Stanujem blizu pa svaki dan prolazim pokraj novog MORH-ovog nebodera od 15 katova u Ilici, zbog koga se ministar obrane Mario Banožić ovih dana svađao s novinarima na temu jacuzzija, dizajnerskog namještaja po mjeri, ležaljki po 25 tisuća kuna jedna te držača za sapun po 250 kuna. Fali još samo da se časnici i vojnici hvataju za zlatne kvake, premda je Banožić uvrijeđen i jako ga uzrujava što se očigledni asketizam zlobno ”prikazuje kao nekakav luksuz”.
Megalomanija je, međutim, samo jedan problem s tom novogradnjom koja je, samo da se podsjetimo, ugovorena za 47,3 milijuna kuna, a na kraju je MORH-u fakturirano dodatnih 14 milijuna – pa je, dakle, moramo platiti 60,5 milijuna. Zna se znanje, nema što.
Oblik granate?
Hotel za pripadnike Oružanih snaga i polaznike raznih vojnih škola nekima je divan, drugima je ružan, o ljepoti je jalovo raspravljati. No ta ogromna, u nebo vapijuća granata, s maskirnom fasadom, meni je primarno neukusna i prosta. Banalna doslovnost simbolike odlika je loše arhitekture. U imaginariju takve poetike, zgrada industrije kolača trebala bi valjda biti projektirana kao velika šaumrola.
Ali ovdje još postoji i dodatna kvaka, a ta je da se moderne vojske u ideji furaju se na misiju očuvanja mira, a ne na napadno isticanje ratnih simbola. Utoliko odabir granate otkriva primitivizam i ”umjetnika” koji se dovinuo ovako infantilnom rješenju, i onih koji su ga objeručke prihvatili. Ali što da se radi, operiraš s ukusom kakav imaš, a ono što nemaš, ne možeš ni pokazati. I tako smo sada tu gdje jesmo. Hotelu je nadjenuto ime ”Vukovar” pa automatski ima loš prizvuk ako se tu išta prigovori.
Koliko to nekretnina ima MORH?
Ali ima i dalje iako se taj aspekt do sada nije nametnuo u usputnim financijsko-estetskim razmatranjima o MORH-ovom betonskom projektilu na Črnomercu. Zašto je, naime, uopće bilo potrebno graditi taj hotelski neboder, lijep ili ružan, doslovan ili ponosan? I zašto javnosti nije pokazano i objašnjeno da je to (eventualno) nužno i da druge (eventualno) nema?
Pitamo to s obzirom na činjenicu da je MORH prije osam godina, dakle 2013., po odluci tadašnjeg ministra, prvi put popisao sve nekretnine kojima raspolaže to ministarstvo. Rezultati tog opsežnog posla – koji je izveden na temelju podataka MORH-ovog Sektora za nekretnine prikupljanih od 1992. godine, podataka koje su dostavili korisnici nekretnina, iz javnih knjiga i dokumentacije dobivene od jedinica lokalne samouprave – i danas su dostupni na internetu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prema tadašnjoj evidenciji, utvrđeno je da MORH upravlja s ukupno 976 nekretnina, dosta toga u Zagrebu. Perspektivnima je proglašeno 226 nekretnina koje su koristili Ministarstvo obrane i Oružane snage, neperspektivnima 392, a 358 nekretnina predano je tadašnjoj državnoj Agenciji i Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom da s njima čine što odluče.
Banožić može ponuditi odgovore
Na taj MORH-ov popis iz 2013. uvršteno je i 3255 stanova, 2939 garaža i 293 poslovna prostora. Koliko se stanje s vojnim nekretninama u ovih osam godina promijenilo, to ne znamo, ali nikakvih prijelomnih vijesti o tome nismo čuli. A o sadašnjoj bi nas situaciji mogao izvrsno izvijestiti upravo Mario Banožić, koji je, zgodnom igrom slučaja, na položaj ministra obrane došao ravno iz fotelje ministra državne imovine.
Jer razumno je i racionalno pitati zbog čega se neki od postojećih vojnih objekata nije mogao adaptirati u vojni hotel nego je u drugoj najsiromašnijoj državi u EU odlučeno da se, za te potrebe, s ledine gradi neboder s 89 apartmana za 60 milijuna kuna. Ili zbog čega neki nekorišteni objekti nisu prvo prodani da bi se od toga gradilo ako već treba graditi? Pitanje je dodatno umjesno postaviti ministru koji je, kao osječki doktor ekonomskih znanosti, prije svojih ministarskih uzleta, na Veleučilištu u Vukovaru držao kolegij ”Ekonomika narodnog gospodarstva”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Žao nam je što sa svim tim gnjavimo ministra koji je nekidan uvrijeđeno objavio kako odustaje od jacuzzija i kako su ”samo htjeli imati standarde s kojima se naši vojnici susreću na edukacijama u stranim zemljama”. No te su ”strane zemlje” redom bogatije od nas. Osim Bugarske.
MORH ima stotine nekretnina. Koliko je suludo utrošiti novih 60 milijuna kuna u hotel koji izgleda kao granata?
MORH upravlja s ukupno 976 nekretnina, dosta toga u Zagrebu. Zbog čega se neki od postojećih vojnih objekata nije mogao adaptirati
Banalna doslovnost simbolike odlika je loše arhitekture. U imaginariju takve poetike, zgrada industrije kolača trebala bi valjda biti projektirana kao velika šaumrola. Utoliko odabir granate otkriva primitivizam i ''umjetnika'' koji se dovinuo ovako infantilnom rješenju, i onih koji su ga objeručke prihvatili.
Stanujem blizu pa svaki dan prolazim pokraj novog MORH-ovog nebodera od 15 katova u Ilici, zbog koga se ministar obrane Mario Banožić ovih dana svađao s novinarima na temu jacuzzija, dizajnerskog namještaja po mjeri, ležaljki po 25 tisuća kuna jedna te držača za sapun po 250 kuna. Fali još samo da se časnici i vojnici hvataju za zlatne kvake, premda je Banožić uvrijeđen i jako ga uzrujava što se očigledni asketizam zlobno ”prikazuje kao nekakav luksuz”.
Megalomanija je, međutim, samo jedan problem s tom novogradnjom koja je, samo da se podsjetimo, ugovorena za 47,3 milijuna kuna, a na kraju je MORH-u fakturirano dodatnih 14 milijuna – pa je, dakle, moramo platiti 60,5 milijuna. Zna se znanje, nema što.
Oblik granate?
Hotel za pripadnike Oružanih snaga i polaznike raznih vojnih škola nekima je divan, drugima je ružan, o ljepoti je jalovo raspravljati. No ta ogromna, u nebo vapijuća granata, s maskirnom fasadom, meni je primarno neukusna i prosta. Banalna doslovnost simbolike odlika je loše arhitekture. U imaginariju takve poetike, zgrada industrije kolača trebala bi valjda biti projektirana kao velika šaumrola.
Ali ovdje još postoji i dodatna kvaka, a ta je da se moderne vojske u ideji furaju se na misiju očuvanja mira, a ne na napadno isticanje ratnih simbola. Utoliko odabir granate otkriva primitivizam i ”umjetnika” koji se dovinuo ovako infantilnom rješenju, i onih koji su ga objeručke prihvatili. Ali što da se radi, operiraš s ukusom kakav imaš, a ono što nemaš, ne možeš ni pokazati. I tako smo sada tu gdje jesmo. Hotelu je nadjenuto ime ”Vukovar” pa automatski ima loš prizvuk ako se tu išta prigovori.
Koliko to nekretnina ima MORH?
Ali ima i dalje iako se taj aspekt do sada nije nametnuo u usputnim financijsko-estetskim razmatranjima o MORH-ovom betonskom projektilu na Črnomercu. Zašto je, naime, uopće bilo potrebno graditi taj hotelski neboder, lijep ili ružan, doslovan ili ponosan? I zašto javnosti nije pokazano i objašnjeno da je to (eventualno) nužno i da druge (eventualno) nema?
Pitamo to s obzirom na činjenicu da je MORH prije osam godina, dakle 2013., po odluci tadašnjeg ministra, prvi put popisao sve nekretnine kojima raspolaže to ministarstvo. Rezultati tog opsežnog posla – koji je izveden na temelju podataka MORH-ovog Sektora za nekretnine prikupljanih od 1992. godine, podataka koje su dostavili korisnici nekretnina, iz javnih knjiga i dokumentacije dobivene od jedinica lokalne samouprave – i danas su dostupni na internetu.
Prema tadašnjoj evidenciji, utvrđeno je da MORH upravlja s ukupno 976 nekretnina, dosta toga u Zagrebu. Perspektivnima je proglašeno 226 nekretnina koje su koristili Ministarstvo obrane i Oružane snage, neperspektivnima 392, a 358 nekretnina predano je tadašnjoj državnoj Agenciji i Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom da s njima čine što odluče.
Banožić može ponuditi odgovore
Na taj MORH-ov popis iz 2013. uvršteno je i 3255 stanova, 2939 garaža i 293 poslovna prostora. Koliko se stanje s vojnim nekretninama u ovih osam godina promijenilo, to ne znamo, ali nikakvih prijelomnih vijesti o tome nismo čuli. A o sadašnjoj bi nas situaciji mogao izvrsno izvijestiti upravo Mario Banožić, koji je, zgodnom igrom slučaja, na položaj ministra obrane došao ravno iz fotelje ministra državne imovine.
Jer razumno je i racionalno pitati zbog čega se neki od postojećih vojnih objekata nije mogao adaptirati u vojni hotel nego je u drugoj najsiromašnijoj državi u EU odlučeno da se, za te potrebe, s ledine gradi neboder s 89 apartmana za 60 milijuna kuna. Ili zbog čega neki nekorišteni objekti nisu prvo prodani da bi se od toga gradilo ako već treba graditi? Pitanje je dodatno umjesno postaviti ministru koji je, kao osječki doktor ekonomskih znanosti, prije svojih ministarskih uzleta, na Veleučilištu u Vukovaru držao kolegij ”Ekonomika narodnog gospodarstva”.
Žao nam je što sa svim tim gnjavimo ministra koji je nekidan uvrijeđeno objavio kako odustaje od jacuzzija i kako su ”samo htjeli imati standarde s kojima se naši vojnici susreću na edukacijama u stranim zemljama”. No te su ”strane zemlje” redom bogatije od nas. Osim Bugarske.