Mladi oficir JNA pokopao nadređene zbog ratnih zločina u Bjelovaru: 'Komandanti su sami vozili tenkove i ubijali po gradu'
Podignuta je optužnica protiv sedmorice odgovornih za ratni zločin u Bjelovaru
Protiv sedmorice oficira JNA koji su još u jesen 1991. počinili ratni zločin u Bjelovaru nedavno je podignuta optužnica pred Županijskim sudom u Zagrebu. Riječ je o Milanu Tomiću, potpukovniku JNA i njegovim nižepozicioniranim zapovjednicima u oklopno mehaniziranom bataljunu 265. brigade JNA koji su 29. rujna 1991. pucali po civilima i civilnim objektima u gradu Bjelovaru i obližnjem naselju Hrgovljani. Pri tome je nekoliko osoba ubijeno, a brojni objekti su uništeni.
Vojarnu u kojoj je bila stacionirana JNA zatim su osvojile hrvatske snage, nakon 17 dana blokade. Pripadnici JNA predali su se, a vojni analitičari smatraju kako je time uklonjena opasnost od spajanja tih snaga s Banjalučkim i Varaždinskim korpusom, te potpunog ili djelomičnog presijecanja Slavonije na dva djela.
Dokazi protiv oficira JNA
Sada tužiteljstvo vjeruje kako ima dokaze da su spomenuti ratni zločin počinili Tomić i još šestorica oficira koji su bili stacionirani u vojarni ‘Božidar Adžija’ na bjelovarskom Vojnoviću. Milorad Tomić bio je zapovjednik I. čete oklopno mehaniziranog bataljuna 265. brigade JNA, Vladimir Prelić, Đorđi Čonevski i Slavko Vinaji zapovijedali su tenkovskim vodovima u toj četi, Ranko Bolta bio je zapovjednik baterije samohodnih topničkih oruđa, a Dragan Branimir minobacačke baterije s pet minobacača.
Tužiteljstvo tvrdi da je Tomić, koji je primio naredbu za borbeno djelovanje tog 29. rujna 1991. izdao zapovijed svojim podređenima da se otvori paljba iz svog raspoloživog oružja. Nakon toga brojne granate iz tenkova, tenkovskih puškomitraljeza Kalašnjikova, samohodnih topničkih oruđa i minobacača udarile su na stambene i poslovne objekte u Bjelovaru i Hrgovljanima.
U Bjelovaru su na ulazu u crkvu tri osobe poginule, dok je u Hrgovljanima stradao jedan prolaznik. Pogođene su i brojne zgrade, pravoslavna crkva u centru grada, silosi, pošta, radio-stanica, zgrada Fonda za stambeno-komunalnu djelatnost, poslovne prostorije ‘Kemoboje’ i ‘Univerzala’, poslovnica ‘Vjesnika’, zgrada u krugu Tvornice ‘Koestlin’, katolička crkva te park u središtu grada.
Iskaz protiv zapovjednika
Jedno od ključnih svjedočenja u ovom postupku bilo je ono Miroslava Dizdarevića, mladog oficira JNA koji je u to vrijeme rukovao borbenim sredstvima ratnih rezervi. On je u iskazu pokopao svoje nadređene koje hrvatsko tužiteljstvo optužuje za ratni zločin.
“Tijekom kolovoza 1991., kada su već po gradu bile postavljene barikade, donesena je zapovijed od strane komandanta da sve starješine moraju spavati u vojarni. Tako sam i ja neprekidno bio tamo, ali nisam imao direktnu komandu nad vojskom. Tog 29. rujna 1991. obavljao sam poslove osiguranja od dva do šest sati. Nedugo nakon toga dana je uzbuna. Pošao sam prema Komandi gdje mi je inače bilo radno mjesto. Čuo sam da netko nešto govori na razglas, ali nisam razumio. Počele su odjekivati detonacije, pa sam se sklonio u podrum u kojem sam ostao do predaje vojarne”, svjedočio je Dizdarević.
Po žestini detonacija zaključio je da se tenkovi nalaze blizu Komande i da gađaju stambene objekte u ulici u kojoj se nalazila i vojarna. No, iz podruma nije točno vidio što se vani događa.
Zapovijed da se puca
“U podrum je par puta došao komandant Rajko Kovačević koji nas je tjerao van na borbene položaje. Međutim, mi nismo željeli izaći. Nakon predaje u krug vojarne ušla je policija koja nas je razoružala”, prisjetio se Dizdarević.
On tog dana nije vidio Milana Tomića no pretpostavlja da je bio na svom položaju. “Ljudi su u podrumu pričali da je Milan Tomić izdavao zapovijedi da se puca i otvara vatra iz topova i tenkova, te da se nije želio predati.
Inače, Milan Tomić je, prema Dizdarevićevim riječima, bio jedan od glavnih organizatora obrane kasarne Vojnović. Bio je po činu kapetan I. klase, a po funkciji zamjenik komandanta mehaniziranog bataljuna, koji je u kolovozu 1991. otišao na područje Okučana. S tim bataljunom otišao je i Milorad Tomić koji se ubrzo ponovno vratio u vojarnu, te ostao tamo do 29. rujna 1991. godine.
Sami su pucali po zgradama
“Naknadno sam čuo od pojedinih osoba koje su bile sa mnom u zatvoru da je Milorad Tomić sam pucao iz tenka po zgradama. Pritiskao je Prelića da puca po stambenim objektima. Čuo sam također da je Prelić tenkom izlazio na ulicu, te da je pucao na stambene objekte u pravcu centra grada. Rekli su mi da se nije baš dobro snalazio, pa ga je Milorad Tomić usmjeravao”, nastavio je svjedočiti Dizdarević koji je od drugih čuo i da je Čonevski pucao po stambenim objektima.
“Nisam vidio što je točno tog dana radio Dragan Branimir no znam da je pucano iz minobacača čiji je on bio komandir. Ti minobacači bili su postavljeni na igralištu u vojarni Vojnović. Prije pada vojarne bile određene koordinate za neke objekte u Bjelovaru, koji su trebali biti gađani minobacačima i tenkovskim topovima u slučaju da dođe do sukoba.
Znam da su tu svrhu bile određene koordinate za trafostanicu u Novim Plavnicama, zgradu Policijske uprave te zgradu teritorijalne obrane. Za ostale objekte ne znam, no smatram da su bile uzete koordinate i drugih vitalnih objekata u gradu. Te koordinate za gađanje pojedinih objekata u slučaju sukoba morao je imati Budimir jer je on tada obavljao funkciju komandira minobacačke baterije. U toku sukoba, ta su mjesta i gađana minobacačima, dakle, gađana su na temelju onih koordinata koje su postojale od ranije i koje su bile na raspolaganju Budimiru kao komandiru te jedinice”, zaključio je Dizdarević.
Svi okrivljeni u ovom postupku nedostupni su hrvatskom pravosuđu.