Plenković bi u sabornici zdušno stao iza svog ministra. Opisao bi ga kao radišnog i poštenog. Našao bi gomilu razloga zbog kojih se obnova poslije potresa ”objektivno” nije mogla ranije maknuti s mrtve točke i razvio bi teoriju o tome kako se nasrće na Horvata isključivo zato da se destabilizira Vladu. Zastupnici HDZ-a i cijele vladajuće koalicije odglasali bi Horvatovo spasenje.
Horvat bi se, ozarena lica, zahvalio premijeru na povjerenju i podršci. A nakon slavlja bi policija banula na njegova vrata da ga vodi u Remetinec. Kako bi se Plenković iskobeljao od sramote da je ”tajming” bio taj – ne prije nego poslije – to možemo samo zamišljati.
Spasila ga veće reputacijskog zla
Premijer bi, dakle, Zlati Hrvoj Šipek trebao poslati buket tulipana jer mu je učinila neopisivu uslugu i spasila ga mnogo većeg reputacijskog zla. Dok je on – sam sebe – pred građanima posebno i dodatno uvalio opaskom kako su programi zbog kojih je pao Horvat ”bili male vrijednosti” da bi na to oslonio tvrdnju o ”nesrazmjernosti” i neutemeljenoj ”urgentnosti” u postupanju organa gonjenja.
Pred narodom među kojim je skoro polovica gladnih nije umjesno bagatelizirati javni novac kao da stotine tisuća kuna inače svima padaju s neba kao pečene kokoši.
Jer, naravno, s Plenkovićevog aspekta, Horvat i ostali razdijelili su svojima najobičniju sitnu pinku. Kao što smo saznali iz priopćenja DORH-a, u predmetu koji se istražuje zamračeno je ukupno 2,6 milijuna kuna bespovratnih poticaja. Tvrtkama i osobama koje nisu prošle na natječajima odobravane su subvencije u iznosima od sto do 200.000 kuna. Ali premijer jedne dosta siromašne zemlje morao bi moći zamisliti što za običnog stanovnika Hrvatske znači poklonjenih dvjesto tisućica na koje nisi imao nikakvo pravo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedan transfer iz Vlade
Bolje plaćeni trudbenik toliko eventualno zaradi u godinu dana, mnogi drugi u dvije ili čak tri. Diže se ujutro u šest da srkne kavu, navuče mantil i otegli djecu u vrtić, rinta do pet ili šest, i tako dan za danom. Za penzionera je dvjesto tisuća samo nebo. A netko drugi, tko je na natječaju propao, ali je zato bio dobar s Horvatom, Tolušićem i ovima drugima, toliko dobije na dar, jednim transferom iz Vlade.
Onda se utvrdi da su ti koji su se ogrebali za bespovratni novac Tolušiću gradili kuću, a nekome drugome posve su vjerojatno izašli u susret s nečim drugim. Jer zašto bi inače bilo kome pogodovali ministri i drugi visoki službenici države, koji su čak od suradnika bili upozoravani da neće biti dobro ako revizija u te isplate gurne nos? I svejedno su ih potpisivali. Zašto bi to itko radio da od toga nema koristi? Kakvog rezona osim korupcije ima da se izguraju oni koji imaju potrebne bodove za subvenciju da bi se progurali oni koji ih nemaju?
A onda se iz Vlade protura priča kako u ovom slučaju nema mita i da se nitko od prozvanih nije osobno okoristio. Ma da. Nego se natječaji namještaju i državne pare dijele iz posve nemotiviranih pobuda. To bi sigurno svatko povjerovao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zaklon teorija zavjere
U svakom slučaju, na silu smijenjeni Darko Horvat već je deseti Plenkovićev ministar koji je morao otići zbog sumnji u kaznena djela povezana s koristoljubljem. Druge se više ne da ni brojiti. Na premijerove ljude, kadrove koje je sam odabrao, padaju sumnje da malverziraju sa zemljištima, natječajima, nekretninama, državnim poticajima, stanovima i svime što je vezano uz moć i javni novac.
Utoliko kao sarkazam zvuči izjava još jedne Plenkovićeve ministrice, Nine Obuljen Koržinek, izgovorena netom prije svega ovoga, da ”ljudi mogu biti sretni što smo mi na vlasti, a ne neki šarlatani”. Nemamo naznaka da je Andrej Plenković osobno korumpiran, ali njegovo je kadroviranje čista tragedija.
I nitko se doista ne treba osobito postavljati na trepavice da mu sruši ministre jer oni to čine sami, svojim bahatim, prijetvornim i gramzivim postupanjem, koje udara na zakone i pravila kao vrana na tuđe gnijezdo. I to stalno i iznova. Svatko bi se u takvoj situaciji zapitao što to radim krivo. Osim Andreja Plenkovića koji radije bježi u zaklon teorija zavjere.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Modrić: Plenković bi trebao zahvaliti DORH-u. Kakva bi to blamaža bila da su Horvata uhitili nakon rasprave o opozivu
Premijer bi, dakle, Zlati Hrvoj Šipek trebao poslati buket tulipana jer mu je učinila neopisivu uslugu
Plenković bi u sabornici zdušno stao iza svog ministra. Opisao bi ga kao radišnog i poštenog. Našao bi gomilu razloga zbog kojih se obnova poslije potresa ''objektivno'' nije mogla ranije maknuti s mrtve točke i razvio bi teoriju o tome kako se nasrće na Horvata isključivo zato da se destabilizira Vladu. Zastupnici HDZ-a i cijele vladajuće koalicije odglasali bi Horvatovo spasenje. A nakon slavlja bi policija banula na njegova vrata da ga vodi u Remetinec.
Premda je premijer Plenković napao DORH i glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj Šipek jer je ”baš sad”, kao u nekoj zavjeri, poslala policiju da liši slobode ministra Darka Horvata, trebao bi joj zapravo biti do groba zahvalan. Jer što bi tek bilo da je DORH pričekao saborsku raspravu o Horvatovom opozivu koja se, na zahtjev kompletne opozicije, trebala odigrati za koji dan, i tek nakon toga stisnuo taj gumb za Horvatovo hapšenje? Kakva bi tek to bila blamaža za premijera.
Plenković bi u sabornici zdušno stao iza svog ministra. Opisao bi ga kao radišnog i poštenog. Našao bi gomilu razloga zbog kojih se obnova poslije potresa ”objektivno” nije mogla ranije maknuti s mrtve točke i razvio bi teoriju o tome kako se nasrće na Horvata isključivo zato da se destabilizira Vladu. Zastupnici HDZ-a i cijele vladajuće koalicije odglasali bi Horvatovo spasenje.
Horvat bi se, ozarena lica, zahvalio premijeru na povjerenju i podršci. A nakon slavlja bi policija banula na njegova vrata da ga vodi u Remetinec. Kako bi se Plenković iskobeljao od sramote da je ”tajming” bio taj – ne prije nego poslije – to možemo samo zamišljati.
Spasila ga veće reputacijskog zla
Premijer bi, dakle, Zlati Hrvoj Šipek trebao poslati buket tulipana jer mu je učinila neopisivu uslugu i spasila ga mnogo većeg reputacijskog zla. Dok je on – sam sebe – pred građanima posebno i dodatno uvalio opaskom kako su programi zbog kojih je pao Horvat ”bili male vrijednosti” da bi na to oslonio tvrdnju o ”nesrazmjernosti” i neutemeljenoj ”urgentnosti” u postupanju organa gonjenja.
Pred narodom među kojim je skoro polovica gladnih nije umjesno bagatelizirati javni novac kao da stotine tisuća kuna inače svima padaju s neba kao pečene kokoši.
Jer, naravno, s Plenkovićevog aspekta, Horvat i ostali razdijelili su svojima najobičniju sitnu pinku. Kao što smo saznali iz priopćenja DORH-a, u predmetu koji se istražuje zamračeno je ukupno 2,6 milijuna kuna bespovratnih poticaja. Tvrtkama i osobama koje nisu prošle na natječajima odobravane su subvencije u iznosima od sto do 200.000 kuna. Ali premijer jedne dosta siromašne zemlje morao bi moći zamisliti što za običnog stanovnika Hrvatske znači poklonjenih dvjesto tisućica na koje nisi imao nikakvo pravo.
Jedan transfer iz Vlade
Bolje plaćeni trudbenik toliko eventualno zaradi u godinu dana, mnogi drugi u dvije ili čak tri. Diže se ujutro u šest da srkne kavu, navuče mantil i otegli djecu u vrtić, rinta do pet ili šest, i tako dan za danom. Za penzionera je dvjesto tisuća samo nebo. A netko drugi, tko je na natječaju propao, ali je zato bio dobar s Horvatom, Tolušićem i ovima drugima, toliko dobije na dar, jednim transferom iz Vlade.
Onda se utvrdi da su ti koji su se ogrebali za bespovratni novac Tolušiću gradili kuću, a nekome drugome posve su vjerojatno izašli u susret s nečim drugim. Jer zašto bi inače bilo kome pogodovali ministri i drugi visoki službenici države, koji su čak od suradnika bili upozoravani da neće biti dobro ako revizija u te isplate gurne nos? I svejedno su ih potpisivali. Zašto bi to itko radio da od toga nema koristi? Kakvog rezona osim korupcije ima da se izguraju oni koji imaju potrebne bodove za subvenciju da bi se progurali oni koji ih nemaju?
A onda se iz Vlade protura priča kako u ovom slučaju nema mita i da se nitko od prozvanih nije osobno okoristio. Ma da. Nego se natječaji namještaju i državne pare dijele iz posve nemotiviranih pobuda. To bi sigurno svatko povjerovao.
Zaklon teorija zavjere
U svakom slučaju, na silu smijenjeni Darko Horvat već je deseti Plenkovićev ministar koji je morao otići zbog sumnji u kaznena djela povezana s koristoljubljem. Druge se više ne da ni brojiti. Na premijerove ljude, kadrove koje je sam odabrao, padaju sumnje da malverziraju sa zemljištima, natječajima, nekretninama, državnim poticajima, stanovima i svime što je vezano uz moć i javni novac.
Utoliko kao sarkazam zvuči izjava još jedne Plenkovićeve ministrice, Nine Obuljen Koržinek, izgovorena netom prije svega ovoga, da ”ljudi mogu biti sretni što smo mi na vlasti, a ne neki šarlatani”. Nemamo naznaka da je Andrej Plenković osobno korumpiran, ali njegovo je kadroviranje čista tragedija.
I nitko se doista ne treba osobito postavljati na trepavice da mu sruši ministre jer oni to čine sami, svojim bahatim, prijetvornim i gramzivim postupanjem, koje udara na zakone i pravila kao vrana na tuđe gnijezdo. I to stalno i iznova. Svatko bi se u takvoj situaciji zapitao što to radim krivo. Osim Andreja Plenkovića koji radije bježi u zaklon teorija zavjere.