Situacija na tržištu rada je takva da se čak i javni sektor suočava s nedostatkom radnika. Doduše, to nije problem od jučer. Iako se uglavnom priča o prevelikom broju ljudi koji rade za državu, činjenica jest da određenih profila zaposlenika nedostaje oduvijek. Mogli bismo slikovito reći da javni sektor istovremeno ima tisuću ljudi viška i stotinu ljudi manjka.
Pogotovo su deficitarni informatički stručnjaci, kao i stručnjaci za EU fondove, koji daleko veću cijenu postižu u privatnom sektoru, gdje im se nude neusporedivo bolje plaće, a dodatna pogodnost je i to što ne moraju raditi okruženi s previše partijskih idiota. To isto tako nije zanemarivo, s obzirom na to da se na poslu provodi dobar dio dana. Ponekad i više nego u krugu obitelji.
Viši informatički savjetnik s naprednim poznavanjem rada na računalu
Ovih dana do javnosti se probila informacija da se nitko nije javio na natječaj Ministarstva pravosuđa, za radno mjesto višeg informatičkog savjetnika, što zapravo i ne treba čuditi jer je teško zamislivo da bi nekom informatičkom stručnjaku s nekoliko godina iskustva bila želja raditi u nekom ministarstvu.
Oglas za poziciju višeg informatičkog savjetnika na momente je pomalo komičan, barem ljudima koji su navikli na oglase privatnih kompanija. Uz uobičajene uvjete, odnosno završenog fakulteta, osoba mora imati položen državni stručni ispit, mora znati engleski jezik, a zabavno je da mora imati i “napredno poznavanje rada na računalu”, što bi se valjda trebalo podrazumijevati. Ne sjećamo se da smo vidjeli da privatna kompanija traži informatičkog stručnjaka koji ima napredno poznavanje rada na računalu, a teško bi bilo pronaći i nekog iz te branše tko ne zna engleski jezik.
Viši informatički savjetnik bi, uz gore navedeno, trebao imati i četiri godine iskustva na odgovarajućim poslovima, kao i “istaknute rezultate u području od značaja za rad državnog tijela”. Netko tko ima višegodišnje iskustvo u IT sektoru sasvim sigurno nije zainteresiran za plaću koju nudi Ministarstvo, a koja je, navodno, oko osam tisuća kuna, neto.
Plaća se bazira na koeficijentima, a ne na tome koliko je netko potreban sustavu
Upravo je sustav plaća koji imaju u državnim institucijama, a koji se bazira na nekakvim koeficijentima, godinama staža i sličnome, glavna prepreka kod zapošljavanja deficitarnih stručnjaka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tako recimo dvije osobe koje rade u istoj organizaciji, koje imaju isti stručnu spremu i iste godine staža, imaju i približno istu plaću, iako je jedna od te dvije osobe deficitarni stručnjak koji bi na tržištu mogao dobiti i nekoliko puta veću plaću, a druga je možda potpuno nepotrebna, zaposlena na izmišljenom radnom mjestu.
Država nije spremna na promjene, pa će javni sektor i dalje propadati
Takva situacija tjera kvalitetnije ljude – kojih još uvijek ima – iz javnog sektora prema privatnom, a kao što vidimo, nema interesa ni za popunjavanje ispražnjenih pozicija. Jasno je da takva situacija u konačnici onemogućuje normalno funkcioniranje pojedinih institucija. Možemo se sjetiti natječaja za EU fondove, koji se odvijaju po sistemu “najbrži prst” upravo zbog manjka kapaciteta, odnosno ljudi koji bi mogli prijave na natječaje za europski novac kvalitetno evaluirati.
Država, naravno, nije sklona promjenama, pogotovo ne radikalnim, kakve su u sustavu plaća i zapošljavanja potrebne, tako da će javni sektor i dalje propadati. Ne u smislu broja zaposlenih, nego njihove kvalitete.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ministarstvo ne može naći radnike ni za 8000 kuna plaće. Naravno, koji bi se IT stručnjak javio na ovaj smiješan oglas?
Mogli bismo slikovito reći da javni sektor istovremeno ima tisuću ljudi viška i stotinu ljudi manjka
Zabavno je da u oglasu za informatičkog stručnjaka stoji kako mora imati i 'napredno poznavanje rada na računalu', što bi se valjda trebalo podrazumijevati. Ne sjećamo se da smo vidjeli da privatna kompanija traži informatičkog stručnjaka koji ima napredno poznavanje rada na računalu. Uz ostalo, trebao bi imati i 'istaknute rezultate u području od značaja za rad državnog tijela'
Situacija na tržištu rada je takva da se čak i javni sektor suočava s nedostatkom radnika. Doduše, to nije problem od jučer. Iako se uglavnom priča o prevelikom broju ljudi koji rade za državu, činjenica jest da određenih profila zaposlenika nedostaje oduvijek. Mogli bismo slikovito reći da javni sektor istovremeno ima tisuću ljudi viška i stotinu ljudi manjka.
Pogotovo su deficitarni informatički stručnjaci, kao i stručnjaci za EU fondove, koji daleko veću cijenu postižu u privatnom sektoru, gdje im se nude neusporedivo bolje plaće, a dodatna pogodnost je i to što ne moraju raditi okruženi s previše partijskih idiota. To isto tako nije zanemarivo, s obzirom na to da se na poslu provodi dobar dio dana. Ponekad i više nego u krugu obitelji.
Viši informatički savjetnik s naprednim poznavanjem rada na računalu
Ovih dana do javnosti se probila informacija da se nitko nije javio na natječaj Ministarstva pravosuđa, za radno mjesto višeg informatičkog savjetnika, što zapravo i ne treba čuditi jer je teško zamislivo da bi nekom informatičkom stručnjaku s nekoliko godina iskustva bila želja raditi u nekom ministarstvu.
Oglas za poziciju višeg informatičkog savjetnika na momente je pomalo komičan, barem ljudima koji su navikli na oglase privatnih kompanija. Uz uobičajene uvjete, odnosno završenog fakulteta, osoba mora imati položen državni stručni ispit, mora znati engleski jezik, a zabavno je da mora imati i “napredno poznavanje rada na računalu”, što bi se valjda trebalo podrazumijevati. Ne sjećamo se da smo vidjeli da privatna kompanija traži informatičkog stručnjaka koji ima napredno poznavanje rada na računalu, a teško bi bilo pronaći i nekog iz te branše tko ne zna engleski jezik.
Viši informatički savjetnik bi, uz gore navedeno, trebao imati i četiri godine iskustva na odgovarajućim poslovima, kao i “istaknute rezultate u području od značaja za rad državnog tijela”. Netko tko ima višegodišnje iskustvo u IT sektoru sasvim sigurno nije zainteresiran za plaću koju nudi Ministarstvo, a koja je, navodno, oko osam tisuća kuna, neto.
Plaća se bazira na koeficijentima, a ne na tome koliko je netko potreban sustavu
Upravo je sustav plaća koji imaju u državnim institucijama, a koji se bazira na nekakvim koeficijentima, godinama staža i sličnome, glavna prepreka kod zapošljavanja deficitarnih stručnjaka.
Tako recimo dvije osobe koje rade u istoj organizaciji, koje imaju isti stručnu spremu i iste godine staža, imaju i približno istu plaću, iako je jedna od te dvije osobe deficitarni stručnjak koji bi na tržištu mogao dobiti i nekoliko puta veću plaću, a druga je možda potpuno nepotrebna, zaposlena na izmišljenom radnom mjestu.
Država nije spremna na promjene, pa će javni sektor i dalje propadati
Takva situacija tjera kvalitetnije ljude – kojih još uvijek ima – iz javnog sektora prema privatnom, a kao što vidimo, nema interesa ni za popunjavanje ispražnjenih pozicija. Jasno je da takva situacija u konačnici onemogućuje normalno funkcioniranje pojedinih institucija. Možemo se sjetiti natječaja za EU fondove, koji se odvijaju po sistemu “najbrži prst” upravo zbog manjka kapaciteta, odnosno ljudi koji bi mogli prijave na natječaje za europski novac kvalitetno evaluirati.
Država, naravno, nije sklona promjenama, pogotovo ne radikalnim, kakve su u sustavu plaća i zapošljavanja potrebne, tako da će javni sektor i dalje propadati. Ne u smislu broja zaposlenih, nego njihove kvalitete.