Ministrica kaže da ćemo Istanbulsku prihvatiti, ali uz rezerve. Istražili smo što je točno moguće izostaviti
Konvencijom se propisuje na koje je članke moguće staviti rezerve
Ministrica demografjie Nada Murganić, u čijoj je nadležnosti tzv. Zakon o ratifikaciji Istanbulske konvencije, danas je rekla kako bi Vlada mogla iskoristiti činjenicu da su dozvoljene određene ograde u vezi određenih dijelova Istanbulske konvencije. Pritom nije precizirala na koje točno odredbe misli.
No, države same ne mogu same odlučiti o tome koje odredbe Konvencije se neće primjenjivati. Naime, tzv. rezerve dozvoljene su za točno određene članke i vrijede pet godina od dana kad Konvencija stupi na snagu. Nakon isteka tog roka mogu se obnoviti za isto razdoblje. Isto tako, svaka država može u cijelosti ili djelomično povući svoju rezervu izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe.
Vladin prijedlog već ima jednu rezervu
U Vladinom nacrtu prijedloga Zakona o ratifikaciji Istanbulske konvencije koji je od prošle godine u proceduri spominje se jedna rezerva i to ona koja se odnosi na članak 30. Taj se članak odnosi na naknadu štete koju bi država trebala osigurati žrtvama.
Konvencija propisuje da se naknada štete od države dodjeljuje onima koji su pretrpjeli teške tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja u mjeri u kojoj ta šteta nije pokrivena iz drugih izvora. To bi, recimo, bili počinitelj, osiguranje ili državna sredstva za zdravstvo.
U obrazloženju ove rezerve, Ministarstvo je navelo kako će Hrvatska taj članak primjenjivati samo u odnosu na žrtve koje pravo na naknadu štete ostvaruju sukladno Zakonu o novačnoj naknadi žrtvama kaznenih djela.
Rezerve se mogu staviti na još četiri članka
Osim na ovaj članak, državama se dozvoljava rezerva, odnosno mogućnost da ne implementiraju još četiri članka Konvencije. Jedan od njih je onaj vezan uz nadležnost države za djela koja se smatraju kaznenima prema Istanbulskoj konvenciji. Rezerva se može staviti na dio koji kaže da će država biti nadležna za sve počinitelje koji imaju prebivališta na području države.
Još su dva stavka u istom članku koje država ne mora implementirati u svoj zakon kojim ratificira Istanbulsku konvenciju. Oba stavka odnose se na sljedeća kaznena djela: seksualno nasilje, prisilni brak, sakaćenje ženskih spolnih organa, prisilni pobačaj i prisilnu sterilizaciju.
Prvi stavak koji se može izbaciti jest onaj kojim se propisuje da će država u slučaju počinjenja tih kaznenih djela osigurati potrebne mjere te da njihova nadležnost nije uvjetovana time da se radi o inkriminirajućim djelima u državi gdje su počinjena. Drugi se odnosi na to da se država obvezuje da će osigurati progon spomenutih kaznenih djela bez obzira na to hoće li žrtva prijaviti počinitelja.
Rok zastare, boraviše žrtve…
Treća dopuštena rezerva odnosi se na tek mali dio 55. članka Konvencije. Radi se o stavku u kojem se od države traži da osigura da istraga ili progon lakših kaznenih djela tjelesnog nasilja ne smije ovisiti o prijavi ili pritužbi koju je podnijela žrtva te da se postupak može nastaviti čak i ako žrtva povuče svoju izjavu ili pritužbu. U slučaju da na ovaj članak stavi rezervu, država se ne mora obvezati na ispunjavanje ove obveze.
Jedna od mogućih rezervi je i članak koji se odnosi na zastaru određenih kaznenih djela. Konvencijom se propisuje da će država poduzeti određene mjere kako bi osigurala toliki rok zastare za određena kaznena djela kako bi se postupak mogao pokrenuti i nakon što žrtva postane punoljetna. Radi se o kaznenim djelima kao što su prisilni brak, sakaćenje ženskih spolnih organa, prisilni pobačaj i prisilna sterilizacija.
Peti, ujedno i posljednji članak, na koji država može staviti rezervu je ona je onaj vezan za boravišni status. U tom članku stoji kako će države poduzeti potrebne mjere kako bi žrtve što lakše dobile ili produljile boravišni status na njenom teritoriju. U jednom od stavaka tako se navodi kako će država poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurala da žrtve prisilnog braka, dovedene u drugu zemlju radi sklapanja braka i koje su, kao rezultat, izgubile boravišni status u zemlji u kojoj su prebivale, mogu ponovno dobiti taj status.
Nikakve druge rezerve nisu dozvoljene
U Konvenciji se jasno navodi da nikakve druge rezerve u vezi bilo kojeg drugog članka nisu dozvoljene, ni moguće. Stoga je ministrica Murganić u svojoj današnjoj izjavi mogla ciljati samo na rezerve u vezi spomenutih članaka, jednu ili više njih.
Što se tiče procedure u vezi primjene rezervi, Glavno tajnišvo Vijeća Europe državu će 18 mjeseci prije isteka roka rezerve obavijestiti o tome. Država je dužna, tri mjeseca prije nego rezerva istekne, glavnog tajnika obavijestiti zadržava li ju, mijenja ili povlači. “U nedostatku obavijesti Glavno tajništvo će obavijestiti tu stranku da se njezina rezerva smatra automatski produljenom na razdoblje od šest mjeseci”, stoji u tekstu Konvencije.