Nekad je nužno odabrati stranu

Moćni američki raketni bacači mijenjaju pravila igre. Rusi su bespomoćni, a već im sprema novo iznenađenje

Pojava višecijevnih raketnih bacača M142 HIMARS zadala je dodatne muke ruskoj vojsci u osvajačkom pohodu na Ukrajinu

Nadoknada sadašnjih gubitaka u ubojnim sredstvima uništenim u skladištima i reorganizacija ruske logistike, sigurno će kupiti nekoliko dodatnih tjedana ukrajinskoj vojsci za bolju organizaciju obrambenih operacija. Vrijeme je na strani Ukrajine.

Pojava višecijevnih raketnih bacača M142 HIMARS zadala je dodatne muke zapovjednicima ruske vojske u njihovom osvajačkom pohodu na Ukrajinu. Točan broj američkih VBR-ova koji, u dubini ratišta, razvaljuju ruske položaje za sada je nepoznat. Do sada je potvrđena operativna upotreba na bojištu najmanje četiri. Moguće je i da Ukrajina nema više od osam jedinica High Mobility Artillery Rocket System. Broj isporučenih jedinica M-142 nedovoljan je da bi ostvario strateški preokret.

Međutim, način uporabe i početni efekti tjeraju operativne zapovjednike agresora na mnoge promjene. Sa samo četiri raspoloživa VBR-a M142 HIMARS uništeno je preko dvadeset skladišta streljiva. Niti jedno zapovjedno mjesto, a ni helikopterska baza, na udaljenosti manjoj od sedamdeset kilometara u pozadini fronta, više nije sigurna. HIMARS je također unio i pometnju u organizacije protuzračne obrane duž linije fronta.

Logistika nije pratila preustroj formacija

Pa krenimo redom. Vojska Ruske Federacije mora pod hitno izvršiti preustroj dosadašnjeg načina organizacije, planiranja i provođenja logističke podrške trupama na frontu. Tradicionalno, logistika vojske carske Rusije, a poslije i Crvene armije, u najvećoj mjeri se oslanjala na željezničku mrežu. To je i logično kad se radi o ogromnim operativnim prostranstvima i količinama materijala potrebnog za podršku operacijama milijunskih armija. Logistika je bila hijerarhijski organizirana od razine fronta, armije, korpusa, divizije pa sve do najnižih taktičkih postrojbi.

Nakon raspada Sovjetskog saveza, ruska je vojska značajno smanjila veličine formacija jedinica kopnene vojske. Taktičku primjenu snaga bazira na bataljunskim taktičkim grupama, manjim mobilnim oklopno mehaniziranim formacijama od oko 800 vojnika i časnika. Ipak, preustrojavanje borbenih formacija očito nije pratio i preustroj logističke potpore. Prvi dani rata pokazali su krajnju nesposobnost ruske vojske u organizaciji snabdijevanja bataljunskih taktičkih grupa na pravcima brzog prodora bez oslonca ne željezničke komunikacije.

Svi se sjećaju kilometarskih napadačkih kolona ruskog oklopa kako danima stoje na mjestu bez goriva, hrane i streljiva. Bez ispaljenog metka mladi vojnici napustili su svoje oklopnjake koji su bez goriva i grijanja postali čelični zamrzivači. Ruski formacijski transportni kapaciteti bili su daleko ispod zahtjeva, tako da su morali multiplicirati brojna civilna prijevozna sredstva.

Masovna uništenja ruskih skladišta

Neuspjeh kod Kijeva za rusku vojsku bio je gorka, ali naučena lekcija. Za operacije u Donbasu, logistiku su bazirali na željezničkoj mreži. U dubini teritorija trideset do pedeset kilometara od fronta, organizirali su armijska priručna skladišta streljiva i goriva. Za skladištenje ogromnih količina ubojnog materijala, uglavnom su koristili napuštene tvorničke pogone i skladišta. Normalno, u takvim uvjetima ne mogu se osigurati zahtijevana protueksplozivna i protupožarna zaštita. Očita je bila pretpostavka da udaljenost od fronta osigurava dovoljnu zaštitu.

U takvim uvjetima potreban je jedan pogodak da cijelo skladište od nekoliko desetaka tisuća granata i raketa nestane u nekoliko sekundi. Snimci ogromnih eksplozija gdje gotovo cijelo skladište odlazi u zrak, dokazi su neadekvatnih uvjeta zbrinjavanja ubojnih sredstava. Do sada je uništeno preko dvadeset skladišta u Donbasu i Hersonskoj regiji. Sad je težite prebačeno na Hersonsku oblast. Ogromna skladišta u mjestu Nova Kahovka, na rijeci Dnjepar i Černobjavka na zapadnim prilazima Hersonu, posljednje su u nizu lokacija masovnog uništenja ruskih ubojnih sredstava.

Izmještanje je jedina protumjera

Jedina učinkovita brza ruska protumjera je izmještanje armijskih depoa na veće udaljenosti te organizacija mnogo više manjih disperziranih skladišta ubojnih sredstava. To neće zaustaviti napredovanje Rusa, ali će dodatno usložiti sustav logistike. Mnogo više ljudi i kamiona bit će angažirano u lancu opskrbe i povećat će se potrebno vrijeme opskrbe artiljerijskih jedinica. Posljedično, bit će mnogo teže održavati kontinuitet snažne artiljerijske vatre, presudne za nadmoć kojom Rusi osiguravaju napredovanje svoje pješadije.

Helikopterska baza kod Melitopolja, na krajnjem jugu Ukrajine, našla se na bespoštednom udaru HIMARS-a. Uništeno je nekoliko helikoptera dok su se ostali morali prebazirati na udaljenu lokaciju. Meta su i zapovjedna mjesta. Promocija M-142 počela je uništenjem dva zapovjedna mjesta u okupiranom Izjumu. Raketa M31 GMLRS, ispaljena iz HIMARS-a, pogodna je za gađanja svih visokovrijednih ciljeva kao što su komunikacijski centri, radarske stanice, stanice za vođenje bespilotnih letjelica, pontonski mostovi kao i veliki sustavi teritorijalne PZO S-300 i S-400.

Zašto ne radi PZO na rakete iz HIMARS-a?

Nezaobilazno se nameće pitanje zbog čega, na sva usta hvaljeni sustavi PZO kao što su S-300 i S-400, ne obaraju rakete ispaljene iz HIMARS-a? Ukrajinci koriste vrlo zanimljivi način operativnog maskiranja lansiranja pametnih projektila M31 GMLRS iz HIMARS-a. Sinkronizirano s lansiranjem pametnih projektila iz HIMARS-a, u zrak ispaljuju i stare ruske navođene projektile iz VBR-a BM-27 Uragan. Projektili su približno istog kalibra i veličine tako da radarski ekran na PZO sustavu postaje zasićen potencijalnim ciljevima.

PZO sustav S-300 raspoređen je u baterijama. Svaka baterija ima osam lansera s po četiri rakete. Istovremeno može gađati šest ciljeva s po dvije rakete po cilju. Dakle, ispaljivanje više od šest raketa i VBR-a u jednom plotunu nadilazi kapacitet jedne baterije PZO sustava S-300 NATO oznake SA-10 Grumble. Očito ruski PZP sustav nije u mogućnosti automatski razlikovati rakete ispaljene iz HIMARS-a i starog Uragana. Taj se problem ne može riješiti bez modernizacije akvizicijskih radara i dogradnje softwarea. Takav tip dogradnje traje mjesecima, ako ne i godinama.

Drugi mogući razlog je daljina detekcije. Sustav S-300 uspješno detektira bojevu glavu balističkog projektila radarske odrazne površine 0,1 četvornih metara na daljini od 140 kilometara. Dolazeću raketu čija je radarska odrazna površina 0,05 četvornih metara, detektira tek na 30 kilometara. Međutim, radarska odrazna površina rakete M31 GMLRS je svega 0,04 četvorna metra što ne osigurava dostatno vrijeme za reakciju sustava.

Loša reklama za ruski vojni dragulj

Vojska Ruske Federacije u Ukrajini je angažirala i mnogo suvremeniji sustav S-400 Triumf, NATO oznake SA-21 Growler. Međutim, do sada nema niti jedne potvrde uspješnog presretanja pametnih raketa ispaljenih iz američkog VBR-a HIMARS. Ne baš briljantni rezultati na ukrajinskom ratištu jako su loša reklama za S-400, dragulj izvoza ruske vojne industrije. Almaz, proizvođač proturaketnih sustava S-400, u prvi plan je stavljao sposobnost presretanja projektila zemlja-zemlja što se baš i ne pokazuje točnim u operativnim uvjetima rata u Ukrajini.

Pojavila se, doduše, još nepotvrđena vijest da je HIMARS uspio neutralizirati i jedan PZO sustav S-400. U svakom slučaju, ruska vojska hitno dovlači dodatne PZO sustave na ratište. Dodatne postrojbe Buk-M, PZO sustava starije generacije, već su raspoređene u Luganskoj oblasti.

U pokušaju obaranja, troše 2 milijuna dolara

Neutralizacija sustava HIMARS izuzetno je složen posao. Nakon lansiranja projektila, HIMARS mijenja svoju poziciju i prije nego što su rakete pogodile cilj. To znatno povećava zonu pretraživanja za ruske bespilotne dronove. Domet raketa HIMARS-a je 80 kilometara, a domet ruskih protuartiljerijskih radara je jedva 40 kilometara. Radari ga mogu otkrivati samo u drugom dijelu putanje. Radarska odrazna površina rekete M-31 je mala što kao posljedicu ima ekstremno kratko vrijeme za reakciju ruskih PZO sustava.

I na kraju, simultana upotreba M-31 pametnih raketa paralelno sa starim sustavima otežava selekciju pravog cilja za gađanje. Sve ovo čini borbu protiv HIMARS-a vrlo kompleksnom i skupom. Cijena jedne raketa M31 GMLRS je 125.000 američkih dolara. Cijena jedne raketa sustava S-300 je u prosjeku milijun američkih dolara. Kako se na svaki cilj lansiraju dvije PZO rakete, to znači da svaki pokušaj obaranja pametnog projektila ispaljenog iz HIMARS-a stoji, samo u utrošku raketa, dva milijuna dolara.

Na ratište stiže i novo iznenađenje

Nema sumnje da će inženjeri i PZO časnici ruske vojske, iz skupo naučenih lekcija, pronaći neke mjere koje će moći ublažiti prvi šok nastao nakon upotrebe HIMARS-a. Ali u međuvremenu, stiže im novo iznenađenje. Ukrajinski topnici dobivaju M982 Excalibur, navođene topovske granate kalibra 155 milimetara fantastičnoga dometa do sedamdeset kilometara. Kao projektili M31 GMLRS, tako i granate M982 Excalibur u završnoj fazi putanje koriste satelitski signal za precizno navođenje. Također pogađaju unutar pet metara od cilja na krajnjem dometu.

Za sada nitko nije uspio izvršiti presretanja i uništenje granata M982 Excalibur. Ne treba zaboraviti da Sjedinjene Države još uvijek nisu isporučile rakete produženog dometa koje koristi HIMARS. Sa dodatnim raketnim motorom, one pogađaju ciljeve na 150 kilometara udaljenosti.

Vrijeme igra za Ukrajinu

Ukupna vatrena nadmoć još je na strani ruske vojske. Međutim, uvođenje kvalitativno boljeg zapadnog naoružanja očigledno tu rusku prednost smanjuje. Odvija li se to dovoljno brzim tempom, drugo je pitanje. Također, protumjere koje ruska strana mora poduzeti u borbi protiv suvremene tehnologije, traže angažman velikog broja ljudi i sredstava samo za osiguranje provođenja borbenih djelovanja. A to sve jako košta.

Nadoknada sadašnjih gubitaka u ubojnim sredstvima uništenim u skladištima i reorganizacija ruske logistike, sigurno će kupiti nekoliko dodatnih tjedana ukrajinskoj vojsci za bolju organizaciju obrambenih operacija. Vrijeme je na strani Ukrajine.