HDZ-ov tajkun je dokazao da mu je ministarstvo vanjskih nezakonito uzelo 1,8 milijuna kn; dobit će ih s kamatama

Ovaj skandal iz kojeg proizlazi da je Ministarstvo vanjskih poslova postupalo nezakonito prema izvođaču obnove zgrade, razotkriva nepravomoćna odluka Trgovačkog suda u Varaždinu, koja je objavljena ovaj tjedan. Sud je decidirano utvrdio da Ministarstvo nije smjelo naplatiti bankovnu garanciju građevinskoj firmi, te taj novac sada mora vratiti zajedno sa zateznim kamatama. Donosimo detalje slučaja.

Radove je najavila Kolinda Grabar Kitarović

U pozadini ove afere su građevinski radovi na obnovi sjedišta Ministarstva u bloku zgrada koji se nalazi između Zrinjevca, Petrinjske i Đorđićeve ulice. Još 1999. godine taj je prostor Vlada RH dodijelila upravo Ministarstvu vanjskih poslova. Ranije je u dijelu tog bloka bilo smješteno sjedište zagrebačke krim-policije, a još za vrijeme bivše Jugoslavije istražni zatvor. Kako je u godišnjaku za 2005. godinu, kada su radovi započeli, napisala tadašnja ministrica Kolinda Grabar Kitarović, vrijednost investicije iznosila je ukupno 75 milijuna kuna.

Ona je trebala omogućiti smještaj svih službi Ministarstva na jednoj lokaciji, umjesto na tadašnjih šest, pisala je tada Grabar Kitarović. Bila je planirana i ušteda značajnih financijskih sredstava u proračunu koja su se izdvajala za plaćanje najma dislociranih poslovnih prostora, a očekivala se i veća učinkovitost kada se svi organizacijski dijelovi Ministarstva nađu na jednom mjestu.

Evo tko je radio na zgradi Ministarstva

Posao je prema ugovoru od 25. listopada 2005. povjeren tvrtki Coning Inženjering, u vlasništvu obitelji Radimira Čačića. On je doduše te 2005. godine bio varaždinski župan, no prema podacima u Sudskom registru, tvrtku je vodila njegova supruga. Zagorje-Tehnobeton vodio je tada HDZ-ov tajkun Miroslav Bunić, kojem se trenutno sudi zajedno s Božidarom Kalmetom za izvlačenje novca iz HAC-a, te s varaždinskim gradonačelnikom Ivanom Čehokom, zbog malverzacija s prodajom zemljišta u Varaždinu.

Na osnovu dogovora između Coning Inženjeringa i Zagorje Tehnobetona, Bunićeva firma predala je bankovnu garanciju na iznos od najviše 3.478.186 kuna koja je mogla biti naplaćena u slučaju da radovi ne budu obavljeni na vrijeme i prema ugovoru. U svibnju 2008. zagrebački gradski ured za prostorno uređenje izdao je uporabnu dozvolu za zgradu, no u srpnju iste godine Komisija za primopredaju radova utvrdila je neke nedostatke.

Radovi baš i nisu bili obavljeni dobro

Iz zapisnika proizlazi da je u žljebovima bilo morta, da su nedostajali odbojnici vrata, da foto senzori na pisoarima u muškim WC-ima nisu radili, da su upravljački uređaji imali nazive na stranom jeziku, da nije radila klima u garderobi, a bilo je i problema s grijačima u kafiću. Još neki nedostaci utvrđeni su mjesec dana kasnije, u kolovozu 2008. godine. Primopredaja je na kraju ipak uspješno obavljena u veljači 2009., no zbog kašnjenja radova i svih tih nedostataka, Coning Inženjeringu isplaćeno je 12,4 milijuna kuna manje od dogovorene cijene.

Unatoč tome, MVEP je od Zagorje Tehnobetona naplatio i 1,8 milijuna kuna bankarske garancije. Vještak Petar Adamović objasnio je tijekom suđenja kako, s obzirom na umanjenje ukupno isplaćenog iznosa za ugovorene građevinske radove, nije bilo potrebe za naplatu tog dodatnog iznosa od Zagorje Tehnobetona.

“Ministarstvo vanjskih i europskih poslova naplatilo je bankovnu garanciju iako za to nije bilo pravne osnove. Izvođaču radova umanjena je vrijednost radova za obračunate penale i probleme s kvalitetom radova. Nedostaci su otklonjeni i građevina je dobila uporabnu dozvolu, dakle mogla se koristiti”, naveo je sud u presudi kojom je prihvaćen zahtjev Zagorje Tehnobetona težak 1.845.047 kuna. Uz to MVEP varaždinskog građevinskoj firmi mora platiti i 163 tisuće kuna sudskih troškova. Na ovu nepravomoćnu presudu MVEP može uložiti žalbu.