Kad god kroči u Hrvatsku – a bio je ovdje već dosta puta što poslom, što na odmoru – proslavljenog američkog glumca, redatelja i producenta Johna Malkovicha zaskaču s legendom o njegovom ”hrvatskom porijeklu”. Prije tri dana gostovao je u ”Lisinskom” s komičnim performansom ”The Music Critic” u kome igra glazbenog kritičara. I evo ih opet.
Ne može se čovjek obraniti od tog daveža iako je 2017. objasnio da ne zna odakle stvarno potječe taj njegov djed po ocu ”za koga je otac uvijek govorio da je najveći lažac na svijetu”.
”Nikad nisam saznao je li istina da je rođen u Hrvatskoj. Ljudi mi govore različite stvari. Nemam nikakav način da provjerim jesu li te informacije i točne”. Majka se iznenadila, rekao je tada Malkovich, ”kad su u novinama jednom pisali da su moji korijeni u Hrvatskoj” jer ona misli da je djed bio iz Crne Gore. ”Isto tako, kad sam išao u Bosnu, tamo su mi rekli da sam Bosanac”.
Malkovich presjekao
No, u hrvatskim medijima se ne daju tako lako obeshrabriti pa upiru li ga upiru. Znaju bolje od Malkovicha da mu je djed iz nekog sela kraj Ozlja, premda on sam kaže da ne zna i da su priče nejasne. Ali kako je i sada opet morao odgovarati na isto pitanje, ovako ih je skinuo s vrata: ”Napola sam Hrvat. Točka. Koliko ja znam. Dijelom sam Škot, dijelom Francuz. To nije nešto čime bi se ponosio, niti sramio. To je naprosto činjenica”.
Važno je, dakle, poručio je zapravo Malkovich, ”biti John Malkovich”, a ne biti Hrvat, Škot, Francuz ili bilo što drugo. ”U mom rodnom gradu (Benton, Illinois) živjeli su ljudi čiji su korijeni bili iz raznih zemalja. I nikad to nije bilo strašno značajno”.
Računa se, dakle, tko si, što si od sebe napravio, a ne odakle si. Ne može nacionalna pripadnost biti razlog za ponos jer su krvna zrnca splet slučajnih okolnosti. Folklor. Stav ovog genijalnog tipa koji je snimio preko 70 filmova ovdje kod nas zvuči bizarno. Kao prenemaganje. Skoro kao drskost. Kako ti nije važno da si Hrvat kad jesi? Mora ti biti važno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nekima preostaje samo identitet nacionalnosti
Mala je sve to skupa crtica, to navodno tako bitno pitanje Malkovichevog porijekla, ali zgodan poticaj za razmišljanje u ovim krajevima gdje se mnogi napajaju time da su Hrvati, Srbi ili nešto treće, što je po njihovom mišljenju tako presudno i tako uzvišeno. I bolje od svega ostaloga. A što tu ima biti bolje?
Bolji si čovjek ako puno znaš. Ako si vrijedno radeći uspio u svom poslu. Ako dobro sviraš gitaru. Lijepo odgajaš sina i kćer. Održavaš svoj vrt. Ako od hrastove daske znaš napraviti stol. Ako si ispravan i čestit stvor. A ako nisi ništa od toga, preostaje ti samo identitet nacionalnosti. Onda se zamotavaš u zastavu, uđeš u nacionalističku stranku i prsiš se hrvatstvom kao jedinim utočištem za samopoštovanje.
Evo što bi djeca trebala učiti u školi
Malkovich kaže da mu se sviđa u Hrvatskoj. ”Bio sam ovdje nekoliko puta, uvijek sam uživao. Bilo je lijepo, fantastično. Išli smo na dugačko putovanje, poveo sam kolege i naše obitelji na dugo krstarenje prije nekoliko godina”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali to da je dijelom Hrvat ili da nije dijelom Hrvat, tako svejedno. Tome bi djecu trebalo učiti u školi. Kako biti John Malkovich, a ne zadrti pripadnik odabranog plemena koji manjak svih drugih lijepih ljudskih svojstava nadoknađuje hipertrofiranim nacionalnim ponosom.
Modrić: Zašto mediji stalno zaskaču Malkovicha s pitanjem je li Hrvat? Čovjek je stoput rekao da ne zna, a i koga briga
Tome bi djecu trebalo učiti u školi. Kako biti John Malkovich, a ne zadrti pripadnik odabranog plemena
Važno je, dakle, poručio je zapravo Malkovich, ''biti John Malkovich'', a ne biti Hrvat, Škot, Francuz ili bilo što drugo. Računa se, dakle, tko si, što si od sebe napravio, a ne odakle si. Ne može nacionalna pripadnost biti razlog za ponos jer su krvna zrnca splet slučajnih okolnosti.
Kad god kroči u Hrvatsku – a bio je ovdje već dosta puta što poslom, što na odmoru – proslavljenog američkog glumca, redatelja i producenta Johna Malkovicha zaskaču s legendom o njegovom ”hrvatskom porijeklu”. Prije tri dana gostovao je u ”Lisinskom” s komičnim performansom ”The Music Critic” u kome igra glazbenog kritičara. I evo ih opet.
Ne može se čovjek obraniti od tog daveža iako je 2017. objasnio da ne zna odakle stvarno potječe taj njegov djed po ocu ”za koga je otac uvijek govorio da je najveći lažac na svijetu”.
”Nikad nisam saznao je li istina da je rođen u Hrvatskoj. Ljudi mi govore različite stvari. Nemam nikakav način da provjerim jesu li te informacije i točne”. Majka se iznenadila, rekao je tada Malkovich, ”kad su u novinama jednom pisali da su moji korijeni u Hrvatskoj” jer ona misli da je djed bio iz Crne Gore. ”Isto tako, kad sam išao u Bosnu, tamo su mi rekli da sam Bosanac”.
Malkovich presjekao
No, u hrvatskim medijima se ne daju tako lako obeshrabriti pa upiru li ga upiru. Znaju bolje od Malkovicha da mu je djed iz nekog sela kraj Ozlja, premda on sam kaže da ne zna i da su priče nejasne. Ali kako je i sada opet morao odgovarati na isto pitanje, ovako ih je skinuo s vrata: ”Napola sam Hrvat. Točka. Koliko ja znam. Dijelom sam Škot, dijelom Francuz. To nije nešto čime bi se ponosio, niti sramio. To je naprosto činjenica”.
Važno je, dakle, poručio je zapravo Malkovich, ”biti John Malkovich”, a ne biti Hrvat, Škot, Francuz ili bilo što drugo. ”U mom rodnom gradu (Benton, Illinois) živjeli su ljudi čiji su korijeni bili iz raznih zemalja. I nikad to nije bilo strašno značajno”.
Računa se, dakle, tko si, što si od sebe napravio, a ne odakle si. Ne može nacionalna pripadnost biti razlog za ponos jer su krvna zrnca splet slučajnih okolnosti. Folklor. Stav ovog genijalnog tipa koji je snimio preko 70 filmova ovdje kod nas zvuči bizarno. Kao prenemaganje. Skoro kao drskost. Kako ti nije važno da si Hrvat kad jesi? Mora ti biti važno.
Nekima preostaje samo identitet nacionalnosti
Mala je sve to skupa crtica, to navodno tako bitno pitanje Malkovichevog porijekla, ali zgodan poticaj za razmišljanje u ovim krajevima gdje se mnogi napajaju time da su Hrvati, Srbi ili nešto treće, što je po njihovom mišljenju tako presudno i tako uzvišeno. I bolje od svega ostaloga. A što tu ima biti bolje?
Bolji si čovjek ako puno znaš. Ako si vrijedno radeći uspio u svom poslu. Ako dobro sviraš gitaru. Lijepo odgajaš sina i kćer. Održavaš svoj vrt. Ako od hrastove daske znaš napraviti stol. Ako si ispravan i čestit stvor. A ako nisi ništa od toga, preostaje ti samo identitet nacionalnosti. Onda se zamotavaš u zastavu, uđeš u nacionalističku stranku i prsiš se hrvatstvom kao jedinim utočištem za samopoštovanje.
Evo što bi djeca trebala učiti u školi
Malkovich kaže da mu se sviđa u Hrvatskoj. ”Bio sam ovdje nekoliko puta, uvijek sam uživao. Bilo je lijepo, fantastično. Išli smo na dugačko putovanje, poveo sam kolege i naše obitelji na dugo krstarenje prije nekoliko godina”.
Ali to da je dijelom Hrvat ili da nije dijelom Hrvat, tako svejedno. Tome bi djecu trebalo učiti u školi. Kako biti John Malkovich, a ne zadrti pripadnik odabranog plemena koji manjak svih drugih lijepih ljudskih svojstava nadoknađuje hipertrofiranim nacionalnim ponosom.