Hrvatska banka za obnovu i razvitak uz pomoć Državnog odvjetništva godinama se borila protiv objave podataka o kreditima. Iako nisu klasična banka, koja posluje po Zakonu o bankama, već se radi o državnoj instituciji koja se financira novcem poreznih obveznika, smatraju da podaci o kreditima koje dodjeljuju nisu dužni objavljivati, i da su zaštićeni bankarskom tajnom.
Njihova želja za skrivanjem informacija zapravo i ne treba čuditi, s obzirom na to kome i kako se neki njihovi krediti odobravaju. Najnoviji slučaj kredita od 590 milijuna kuna koji je dodijeljen vlasniku vjetroelektrana kod Knina pokazuje da se odluke o kreditiranju donose pod snažnim političkim pritiscima, pa onda i na temelju vrlo upitnih kriterija.
Političari ne žele da se zna kako troše novac, i ne srame se to reći
Transparentnost poslovanja državnih institucija, javnih poduzeća i svih drugih organizacija koje se financiraju javnim novcem temelj je borbe protiv korupcije, koja je u Hrvatskoj prilično raširena – spadamo među najkorumpiranije zemlje Europske unije. Objava ugovora, računa, i drugih podataka o poslovanju neke institucije smanjuje mogućnost malverzacija, zloupotrebe novca poreznih obveznika jer se, ako ništa drugo, takve stvari puno brže otkriju.
Ali, hrvatskim političarima to ne odgovara i čak se ne srame to na glas reći. Vidljivo je to iz zapisnika sjednice Nadzornog odbora održane u siječnju 2019. godine, na kojoj se raspravljalo o kreditu za vjetroelektrane, ali i o presudi Vrhovnog suda kojom je HBOR-u naloženo da na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama mora dostaviti podatke o kreditima.
Sud presudio da HBOR mora dati podatke
Radilo se o slučaju u kojem je zagrebački poduzetnik Hrvoje Šimić zatražio podatke o kreditima za prva četiri mjeseca 2017. godine. Tada se već odvijala drama oko Agrokora. Sud je presudio u korist Šimića i naložio objavu podataka, no Državno odvjetništvo je podnijelo zahtjev za preispitivanje te presude Vrhovnom sudu, koji je također zaključio da podatke treba objaviti.
Vrhovni sud ocijenio je da sredstva iz Državnog proračuna RH-a spadaju u javna sredstva i da se na njih primjenjuju odredbe članka Zakona o pravu na pristup informacijama. Također su utvrdili da informacije koje je Šimić tražio, a radilo se o popisu korisnika i iznosima kredita, ne predstavljaju klasificirane podatke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Marić: Treba naći načina da se ograniči pristup podacima
Obveza objave podataka, kako je vidljivo iz transkripata, zasmetala je Zdravka Marića pa je predložio “da HBOR u konzultaciji sa svojom pravnom službom treba pronaći način da se ograniči pristup dostavljenih podataka” o izdanim kreditima.
Objavi podataka posebno se usprotivio ministar Darko Horvat, koji je tada vodio ministarstvo gospodarstva. Njega ne smeta samo odluka suda vezano za kredite HBOR-a, već se požalio da cijela državna uprava ima takvih problema. “Svi u sustavu državne uprave, ministarstva pogotovo, imaju problem temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, te pod hitno treba nešto napraviti”, rekao je Horvat.
Iako bi ovakve izjave visokih državnih dužnosnika, u nekoj civiliziranoj zemlji izazvale skandal, jer se članovi vlade očigledno protive transparentnom poslovanju državnih institucija, kod nas je to prošlo prilično neopaženo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ministri ne žele da znamo kako HBOR dijeli novac, i ne srame se to naglas reći
Njihova želja za skrivanjem informacija zapravo i ne treba čuditi, s obzirom na to kome i kako se neki njihovi krediti odobravaju
Objavi podataka posebno se usprotivio ministar Darko Horvat, koji je tada vodio ministarstvo gospodarstva. Njega ne smeta samo odluka suda vezano za kredite HBOR-a, već se požalio da cijela državna uprava ima takvih problema. “Svi u sustavu državne uprave, ministarstva pogotovo, imaju problem temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, te pod hitno treba nešto napraviti”, rekao je
Hrvatska banka za obnovu i razvitak uz pomoć Državnog odvjetništva godinama se borila protiv objave podataka o kreditima. Iako nisu klasična banka, koja posluje po Zakonu o bankama, već se radi o državnoj instituciji koja se financira novcem poreznih obveznika, smatraju da podaci o kreditima koje dodjeljuju nisu dužni objavljivati, i da su zaštićeni bankarskom tajnom.
Njihova želja za skrivanjem informacija zapravo i ne treba čuditi, s obzirom na to kome i kako se neki njihovi krediti odobravaju. Najnoviji slučaj kredita od 590 milijuna kuna koji je dodijeljen vlasniku vjetroelektrana kod Knina pokazuje da se odluke o kreditiranju donose pod snažnim političkim pritiscima, pa onda i na temelju vrlo upitnih kriterija.
Političari ne žele da se zna kako troše novac, i ne srame se to reći
Transparentnost poslovanja državnih institucija, javnih poduzeća i svih drugih organizacija koje se financiraju javnim novcem temelj je borbe protiv korupcije, koja je u Hrvatskoj prilično raširena – spadamo među najkorumpiranije zemlje Europske unije. Objava ugovora, računa, i drugih podataka o poslovanju neke institucije smanjuje mogućnost malverzacija, zloupotrebe novca poreznih obveznika jer se, ako ništa drugo, takve stvari puno brže otkriju.
Ali, hrvatskim političarima to ne odgovara i čak se ne srame to na glas reći. Vidljivo je to iz zapisnika sjednice Nadzornog odbora održane u siječnju 2019. godine, na kojoj se raspravljalo o kreditu za vjetroelektrane, ali i o presudi Vrhovnog suda kojom je HBOR-u naloženo da na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama mora dostaviti podatke o kreditima.
Sud presudio da HBOR mora dati podatke
Radilo se o slučaju u kojem je zagrebački poduzetnik Hrvoje Šimić zatražio podatke o kreditima za prva četiri mjeseca 2017. godine. Tada se već odvijala drama oko Agrokora. Sud je presudio u korist Šimića i naložio objavu podataka, no Državno odvjetništvo je podnijelo zahtjev za preispitivanje te presude Vrhovnom sudu, koji je također zaključio da podatke treba objaviti.
Vrhovni sud ocijenio je da sredstva iz Državnog proračuna RH-a spadaju u javna sredstva i da se na njih primjenjuju odredbe članka Zakona o pravu na pristup informacijama. Također su utvrdili da informacije koje je Šimić tražio, a radilo se o popisu korisnika i iznosima kredita, ne predstavljaju klasificirane podatke.
Marić: Treba naći načina da se ograniči pristup podacima
Obveza objave podataka, kako je vidljivo iz transkripata, zasmetala je Zdravka Marića pa je predložio “da HBOR u konzultaciji sa svojom pravnom službom treba pronaći način da se ograniči pristup dostavljenih podataka” o izdanim kreditima.
Objavi podataka posebno se usprotivio ministar Darko Horvat, koji je tada vodio ministarstvo gospodarstva. Njega ne smeta samo odluka suda vezano za kredite HBOR-a, već se požalio da cijela državna uprava ima takvih problema. “Svi u sustavu državne uprave, ministarstva pogotovo, imaju problem temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, te pod hitno treba nešto napraviti”, rekao je Horvat.
Iako bi ovakve izjave visokih državnih dužnosnika, u nekoj civiliziranoj zemlji izazvale skandal, jer se članovi vlade očigledno protive transparentnom poslovanju državnih institucija, kod nas je to prošlo prilično neopaženo.