Ministarstvo pravosuđa pokušava zaustaviti novinare. Promijenili su web da se više ne vidi kome se za što sudi
Ovaj primjer otkriva neusklađenost zakona u Hrvatskoj, te ozbiljne probleme s GDPR-om
Ministarstvo pravosuđa odlučilo je, doslovno preko noći, promijeniti internetske stranice hrvatskih sudova i s njih ukloniti većinu osobnih podataka, među ostalima i raspored sudskih rasprava, tzv. sudski ročišnik. Učinjeno je to navodno zbog zaštite osobnih podataka ljudi kojima se sudi, jer su se bunili što im se imena nalaze u javno dostupnom sudskom ročišniku.
Pri tome je Ministarstvo pravosuđa potpuno zanemarilo dvije važne odredbe Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka – jednu koja se odnosi na iznimke koje je potrebno napraviti kako se nauštrb zaštite osobnih podataka ne bi ugrozile medijske slobode, te drugu, koja omogućuje sudovima autonomnu obradu osobnih podataka čime se štiti neovisnost pravosuđa. Još više zabrinjava što tih odredbi nema ni u hrvatskom Zakonu o provedbi opće uredbe o zaštiti osobnih podataka.
Kako sada izgledaju stranice hrvatskih sudova?
Dakle, preko noći su sa sudskih internetskih stranica uklonjena imena većine sudaca, ali i jedan od glavnih podataka koji je prikazivao transparentnost i količinu rada sudova – sudski ročišnik. U njemu su svakodnevno bila najavljena suđenja na pojedinom sudu. Uz ime suca stajalo je vrijeme početka rasprave, ime okrivljenika, kazneno djelo za koje mu se sudi i broj sudskog spisa. Sada ročišnik postoji tek formalno jer u njemu tih podataka više nema. Većina ih je uklonjena, a preostali dio je anonimiziran.
Ovu izmjenu Ministarstvo pravosuđa uvelo je bez konzultacija s većinom čelnika sudova. Nitko nije obavijestio ni hrvatske novinare koji izvještavaju s hrvatskih sudova. Izmjene su napravljene nakon što je Agencija za zaštitu osobnih podataka dala Ministarstvu pravosuđa do znanja da su se građani, protiv kojih se vode kazneni postupci, žalili jer su im imena objavljena na rasporedu suđenja. No, Ministarstvo je pri tome prekršilo dvije važne odredbe Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka.
Kako sada izgledaju stranice hrvatskih sudova?
Trenutna situacija je doslovno takva da se tek upornim klikanjem može doći do podataka da neki sudac vodi neko suđenje. Naime, internetske poveznice na sudske ročišnike vode do internetskih stranica tzv. e-Predmet na kojima se po broju sudskog spisa može vidjeti u kojoj je fazi neko suđenje. No, to pretpostavlja da znate o kojem se suđenju uopće radi i da znate broj sudskog predmeta. Podaci o kaznenom djelu zbog kojeg se vodi proces manjkavi su.
Većini neupućenih podaci u e-Predmetu znače vrlo malo. Ovdje valja naglasiti da se u e-Predmetu ne vode tzv. uskočki spisi, mahom zbog političke korupcije i zlouporaba, kao ni predmeti zbog ratnih zločina.
Osim što je ova nenajavljena promjena stvorila probleme novinarima, koji u ovom trenutku nemaju uvid u veliki dio sudskih postupaka, niti mogu znati kada će neki od važnijih procesa biti nastavljen, problem imaju i sami suci, kao i pravosudni policajci koji sudove osiguravaju.
Problema imaju i suci i drugi pravosudni djelatnici
Naime, sucima je, kako nam kažu, sudski on-line ročišnik bio jedan od alata što su ih koristili kod priprema za nastavak pojedinih procesa. Pravosudni policajci, koji osiguravaju sudove, nakon ove promjene sudskih stranica i netransparentne objave sudskog ročišnika nemaju zapravo pojma koja se suđenja taj dan održavaju na njihovom sudu. Ne mogu usporediti ni ime okrivljenika koji dolazi na sud s podacima u sudskom ročišniku jer tamo pišu samo inicijali.
Dakle, Ministarstvo pravosuđa koje je odlučilo pokrenuti nove stranice hrvatskih sudova stvorilo je priličan kaos.
Sve je to zbog samo zbog zaštite osobnih podataka?
I u ovom slučaju razlog promjene je famozni GDPR, Opća uredba o zaštiti osobnih podataka. Zbog nje je Agencija za zaštitu osobnih podataka naložila Ministarstvu pravosuđa izmjene na sudskim stranicama, budući da su se brojni okrivljeni bunili što su im imena javno objavljena. Nitko, međutim, pri tome očito nije vodio računa da sudski sustav, barem onaj njegov internetski dio, još uvijek nisu spremni na to.
Analizirali smo što se ovdje uistinu događa. Kao što to obično biva u Hrvatskoj, i u ovom je slučaju nekoliko zakona u ozbiljnom sukobu, a razotkriva se konačno i činjenica da hrvatski Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka uopće nije u skladu sa samom Općom uredbom.
Evo što piše u Općoj uredbi o zaštiti osobnih podataka
Naime, Opća uredba o zaštiti osobnih podataka u svom Članku 153. propisuje da države članice EU moraju u svojim nacionalnim zakonima o njezinoj provedbi uskladiti pravila kojima se uređuje sloboda izražavanja i informiranja.
“Na obradu osobnih podataka isključivo u novinarske svrhe trebalo bi primjenjivati odstupanja ili izuzeća od određenih odredaba ove Uredbe”, navedeno je u Uredbi koja zemljama članicama jasno sugerira donošenje “zakonodavnih mjera kojima bi se predvidjela izuzeća i odstupanja potrebna radi usklađivanja tih temeljnih prava”.
Međutim, u Zakonu o provedbi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka ni mediji ni novinarstvo ni sloboda izražavanja se ne spominju.
Još nešto jako važno piše u ovoj uredbi EU
Iz Agencije za zaštitu osobnih podataka naglašavaju i kako u uvodu Opće uredbe stoji kako zemlje članice EU-a mogu posebno regulirati korištenje osobnih podataka od strane sudova i drugih pravosudnih tijela. Ni tijela koja nadziru provedbu GDPR-a ne bi se trebala baviti obradom osobnih podataka što ju provode sudovi u obavljaju svojih zadaća. Time se, objašnjavaju, štiti neovisnost pravosuđa u obavljanju njegovih sudskih zadaća, među ostalim i u donošenju odluka.
“Trebalo bi biti moguće povjeriti nadzor takvih radnji obrade podataka posebnim tijelima u okviru pravosudnog sustava države članice, koja bi posebno trebala osigurati sukladnost s pravilima ove Uredbe, promicati svijest djelatnika u pravosuđu o njihovim obvezama na temelju ove Uredbe i rješavati pritužbe u vezi s takvom obradom osobnih podataka”, navode iz AZOP-a.
Nekoliko hrvatskih zakona je u međusobnom sukobu
Dakle, ma mikroprimjeru rasporeda sudskih rasprava na hrvatskim sudovima, koji je trenutno lišen bilo kakvih novinarima upotrebljivih podataka, evidentno je da se GDPR zlorabi ili u najmanju ruku ne provodi dosljedno. O članku Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka koji se odnosi na slobodu medija Ministarstvo pravosuđa uopće nije vodilo računa, kao i autonomiji sudova u korištenju osobnih podataka.
Uz to, ovdje valja podsjetiti kako još uvijek vrijedeći Zakon o pravu na pristup informacijama propisuje da tijela javne vlasti moraju javno objavljivati svoje sjednice, kao i njihov sadržaj. To se, sukladno ovom zakonu, odnosi i na sudove. No, sada su najave sudskih sjednica samo prividno javne.
Ministarstvo pravosuđa tvrdi da se objavljuje dovoljno
Rad sudova još posebno regulira i Zakon o kaznenom postupku koji propisuje da su sudske rasprave javne. One su otvorene građanima i novinarima, osim ako sud ne donese posebno rješenje da ih proglasi tajnima što se uglavnom događa zbog zaštite maloljetnika ili privatnog života stranaka u procesu. I objave presuda su javne, ali ako za njih nitko ne zna, teško da može biti govora o načelu javnosti.
Zbog izmjena na web stranicama sudova, posebno ročišnika koji novinarima onemogućuje rad, kontaktirali i samo Ministarstvo pravosuđa. U kratkom odgovoru, kažu nam kako su redizajn stranica sudova napravili u sklopu projekta “Nadogradnja aplikativnog sustava eSpis”. Tvrde i da ove jedinstvene Internet stranice za sve sudove u Republici Hrvatskoj “široj javnosti i svim zainteresiranima omogućavaju pregled sudskih e-usluga, kao i bitne informacije o radu pojedinog suda”. Zašto su izmjene učinjene baš na ovaj način koji onemogućava transparentan uvid u sudski ročišnik, nisu nam objasnili.
* U srijedu navečer javljeno nam je kako je Ministarstvo pravosuđa vratilo stari izgled i sadržaj stranica hrvatskih sudova dok se ne pronađe novo rješenje.