poticanja čitanja je u tijeku i bit će donesen tijekom veljače 2019. godine”, kaže se u odgovoru Ministarstva kulture Telegramu.