Većinski etnikum šuti kao zaliven iako će mnogi većinski negdje doma reći da takvo nasilje ne opravdavaju i u to ime kratko demokratski uzdahnuti. S rijetkom iznimkom, Hrvati valjda šute – jer nisu Srbi.
Pa zašto da se javljaju kad nisu. Iako je ovo hrvatska zemlja pa bi nas jarosti iz šovinističkih pobuda trebale prve uznemiravati.
Naribale ga samo žene
Onda, kad se dogodi kakav antižidovski eksces, javno protestiraju i opominju Ivo Glodstein i Ognjen Kraus. Možeš iste sekunde znati da će oni. Inače su vječno cimali Slavka Goldsteina, ali on više nije među nama pa je ispao iz šeme.
Po toj istoj formuli, i Viskovića, koji se divljački okomio na ženu, javno su naribale isključivo žene. Mogli su i ugledni i dobrostojeći muškarci koji su svim srcem za prava i dignitet suprotnog spola, ali baš sad kupuju japanke za godišnji, pa ne stignu, i nisu.
Ovako je sve krenulo
Pretpostavljam da je siže sukoba dovoljno poznat, ali da ponovimo u nužnom krokiju. Velimir Visković napisao je, dakle, autobiografsku knjigu o svim nepreglednim divotama svoje plodne karijere i usputnog sretnog života.
Članak se nastavlja ispod oglasa
O knjizi je Jutarnji list nekidan objavio tekst njihove kritičarke Jadranke Pintarić. Enciklopedist Visković je onda poludio, navodno samo na naslov, jer je predstavljen kao pisac ”u osmom desetljeću” koji (međutim) ima malu kćer koju sigurno jako voli ili tako nešto.
Takva ga je oprema nagnala da stane u obranu svoje kćerkice (koju nitko nije napao) dosta ogavnom opaskom da autorica teksta o njegovoj knjizi nije rodila nijedno dijete za razliku od njega koji ih ima četvero. Na taj su invazivni pregled autoričine maternice poludjele Jelena Veljača i Snježana Pavić koje u Jutarnjem pišu (i) o ženskim pitanjima, kao i mnoge druge, opet žene, na društvenim mrežama.
Dosjetke iz patrijarhata
Zatim ih je Visković sve skupa obasuo dosjetkama iz mrklog patrijarhata jer su se našle frapirane trogloditskim ispadom jednog visokog intelektualca i usto ljevičara. Jednoj je poručio da se u rečenu raspravu ne pača nego da samo ”ostane lijepa jer joj to najbolje ide”. Znači da bude lijepa i bude kuš.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Spomenute novinarke i sve one koje su se s njima složile oko njegovog pećinskog silaska s uma, Visković je ”raskrinkao” kao navodno moćni ženski lobi:
”S njima”, dakle s tim nadrkanim ženetinama, ”nikad ne možeš raspravljati jedan na jedan. Odmah se sve okupe ko ptice i bilo koji pojedinac je nemoćan protiv tog orkestriranog graktanja”, potužio se i pojadao nemoćni Visković, prije predsjednik, a sada potpredsjednik Društva pisaca, te glavni urednik Hrvatske književne enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, gdje je autobiografist zaslužio mirovinu.
Tri bitne primjedbe…
Istina, i meni trebaju japanke za more, ove su se skroz uškorepile, što bi rekli Dalmatinci, ali ipak ću se načas pridružiti ženskom ”orkestriranom graktanju” s nekoliko skromnih invektiva, što bi rekao Franjo Tuđman. O cijeloj toj stvari ukratko ovo, kronološki.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prvo, Viskovićevu knjigu nisam imala u rukama, sada lako da ni neću, trenutno čitam briljantnog Argentinca Andrésa Neumana, pa da ne kvarim. Drugo, kritika koju je o Viskovićevoj autobiografiji sastavila toga dana možda indisponirana Jadranka Pintarić je loša, svašta udrobljeno, nepovezano i tanko. Treće, oprema (”vehementni” starac, petogodišnja kći) koju je tamo netko u novinama navalio na vrat za to ni krivoj ni dužnoj kritičarki Pintarić zbilja je žuto profesionalno dno.
…i četvrta, najvažnija
I četvrto – ali četvrto – Visković se ponio kao ženomrzački egomanijak i još nastavlja neobuzdano divljati na isti način, bez povlačenja, i na svom FB profilu. Mogao je uvaženi objekt koji se fura na širokog intelektualca prigovoriti i naljutiti se dozlaboga na sve što je htio.
Imao je mogućnost sasjeći i opremu i kritiku, nikakav problem. To je primjereno, dopušteno i poželjno, polemika uvijek, samo naprijed. Napravimo propuh u žabokrečini, o da, super da se o bilo čemu sučele argumenti pa da vidimo kod koga su opanci, a kod koga obojci, to čisti zrak kao kad zvizne bura.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali nabijati kritičarki na nos da je suha nerotkinja, pa onoj drugoj da se drži šminke i haljinica, i tako redom, to je jad i primitivizam samo takav za koga nema riječi opravdanja. Pogotovo kad širitelj nije birtijaška protuha s tri razreda osnovne, nego, glavom i bradom, velepoštovani enciklopedist Velimir Visković.
Nije to nikakva polemika
A stvarno je karikaturalno da se takav – nakon svih pogrda koje je nadrobio na račun žena jer su žene – nađe mudrovati kako ”fanatizirani istup dobro organiziranih ženskih falangi” (koje su se, evo, urotile i protiv njega, nevinašca) ”potpuno briše mogućnost polemike muške osobe i ženske osobe”.
Ma ne. Jer to što bi Visković htio podvaliti pod polemiku pripada sasvim drugom žanru. A on barem pozna žanrove, diplomirao je književnost, a ne geografiju, valjda se nije potrefilo da baš na tim predavanjima leži pod dekom u vrućici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I još jedno ne. Nikakve veze nema tko su žene koje je uvrijedio i ozlojedio, jesu li lijepe ili ružne, imaju li djecu ili nemaju, rade li na stroju u tvornici konca ili na fakultetu, jer uvrijedio je nas sve. Utoliko, sorry, Barney, ispao si šupak, ne pravi se da ne razumiješ zašto.
Modrić o skandalu s uglednim enciklopedistom: Dosjetkama iz mrklog patrijarhata, Velimir Visković uvrijedio je sve žene
Visković se ponio kao ženomrzački egomanijak
Nikakve veze nema tko su žene koje je uvrijedio i ozlojedio, jesu li lijepe ili ružne, imaju li djecu ili nemaju, rade li na stroju u tvornici konca ili na fakultetu, jer uvrijedio je nas sve. Utoliko, sorry, Barney, ispao si šupak, ne pravi se da ne razumiješ zašto.
Sa slučajem našeg enciklopedista Velimira Viskovića navlas je isto kao i uvijek. Kad se u Hrvatskoj napadne građanin srpske nacionalnosti zato što je srpske nacionalnosti, javlja se Milorad Pupovac da to osudi.
Većinski etnikum šuti kao zaliven iako će mnogi većinski negdje doma reći da takvo nasilje ne opravdavaju i u to ime kratko demokratski uzdahnuti. S rijetkom iznimkom, Hrvati valjda šute – jer nisu Srbi.
Pa zašto da se javljaju kad nisu. Iako je ovo hrvatska zemlja pa bi nas jarosti iz šovinističkih pobuda trebale prve uznemiravati.
Naribale ga samo žene
Onda, kad se dogodi kakav antižidovski eksces, javno protestiraju i opominju Ivo Glodstein i Ognjen Kraus. Možeš iste sekunde znati da će oni. Inače su vječno cimali Slavka Goldsteina, ali on više nije među nama pa je ispao iz šeme.
Po toj istoj formuli, i Viskovića, koji se divljački okomio na ženu, javno su naribale isključivo žene. Mogli su i ugledni i dobrostojeći muškarci koji su svim srcem za prava i dignitet suprotnog spola, ali baš sad kupuju japanke za godišnji, pa ne stignu, i nisu.
Ovako je sve krenulo
Pretpostavljam da je siže sukoba dovoljno poznat, ali da ponovimo u nužnom krokiju. Velimir Visković napisao je, dakle, autobiografsku knjigu o svim nepreglednim divotama svoje plodne karijere i usputnog sretnog života.
O knjizi je Jutarnji list nekidan objavio tekst njihove kritičarke Jadranke Pintarić. Enciklopedist Visković je onda poludio, navodno samo na naslov, jer je predstavljen kao pisac ”u osmom desetljeću” koji (međutim) ima malu kćer koju sigurno jako voli ili tako nešto.
Takva ga je oprema nagnala da stane u obranu svoje kćerkice (koju nitko nije napao) dosta ogavnom opaskom da autorica teksta o njegovoj knjizi nije rodila nijedno dijete za razliku od njega koji ih ima četvero. Na taj su invazivni pregled autoričine maternice poludjele Jelena Veljača i Snježana Pavić koje u Jutarnjem pišu (i) o ženskim pitanjima, kao i mnoge druge, opet žene, na društvenim mrežama.
Dosjetke iz patrijarhata
Zatim ih je Visković sve skupa obasuo dosjetkama iz mrklog patrijarhata jer su se našle frapirane trogloditskim ispadom jednog visokog intelektualca i usto ljevičara. Jednoj je poručio da se u rečenu raspravu ne pača nego da samo ”ostane lijepa jer joj to najbolje ide”. Znači da bude lijepa i bude kuš.
Spomenute novinarke i sve one koje su se s njima složile oko njegovog pećinskog silaska s uma, Visković je ”raskrinkao” kao navodno moćni ženski lobi:
”S njima”, dakle s tim nadrkanim ženetinama, ”nikad ne možeš raspravljati jedan na jedan. Odmah se sve okupe ko ptice i bilo koji pojedinac je nemoćan protiv tog orkestriranog graktanja”, potužio se i pojadao nemoćni Visković, prije predsjednik, a sada potpredsjednik Društva pisaca, te glavni urednik Hrvatske književne enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, gdje je autobiografist zaslužio mirovinu.
Tri bitne primjedbe…
Istina, i meni trebaju japanke za more, ove su se skroz uškorepile, što bi rekli Dalmatinci, ali ipak ću se načas pridružiti ženskom ”orkestriranom graktanju” s nekoliko skromnih invektiva, što bi rekao Franjo Tuđman. O cijeloj toj stvari ukratko ovo, kronološki.
Prvo, Viskovićevu knjigu nisam imala u rukama, sada lako da ni neću, trenutno čitam briljantnog Argentinca Andrésa Neumana, pa da ne kvarim. Drugo, kritika koju je o Viskovićevoj autobiografiji sastavila toga dana možda indisponirana Jadranka Pintarić je loša, svašta udrobljeno, nepovezano i tanko. Treće, oprema (”vehementni” starac, petogodišnja kći) koju je tamo netko u novinama navalio na vrat za to ni krivoj ni dužnoj kritičarki Pintarić zbilja je žuto profesionalno dno.
…i četvrta, najvažnija
I četvrto – ali četvrto – Visković se ponio kao ženomrzački egomanijak i još nastavlja neobuzdano divljati na isti način, bez povlačenja, i na svom FB profilu. Mogao je uvaženi objekt koji se fura na širokog intelektualca prigovoriti i naljutiti se dozlaboga na sve što je htio.
Imao je mogućnost sasjeći i opremu i kritiku, nikakav problem. To je primjereno, dopušteno i poželjno, polemika uvijek, samo naprijed. Napravimo propuh u žabokrečini, o da, super da se o bilo čemu sučele argumenti pa da vidimo kod koga su opanci, a kod koga obojci, to čisti zrak kao kad zvizne bura.
Ali nabijati kritičarki na nos da je suha nerotkinja, pa onoj drugoj da se drži šminke i haljinica, i tako redom, to je jad i primitivizam samo takav za koga nema riječi opravdanja. Pogotovo kad širitelj nije birtijaška protuha s tri razreda osnovne, nego, glavom i bradom, velepoštovani enciklopedist Velimir Visković.
Nije to nikakva polemika
A stvarno je karikaturalno da se takav – nakon svih pogrda koje je nadrobio na račun žena jer su žene – nađe mudrovati kako ”fanatizirani istup dobro organiziranih ženskih falangi” (koje su se, evo, urotile i protiv njega, nevinašca) ”potpuno briše mogućnost polemike muške osobe i ženske osobe”.
Ma ne. Jer to što bi Visković htio podvaliti pod polemiku pripada sasvim drugom žanru. A on barem pozna žanrove, diplomirao je književnost, a ne geografiju, valjda se nije potrefilo da baš na tim predavanjima leži pod dekom u vrućici.
I još jedno ne. Nikakve veze nema tko su žene koje je uvrijedio i ozlojedio, jesu li lijepe ili ružne, imaju li djecu ili nemaju, rade li na stroju u tvornici konca ili na fakultetu, jer uvrijedio je nas sve. Utoliko, sorry, Barney, ispao si šupak, ne pravi se da ne razumiješ zašto.