Neville Chamberlain tvrdio je da je potpisivanjem Minhenskog sporazuma spriječen novi veliki rat u Europi. Samo jedanaest mjeseci kasnije Hitler je napao Poljsku. Počeo je Drugi svjetski rat, a u proljeće 1940. Chamberlain je podnio ostavku. Neville Chamberlain postao je univerzalni, globalni simbol katastrofalnih geopolitičkih procjena i politike popuštanja diktaturi.
Obnova Sovjetskog Saveza
Vladimir Putin okupirao je Krim 2014. godine. Zapad je Putinu i njegovim suradnicima uveo stanovite sankcije, koje su, recimo, zakomplicirale život Viktoru Vekselbergu, vlasniku dubrovačkog restorana 360, i nekim drugim Putinovim tajkunima, ali nisu bitno utjecale na trgovinski i politički status Rusije.
Bezbolnom okupacijom i aneksijom Krima Putin je stekao dosta čvrst dojam da se Rusiji nitko na Zapadu, a osobito u Europi, ne želi suprotstaviti. Obnova Sovjetskog Saveza počela se doimati prilično realističkim političkim ciljem.
Taj je dojam postao još čvršći poslije Trumpove pobjede na američkim predsjedničkim izborima 2016. Trump i Putin stari su drugovi, suradnici i ideološki-kriminalni sumišljenici. Joe Biden, koji je srećom pobijedio četiri godine kasnije i zamijenio Trumpa, Rusima se nije učinio dovoljno opakim protivnikom.
Kilavi Chamberlain
Vladimir Putin odlučio je početkom ove godine srušiti vlast u Ukrajini i okupirati dio te zemlje, kojoj je Rusija u prošlom stoljeću već bila nanijela prestrašno zlo, računajući da neće naići na ozbiljan otpor ni u Ukrajini, ni na Zapadu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vladimir Putin i njegovi suradnici, sad je sasvim razvidno, procjenjivali su da će doći do brze vojne pobjede bez previsoke cijene u međunarodnom i ekonomskom statusu Rusije.
Moskva je pretpostavljala da će međunarodna zajednica reagirati zlovoljno, čangrizavo ali impotentno u efektivnom suprotstavljanju ruskom pokušaju okupacije. Baš kao što se ni Chamberlain 1938. nije usuđivao suprotstaviti Hitleru.
Tri Putinove pogreške
Danas je posve jasno da je Vladimir Putin odluku o invaziji Ukrajine donio na temelju najmanje tri katastrofalno pogrešne procjene. Prvo, Putin je precijenio rusku vojsku; stanje u ruskoj vojsci u stvarnosti je gotovo jednako loše, kao stanje u Jugoslavenskoj narodnoj armiji 1991. godine. Baš kao što JNA nije mogla dobiti rat u Hrvatskoj, tako ni Ruska vojska ne može okupirati i Ukrajinu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Drugo, Putin je podcijenio liderske sposobnosti predsjednika Zelenskog, a još više onu adrenalinsku, divlju biološku energiju ukrajinskog naroda u borbi za svoju opstojnost.
I treće, možda najfatalnije, Vladimir Putin podcijenio je reakciju Zapada. Umjesto rutinskih sankcija i diplomatskih osuda Zapad aktivno i masovno naoružava Ukrajinu, što je dovelo do preokreta na bojišnici. Ekonomske sankcije, premda djeluju sporo, već su uništile jedan dio ruskog BDP-a.
Gospodarski pad Rusije
U idućih nekoliko godina, ostane li Rusija pod sankcijama, njen će se BDP vratiti dvadesetak godina unatrag. A onda više ni siroti Rusi neće podržavati svog diktatora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zapad je ispravno i odmah zaključio da se ovdje ne radi samo o ratu za Ukrajinu. Ovdje je riječ o ratu Vladimira Putina i drugih ruskih imperijalista, za obnovu Sovjetskog Saveza. Obnova Sovjetskog Saveza podrazumijeva podjelu Europe i postavljanje nove željezne zavjese. Europa i Sjedinjene Države to ne smiju dopustiti.
Nadalje, obnova Sovjetskog Saveza podrazumijeva pobjedu diktatorskih načela vladanja nad načelima liberalne demokracije i pravne države. Europa to ne može i ne smije dopustiti, i to vrijedi za cijelu slobodnu Europu. Utoliko rat u Ukrajini jest i naš, hrvatski rat, što predsjednik Milanović, nažalost, i dalje hini da ne razumije (Milanović je, naravno, pametan i savršeno shvaća da je ovo hrvatski rat).
Mobilizacija je igrokaz
Europa i Sjedinjene Države odmah su razumjele stvarnu narav ruske invazije na Ukrajinu pa su reagirale su kako su morale reagirati; masovnom oružanom pomoći Ukrajincima i ekonomskim iscrpljivanjem Rusije. Vladimir Putin zna da uz ovako snažnu oružanu pomoć Zapada Ukrajini, Rusija ne može pobijediti Ukrajinu. Igrokaz s 300 tisuća mobilizacijskih poziva tu ne može ništa promijeniti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Putin sad ima samo dvije opcije; prva je da nastavi s operacijom nižeg intenziteta i da se polako počne izvlačiti iz rata, uz neki donekle časni izgovor. Drugi je uporaba nuklearnog oružja. Nuklearni bi rat opustošio dobar dio Europe i Sjedinjenih Država, ali Vladimir Putin vjerojatno dobro zna da bi nuklearni rat zauvijek uništio Rusiju kao naciju i državu, jer je ruski nuklearni potencijal ipak žestoko inferioran američkom.
Utoliko posljednji Putinov govor vjerojatno ne treba shvaćati odveć ozbiljno. Putin se, čini se, povlači, ali ne zna kako da to izvede bez fatalne političke štete, pa prijeti da ne bi morao priznati poraz. U suprotnom, ako je Putin uistinu mislio ozbiljno govoreći o oružju za masovno uništenje, cijela bi se Rusija mogla pretvoriti u Hirošimu 1945. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mobilizacija je igrokaz, Putin dobro zna da ne može pobijediti Ukrajinu. Preostaju mu samo dvije opcije
Putin je očekivao da mu se Europa neće suprotstaviti, kao ni Chamberlain Hitleru. Sad je u gadnim problemima
Putinov govor vjerojatno ne treba shvaćati odveć ozbiljno. Putin se, čini se, povlači, ali ne zna kako da to izvede bez fatalne političke štete, pa prijeti da ne bi morao priznati poraz
Neville Chamberlain bio je britanski premijer između 1937. i 1940. godine. Pripadao je Konzervativnoj stranci. Chamberlaina povijest pamti kao državnika koji je pokušavao odobrovoljiti Hitlera. Chamberlain je dopustio Hitlerovoj Njemačkoj da anektira čehoslovačke Sudete. Sporazum o komadanju Čehoslovačke potpisan je u Münchenu 29. rujna 1938. godine. Prije Sudeta Njemačka je anektirala Austriju.
Neville Chamberlain tvrdio je da je potpisivanjem Minhenskog sporazuma spriječen novi veliki rat u Europi. Samo jedanaest mjeseci kasnije Hitler je napao Poljsku. Počeo je Drugi svjetski rat, a u proljeće 1940. Chamberlain je podnio ostavku. Neville Chamberlain postao je univerzalni, globalni simbol katastrofalnih geopolitičkih procjena i politike popuštanja diktaturi.
Obnova Sovjetskog Saveza
Vladimir Putin okupirao je Krim 2014. godine. Zapad je Putinu i njegovim suradnicima uveo stanovite sankcije, koje su, recimo, zakomplicirale život Viktoru Vekselbergu, vlasniku dubrovačkog restorana 360, i nekim drugim Putinovim tajkunima, ali nisu bitno utjecale na trgovinski i politički status Rusije.
Bezbolnom okupacijom i aneksijom Krima Putin je stekao dosta čvrst dojam da se Rusiji nitko na Zapadu, a osobito u Europi, ne želi suprotstaviti. Obnova Sovjetskog Saveza počela se doimati prilično realističkim političkim ciljem.
Taj je dojam postao još čvršći poslije Trumpove pobjede na američkim predsjedničkim izborima 2016. Trump i Putin stari su drugovi, suradnici i ideološki-kriminalni sumišljenici. Joe Biden, koji je srećom pobijedio četiri godine kasnije i zamijenio Trumpa, Rusima se nije učinio dovoljno opakim protivnikom.
Kilavi Chamberlain
Vladimir Putin odlučio je početkom ove godine srušiti vlast u Ukrajini i okupirati dio te zemlje, kojoj je Rusija u prošlom stoljeću već bila nanijela prestrašno zlo, računajući da neće naići na ozbiljan otpor ni u Ukrajini, ni na Zapadu.
Vladimir Putin i njegovi suradnici, sad je sasvim razvidno, procjenjivali su da će doći do brze vojne pobjede bez previsoke cijene u međunarodnom i ekonomskom statusu Rusije.
Moskva je pretpostavljala da će međunarodna zajednica reagirati zlovoljno, čangrizavo ali impotentno u efektivnom suprotstavljanju ruskom pokušaju okupacije. Baš kao što se ni Chamberlain 1938. nije usuđivao suprotstaviti Hitleru.
Tri Putinove pogreške
Danas je posve jasno da je Vladimir Putin odluku o invaziji Ukrajine donio na temelju najmanje tri katastrofalno pogrešne procjene. Prvo, Putin je precijenio rusku vojsku; stanje u ruskoj vojsci u stvarnosti je gotovo jednako loše, kao stanje u Jugoslavenskoj narodnoj armiji 1991. godine. Baš kao što JNA nije mogla dobiti rat u Hrvatskoj, tako ni Ruska vojska ne može okupirati i Ukrajinu.
Drugo, Putin je podcijenio liderske sposobnosti predsjednika Zelenskog, a još više onu adrenalinsku, divlju biološku energiju ukrajinskog naroda u borbi za svoju opstojnost.
I treće, možda najfatalnije, Vladimir Putin podcijenio je reakciju Zapada. Umjesto rutinskih sankcija i diplomatskih osuda Zapad aktivno i masovno naoružava Ukrajinu, što je dovelo do preokreta na bojišnici. Ekonomske sankcije, premda djeluju sporo, već su uništile jedan dio ruskog BDP-a.
Gospodarski pad Rusije
U idućih nekoliko godina, ostane li Rusija pod sankcijama, njen će se BDP vratiti dvadesetak godina unatrag. A onda više ni siroti Rusi neće podržavati svog diktatora.
Zapad je ispravno i odmah zaključio da se ovdje ne radi samo o ratu za Ukrajinu. Ovdje je riječ o ratu Vladimira Putina i drugih ruskih imperijalista, za obnovu Sovjetskog Saveza. Obnova Sovjetskog Saveza podrazumijeva podjelu Europe i postavljanje nove željezne zavjese. Europa i Sjedinjene Države to ne smiju dopustiti.
Nadalje, obnova Sovjetskog Saveza podrazumijeva pobjedu diktatorskih načela vladanja nad načelima liberalne demokracije i pravne države. Europa to ne može i ne smije dopustiti, i to vrijedi za cijelu slobodnu Europu. Utoliko rat u Ukrajini jest i naš, hrvatski rat, što predsjednik Milanović, nažalost, i dalje hini da ne razumije (Milanović je, naravno, pametan i savršeno shvaća da je ovo hrvatski rat).
Mobilizacija je igrokaz
Europa i Sjedinjene Države odmah su razumjele stvarnu narav ruske invazije na Ukrajinu pa su reagirale su kako su morale reagirati; masovnom oružanom pomoći Ukrajincima i ekonomskim iscrpljivanjem Rusije. Vladimir Putin zna da uz ovako snažnu oružanu pomoć Zapada Ukrajini, Rusija ne može pobijediti Ukrajinu. Igrokaz s 300 tisuća mobilizacijskih poziva tu ne može ništa promijeniti.
Putin sad ima samo dvije opcije; prva je da nastavi s operacijom nižeg intenziteta i da se polako počne izvlačiti iz rata, uz neki donekle časni izgovor. Drugi je uporaba nuklearnog oružja. Nuklearni bi rat opustošio dobar dio Europe i Sjedinjenih Država, ali Vladimir Putin vjerojatno dobro zna da bi nuklearni rat zauvijek uništio Rusiju kao naciju i državu, jer je ruski nuklearni potencijal ipak žestoko inferioran američkom.
Utoliko posljednji Putinov govor vjerojatno ne treba shvaćati odveć ozbiljno. Putin se, čini se, povlači, ali ne zna kako da to izvede bez fatalne političke štete, pa prijeti da ne bi morao priznati poraz. U suprotnom, ako je Putin uistinu mislio ozbiljno govoreći o oružju za masovno uništenje, cijela bi se Rusija mogla pretvoriti u Hirošimu 1945. godine.