Mogu li se, unatoč svemu, hrvatsko-ruski odnosi poboljšati nakon susreta Stiera i Lavrova? Božo Kovačević donosi kontekst
Oba šefa diplomacije naglašavaju kako su spremna na suradnju
Sastanak ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova i njegovog hrvatskog kolege Davora Ive Stiera prošao je u znaku nastojanja da se naglasi spremnost obiju strana za suradnju zasnovanu na obostranim interesima. Obojica su naglasili zadovoljstvo što se ministri vanjskih poslova dviju država susreću nakon što je od prošlog takvog susreta prošlo više od deset godina i, sasvim diplomatski, obojica su izbjegli bilo što reći o razlozima tako dugog izostanka službenih kontakata na toj razini.
Kad je tadašnja hrvatska ministrica vanjskih poslova Kolinda Grabar Kitarović posjetila Moskvu 2006. godine, odnosi dviju zemalja već su bili u silaznoj liniji. Rusija je polagala velike nade u realizaciju projekta Družba i Adria, dvosmjernog naftovoda kojim bi se do terminala na Krku transportirala ruska nafta, a u suprotnom smjeru bi se transportirali derivati. Načelan dogovor o tome potpisan je 2002. godine još u vrijeme Račanove vlade. Premijer Ivo Sanader potvrdio je odlučnost Hrvatske da realizira taj projekt prilikom susreta s ruskim supredsjedateljem zajedničkog povjerenstva za gospodarsku i znanstveno-tehničku suradnju Sergejem Šojguom na sastanku održanom u okviru Jesenskog zagrebačkog velesajma 2004. godine.
Projekt Družba Adria
Nekoliko mjeseci kasnije, najistaknutija točka programa HDZ-ove kandidatkinje za predsjednicu RH Jadranke Kosor bilo je onemogućavanje izgradnje terminala na Krku. Premda Jadranka Kosor nije pobijedila na predsjedničkim izborima, HDZ-ova vlada je tu programsku odrednicu provela u djelo. Kako je izgradnja naftovoda Družba i Adria zauzimala važno mjesto u okviru ruske strategije transporta energenata, neraspoloženje Moskve zbog odustajanja Hrvatske od tog projekta bilo je veliko. Dotad susretljivi Šojgu prestao se odazivati pozivima na sastanke s predstavnicima Veleposlanstva RH u Moskvi, a zamrle su i aktivnosti u okviru mješovitog povjerenstva za gospodarsku i znanstveno-tehničku suradnju.
No, stanovite mogućnosti za intenziviranje suradnje na polju energetike još su uvijek postojale. Želeći izbjeći sporove zbog neplaćanja plina isporučenog Ukrajini, Rusija je odlučila realizirati projekt Južni tok koji bi zaobilazeći Ukrajinu omogućio nesmetano snabdijevanje jugoistočne Europe ruskim plinom. Prilikom posjeta Moskvi tadašnja hrvatska premijerka je obećala sudjelovanje Hrvatske u tom projektu, ali je i to obećanje ostalo neostvareno. Doduše, sankcije Europske unije koje su uslijedile poslije ruske aneksije Krima značile su kraj planovima za realizaciju tog projekta.
Sanader naprasno odustao od posjeta Moskvi
No, 2006. ministrica Grabar Kitarović je Moskvu posjetila u okviru priprema za očekivani, premda službeno nenajavljeni, posjet premijera Sanadera Rusiji. Na veći dio pitanja koja je o stanju i perspektivama rusko-hrvatske suradnje tada postavio Lavrov ona je odgovorila da će detalje o tome doznati od premijera kad ovaj posjeti Moskvu. Sanader je naprasno odustao od posjeta, a mnoga su pitanja ostala neodgovorena. Umjesto da Sanader otputuje u Moskvu, Putin je posjetio Zagreb.
Dolazak predsjednika Putina u Zagreb na energetsku konferenciju 2007. godine bio je znak visokog stupnja zainteresiranosti ruske strane za suradnju na području energetike, ali od premijera Sanadera nije dobio zadovoljavajuće odgovore. To je veći dio priče o razlozima i uzrocima desetogodišnje stanke u odnosima Hrvatske i Rusije na razini ministara vanjskih poslova. Dio tog konteksta je svakako i neizvršavanje obveze Hrvatske da, u skladu s međuvladinim sporazumom, riješi pitanje zgrade ruskog veleposlanstva u Zagrebu.
Pitanje zgrade ruskog veleposlanstva u Zagrebu
Međuvladinim sporazumom predviđeno je da države jedna drugoj besplatno na raspolaganje stave odgovarajuće zgrade. Rusija je to učinila, a Hrvatska nije niti je – unatoč više puta ponovljenim ruskim zahtjevima – pronašla odgovarajuće zemljište u Zagrebu na kojemu bi Rusija izgradila svoje veleposlanstvo. Ministar Stier je najavio da će to pitanje napokon biti riješeno. Isto tako je najavio da će potpredsjednica Vlade RH Martina Dalić sudjelovati u radu Petrogradskog gospodarskog foruma.
Budući da će to biti prvo sudjelovanje službene predstavnice Hrvatske u radu tog foruma, unatoč tome što su organizatori i dosad svake godine upućivali pozive koji su ostajali bez odgovora, očito je riječ o pokušajima da se isprave višegodišnji propusti u hrvatskoj politici prema Rusiji. U istom duhu dobre volje najavljeno je i održavanje rusko-hrvatskog gospodarskog foruma.
Termoelektrana Sisak
Tražeći primjere koji pokazuju da pretpostavke za uspješnu bilateralnu suradnju postoje ministar Lavrov spomenuo je izgradnju Termoelektrane Sisak koju su prije godinu i pola dana završile ruske kompanije Silovie mašini i Tehnopromeksport. To da su tu elektranu izgradile ruske kompanije, logična je posljedica činjenice da je dijelove za njezinu izgradnju Hrvatskoj isporučila Rusija u okviru podmirenja klirinškog duga bivšeg Sovjetskog Saveza prema bivšoj Jugoslaviji. Nakon što su uspješno obavile taj posao, ruske kompanije očekuju daljnji angažman na gradnji energetskih objekata u Hrvatskoj.
U obraćanju novinarima Lavrov je naglasio da je u razgovoru dvojice ministara osobita pozornost bila posvećena Bosni i Hercegovini. Prema njegovim riječima obje strane su izrazile privrženost načelima Daytonskog sporazuma koja postuliraju ravnopravnost Muslimana, Srba i Hrvata te široke ovlasti dvaju entiteta. Lavrov je izrekao i ovu rečenicu: “Polazimo od toga da se načela koja leže u osnovi Daytonskog sporazuma moraju u punoj mjeri uvažavati i ne podvrgavati se nikakvoj reviziji.“
Ministar Stier se o toj temi rekao samo to da se obje strane zauzimaju za ravnopravnost sva tri naroda i svih građana, ali entitete i njihove ovlasti nije spomenuo. Iskazao je zadovoljstvo time što je ruska strana demonstrirala konstruktivan pristup problemu rafinerije u Bosanskom Brodu. Odgovarajući na novinarsko pitanje o tome, Lavrov je diplomatski izbjegao komentirati izjave i postupke predsjednika Republike Srpske Dodiga koji se suprotstavlja plinofikaciji te rafinerije. Istaknuo je da sa strane ruske kompanije Zarubežnjeft, koja je vlasnik rafinerije u Bosanskom Brodu, nema nikakvih prepreka plinofikaciji.
Rusi na strani Gruevskog u Makedoniji
No, dodao je i riječi koje se ministru Stieru vjerojatno nisu svidjele, a to je izjava da, koliko on zna, emisije štetnih plinova iz rafinerije ne prelaze okvire propisane zakonima BiH. Zanimljivo je da je, komentirajući zbivanja u Makedoniji, Lavrov rekao da je “djelovanje nekih opozicionara uz podršku izvana stvorilo ugrozu makedonske državnosti“, time se očito svrstavši na stranu dosadašnjeg makedonskog premijera Gruevskog i aktualnog predsjednika Ivanova koji je mjesecima odbijao dati mandat Zoranu Zaevu premda je ovaj podastro dokaze o postojanju parlamentarne većine.
Bilo bi zanimljivo doznati što su tijekom sastanka Lavrov i Stier doista rekli o toj temi budući da je malo vjerojatno da je u tom pogledu službeno hrvatsko stajalište identično ruskom. Isto bi se moglo reći i o inzistiranju ministra Lavrova na tome da kosovska vlada ne ispunjava obveze određene davnom rezolucijom 1244 Vijeća sigurnosti UN-a iz 1999. godine. Pritom nije jasno rekao koji dio rezolucije Priština ne provodi. Lavrov je osobito naglasio da se i Rusija i Hrvatska zauzimaju za dosljednu provedbu Sporazuma iz Minska kojim bi trebala biti regulirana pacifikacija zbivanja u Ukrajini.
No, Lavrov je uputio otvorenu kritiku ukrajinskim vlastima upozorivši da izjave njihovih predstavnika ukazuju na to da Ukrajina, zapravo, odustaje od tog sporazuma. S obzirom na nedavni istup hrvatskog premijera prilikom posjeta Ukrajini, kada je kritizirao politiku ruskih vlasti, ministar Stier je morao iskazati znatnu diplomatsku vještinu kad se vodila rasprava o toj temi. Ministri su razgovarali i o odnosima Rusije i EU. Rusija tim odnosima nije zadovoljna, no razvijanjem odnosa s pojedinim članicama EU želi pridonijeti uspostavi povjerenja, a drži da bi bilo potrebno uspostaviti suradnju između Euroazijskog ekonomskog saveza, kojemu je Rusija na čelu, i EU.
Lavrov tvrdi da u Agrokoru nema političke pozadine
Lavrov je naglasio da je razmotreno i pitanje Bliskog istoka i terorizma pri čemu je primjetno da se među teroriste regrutiraju i pojedinci iz balkanskih zemalja koji se onamo vraćaju i time povećavaju opasnost od prenošenja terorizma u Europu. Spomenuo je i progone kršćana na Bliskom istoku dok je naš ministar o toj temi govorio opširnije. Ministar Stier je u svom obraćanju novinarima izrazio zadovoljstvo činjenicom da ruska strana razumije što hrvatska vlada poduzima u vezi sa stanjem u Agrokoru. O toj temi Lavrov se izjasnio odgovarajući na novinarsko pitanje.
Odbacio je mogućnost da se radi o političkoj podlozi te izrazio uvjerenje da će zainteresirane strane izravno dogovoriti načine rješavanja krize. Na sastanku se, rekao je on, razgovaralo o zakonodavnim rješenjima kojima Vlada RH regulira rješavanje problema Agrokora. Ruske banke su zainteresirane za ozdravljenje kompanije. Na kraju svog obraćanja novinarima ministar Stier je najavio da će se razgovor nastaviti za objedom. Pritom je istaknuo da će Hrvatska nastupati s pozicija članice EU i NATO. Time je dao naslutiti da bi u tom razgovoru moglo doći do disonantnih tonova kakvi se u službenom obraćanju ministara novinarima nisu mogli uočiti.
Koja je ruska uloga na Balkanu?
Bilo bi čudno da se to ne dogodi jer se predodžbe EU i NATO saveza, s jedne strane, i Rusije, s druge, o tome što su najbolja rješenja za sigurnost u Ukrajini i u jugoistočnoj Europi znatno razlikuju. Dok bi s hrvatskog stajališta za postizanje stabilnosti u toj regiji ključno bilo da i zemlje koje to još nisu postanu članice EU i NATO, ruska vlast smatra da bi proširivanjem NATO pakta u to regiji bila ugrožena ruska nacionalna sigurnost. Uvjerljivih argumenata za to nema. Najvjerojatnije je riječ o procjeni da subverzijama u toj najnestabilnijoj europskoj regiji Rusija može ishoditi neke prednosti za sebe. Ublažavanje ili ukidanje ekonomskih sankcija uvedenih zbog aneksije Krima mogao bi biti jedan od očekivanih ruskih ciljeva.
Možemo reći da se ministar Stier našao u nezahvalnoj situaciji da sanira posljedice nerada prethodnih vlada i njihovog zanemarivanja odnosa s Rusijom. Ako se doista ostvari sve što je obećao, to će pridonijeti poboljšanju bilateralnih odnosa između dviju zemalja. Diskretnim spominjanjem dinamike posjeta na visokoj razini najavio je da će nakon njegovog posjeta vjerojatno uslijediti i posjet predsjednice i/ili premijera. Sve to pruža razloge za umjereni optimizam. A na diplomaciji je da odnose Hrvatske i Rusije učini obostrano korisnima koliko je to moguće u širem geopolitičkom kontekstu koji za takvo što baš i nije najpovoljniji.